Primjena hiperimunih globulina nije korisna kod kongenitalne CMV infekcije
Liječenje primarne citomegalovirusne (CMV) infekcije tijekom trudnoće uporabom hiperimunih globulina nije ništa bolja od primjene placeba, rezultat je istraživanja provedenog u Italiji, upravo objavljenog u znanstvenom časopisu NEJM – 'New England Journal of Medicine'.
"Ovo kontrolirano istraživanje nije pokazalo statistički značajno smanjenje prijenosa CMV infekcije kod trudnica koje su dobile hiperimuni globulin u odnosu na trudnice koje su dobile placebo," napisala je dr.med. Maria Grazia Revello, iz Klinike za ginekologiju i porodništvo u 'Fondazione Istituto di Ricovero e Cura a Carattere Scientifico, Policlinico San Matteo, University of Pavia'. "Pored toga, ovo istraživanje je pokazalo izostanak učinka hiperimunih globulina na aktivnost neutralizirajućih protutijela. "
Kongenitalna citomegalovirusna infekcija pogađa oko 0.6% sve novorođene djece u Sjedinjenim Državama i Europskoj Uniji, te može biti razlog nastanka posljedica kao što su senzoneuralni gubitak sluha i kognitivni te moroički deficit u oko 20% inficiranih, navodi se u članku. Ranija istraživanja su ukazivala na smanjenje učestalosti kongenitalne CMV infekcije i poboljšanje ishoda u žena koje su dobile hiperimune globuline tijekom trudnoće.
Ova "faza 2" istraživanja, nazvana CHIP – 'Congenital HCMV Infection Prevention', koristila je format randomizirane, dvostruko slijepo-kontrolirane studije, obuhvatila je 11 centara u Italiji u razdoblju između lipnja 2009. godine i studenoga 2011. godine. Tijekom istraživanja, praćen je ishod kod 124 trudnice koje su dobile primarnu CMV infekciju između 5. – 26. tjedna trudnoće, a koje su slučajnim odabirom razvrstane u skupinu koja je dobila hiperimune globuline unutar 6 tjedana od pretpostavljene zaraze ili skupinu koja je dobila placebo injekciju (fiziološka otopina) intravenskim putem. Liječenje je ponavljano svaka 4 tjedna sve do 36. tjedna trudnoće, detekciji CMV u plodovoj vodi ili spontanim dovršetkom trudnoće.
Dijagnoza CMV je postavljena temeljem serokonverzije. Nastupanje infekcije registrirano je pojavom kliničkih simptoma. Kod asimptomatske serokonverzije, pretpostavljeni datum infekcije je određen kao polovina razmaka između zadnjeg seronegativnog i prvog seropozitivnog uzorka.
Sveukupna stopa prijenosa je iznosila 30% (18/61) u skupini liječenoj hiperimunim globulinima i 44% (27/62) u placebo skupini. Nije nađena statistički značajna razlika u između trudnica kod kojih je dijagnosticirana transmisija infekcije na fetus i onih koje nisu imale virus-specifična protutijela, T-stanični imunološki odgovor ili virusni DNA u krvi. Trudnice koje su liječene hiperimunim globulinima imale su veći broj opstetrički nepovoljnih događaja u odnosu na trudnice koje su primale placebo, ali nije postojala statistička značajnost ove razlike (13% vs 2%; P = .06).
Klinički ishod trudnoće bio je sličaj u obje skupine trudnice, kada su se poredili učestalost prijevremenog porođaja, niske porođajne težine i druge abnormalnosti (mikrocefalija, žutica, deficit sluha i drugih simptomi ili prirođene greške).
Autori navode potrebnost opreza u tumačenju rezultata ovog istraživanja, jer je moguće da je studijska skupina premalena da bi pokazala učinak, iako dva aktualna istraživanja iz "faze 3" pokazuju slične rezultate.
"Ovi rezultati ne podržavaju hipotezu da hiperimuni globulini mogu smanjiti virusnu opterećenost majke ili posteljice direktnim neutralizirajućim učinkom," zaključak je autora. "Uporaba hiperimunih globulina nije statistički značajno modificirala tijek primarne CMV infekcije tijekom trudnoće."
New Engl J Med. 2014;370:1316-1326.
dr. Vesna Harni