Preeklampsija i kardiovaskularne bolesti
Žene koje su imale preeklampsiju ili su rodile dijete niske porođajne težine, lakše nakupljaju masno tkivu na način koji je povezan s povećanim rizikom za kardiovaskularna oboljenja, navodi se u nizozemskoj studiji, objavljenoj u British Journal of Obstetrics and Gynaecology.
Preeklampsija kao i trudnoće komplicirane s niskom porođajnom težinom novorođenčeta razotkrivaju žene s povišenim rizikom za kardiovaskularne bolesti, navode autori. "Ovaj rizik može se djelomično objasniti sklonošću nakupljanja masnih naslaga u području trbuha i iznad bokova, čak i u onih žena koje imaju normalan indeks tjelesne mase.
Nizozemski znanstvenici sa sveučilišta "University Medical Center Rotterdam", pratili su raspored masnog tkiva uz pomoć DXA - "dualenergy X-ray absorptiometry", nakon tradicionalnih antropometrijskih mjerenja kod 45 ispitanica koje su u trudnoći imale preeklampsiju, 53 ispitanice koje su rodile dijete s niskom porođajnom težinom i 106 ispitanica kod kojih je trudnoća protekla bez komplikacija.
U usporedbi s kontrolnom skupinom, žene s preeklampsijom u prethodnoj trudnoći imale su veću težinu, indeks tjelesne mase, opseg struka, kao i veći omjer opsega struka i kukova – WHR ("waist-to-hip ratio"), navode znanstvenici, dok su žene čije su bebe rođene s niskom porođajnom težinom imale povećani omjer opsega struka i kukova.
DXA ispitivanje je pokazalo veći udio ukupne mase i mase masnog tkiva, kao i povećano nakupljanje masnog tkiva u androidnim područjima u odnosu na kontrolnu skupinu, premda se ukupni postotak tjelesne masti nije statistički znakovito razlikovao. DXA ispitivanje nije pokazalo statistički značajne razlike između ispitanica čije su bebe rođene s niskom porođajnom težinom i kontrolne skupine, navode autori.
"Nakon trudnoće komplicirane preeklampsijom ili rođenjem djeteta niske porođajne težine, žene bi trebalo uputiti u povećani rizik za kasnije obolijevanje od kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa," savjetuju znanstvenici. "Nadalje, naša preporuka je intenzivnije praćenje ovih žena u redovnim razmacima (npr. svakih 5 godina) koje bi uključivalo mjerenje krvnog tlaka i određivanje razine šećera u krvi."
BJOG 2009;116:442-451.
dr. Vesna Harni