Primjena testosterona u okviru hormonskog liječenja
Uobičajeno shvaćanje da je testosteron isključivo muški spolni hormon zacijelo je razlog neodgovarajućem liječenju kliničkog manjka androgena, prije svega testosterona, koji se u žena manifestira gubitkom libida, lošim općim osjećanjem, povećanim osjećajem umora, gubitkom motivacije, te nastankom vazomotornih simptoma koji ne reagiraju na uobičajeno estrogensko. odnosno hormonsko nadomjesno liječenje.
Porast zanimanja za ulogu/manjak testosterona, potvrđuje više od desetak znanstvenih radova na ovu temu u vodećim svjetskim časopisima.
Za sada se osobiti značaj pridaje kirurškoj menopauzi koja nastupa naglo, nakon operativnog odstranjenja oba jajnika, potom prijevremenoj menopauzi, kao i kliničkim znacima androgenskog deficita. Poznato je da jajnici stvaraju najmanje 50% cirkulirajućeg testosterona, odnosno androstendiona, njegovog prethodnika u žena. Nakon kirurške menopauze dramatično opada razina androstendiona, dok niti jedna od ponuđenih shema HNL-a ne uzima u obzir ovaj deficit. Otuda unatoč uporabi klasičnog hormonskog nadomjesnog liječenja, navedene tegobe traju i dalje.
S postojećim preparatima na tržištu ogroman je rizik predoziranja testosterona sa svim negativnim posljedicama: pojačano ispadanje kose, pojačan rast dlačica, masna koža, akne. Znanstvenici tragaju za optimalnim putem unosa, kao i optimalnom dozom testosterona za ugrožene kategorije žena.
Jedan od najzanimljivijih radova na ovu temu potječe iz Massachusetts General Hospital Boston. U ovoj studiji su znanstvenici pratili 75 žena, dobi između 31 i 56 godina, kojima su odstranjeni maternica i jajnici i koje su potom uz klasičnu estrogensku terapiju (0,625 mg konjugiranih estrogena) dobivale tijekom 12 tjedana placebo (0 mg), odnosno 150 ili 300 mg testosterona transdermalno, u obliku flastera. Osim razine testosterona u krvi, rađeni su psihološki testovi: Brief Index od Sexual Functioning for Women kao i Psychological General Well-Being Index.
Prosječna koncentracija slobodnog testosterona iznosila je u placebo skupini 1,2 +/- 0,8 pg/ml, u grupi koja je uzimala 150 mg testosterona 3,9 +/-2,4 pg/ml i u skupini s 300 mg testosterona 5,9 +/- 4,8 pg/ml. Unatoč značajnoj razini testosterona u placebo skupini, pacijentice iz skupine s visokom koncentracijom testosterona (flaster s 300 mg) pokazivale su korelaciju sa frekvencijom seksualnih odnosa i postizanjem seksualnog zadovoljstva u odnosu na placebo grupu. Također su poboljšanje raspoloženja i opći osjećaj mjereni psihološkim bodovanjem pokazivali statistički značajne rezultate.
U zaključku ovog rada preporučuje se transdermalno nadomještanje testosterona (300 mg) prije svega pacijenticama s kirurškom menopauzom. Pred znanstvenicima ostaje još veliki posao: točna definicija indikacija, doze i načina primjene ove terapije.
J Reprod Med 2001; 46: 291-296
Trends Endocrinol Metabol; 2001; 12 (1): 33-7
N Eng J Med; 2000; 343 (10): 682-688
dr.Vesna Harni