Stres i bakterijska vaginoza: postoji li povezanost?
Psihosocijalni stres u opservacijskim je istraživanjima povezan s većom učestalošću bakterijske vaginoze i promjenama vaginalne mikrobiote. Mehanizam nije potpuno razjašnjen, a smanjenje stresa ne može zamijeniti dijagnostiku i standardno liječenje.
Bakterijska vaginoza nije klasična infekcija jednim uzročnikom, nego vaginalna disbioza obilježena smanjenjem zaštitnih laktobacila i povećanjem različitih anaerobnih bakterija. Uz spolne, hormonske i higijenske čimbenike, na osjetljivost vaginalnog ekosustava mogao bi utjecati i kronični psihosocijalni stres.
Što je pokazalo izvorno istraživanje?
Američki istraživači pratili su 3.614 žena u dobi od 15 do 44 godine tijekom jedne godine. Sudionice nisu bile trudne, a pregled, procjena vaginalne flore i razgovor o zdravstvenim i ponašajnim čimbenicima ponavljani su svaka tri mjeseca.
Psihosocijalni stres procijenjen je standardiziranom ljestvicom percipiranog stresa. Veći rezultat bio je povezan s nešto većom ukupnom učestalošću bakterijske vaginoze i s približno 29 % većom relativnom vjerojatnošću njezina novog nastanka.
Povezanost je potvrđena i analizom mikrobiote
Naknadna molekularna analiza uzoraka iz iste longitudinalne studije pokazala je da je porast rezultata na ljestvici stresa bio povezan s većom vjerojatnošću prijelaza prema mikrobioti s malo laktobacila i većom raznolikošću anaerobnih bakterija.
Rezultat podupire moguću povezanost stresa i vaginalne disbioze, ali ne dokazuje da stres izravno uzrokuje bakterijsku vaginozu. Na oba stanja mogu istodobno utjecati ponašajni, socijalni, hormonalni i zdravstveni čimbenici.
Kako bi stres mogao utjecati na vaginalni ekosustav?
Neuroendokrini odgovor
Kronični stres mijenja aktivnost osi hipotalamus–hipofiza–nadbubrežna žlijezda i lučenje hormona stresa.
Lokalna imunost
Promjene imunološkog odgovora mogle bi utjecati na sposobnost sluznice da održava stabilnu mikrobiotu.
Upalni procesi
Stres je povezan s promjenama upalnih medijatora, ali njihov točan učinak u rodnici nije potpuno razjašnjen.
Promjene ponašanja
San, pušenje, spolno ponašanje, prehrana i higijenske navike mogu povezivati stres s vaginalnim zdravljem.
Bakterijska vaginoza ima više rizičnih čimbenika
Na sastav vaginalne mikrobiote mogu utjecati menstruacijski ciklus, hormonska kontracepcija, novi ili više spolnih partnera, spolni odnosi bez kondoma, pušenje, uporaba antibiotika i intravaginalni postupci.
Vaginalno ispiranje, pretjerana uporaba sredstava za intimnu njegu i unošenje drugih pripravaka u rodnicu mogu dodatno poremetiti mikrobiotu. Stres je zato samo jedan od mogućih dijelova znatno složenijeg obrasca.
Koja je uloga bakterije Gardnerella?
Gardnerella nije jedini uzročnik bakterijske vaginoze. Različite vrste i sojevi Gardnerelle mogu biti prisutni i u žena bez simptoma, pa njihovo dokazivanje samo po sebi nije dovoljno za postavljanje dijagnoze.
Kod bakterijske vaginoze Gardnerella i druge bakterije mogu sudjelovati u stvaranju biofilma na vaginalnom epitelu. Istodobno se smanjuje broj pojedinih zaštitnih laktobacila, raste vaginalni pH i povećava metabolička aktivnost mješovite anaerobne zajednice.
Kako se postavlja dijagnoza?
Bakterijska vaginoza može se dijagnosticirati kliničkim Amselovim kriterijima, mikroskopskom procjenom vaginalnog razmaza prema Nugentovu rezultatu ili odgovarajućim molekularnim testovima u simptomatskih žena.
Najčešći su simptomi rijedak homogen iscjedak i karakterističan neugodan miris. Izražen svrbež, pečenje ili bol nisu tipični samo za bakterijsku vaginozu i zahtijevaju isključivanje kandidijaze, trihomonijaze, spolno prenosivih infekcija i drugih uzroka vaginitisa.
Može li smanjenje stresa izliječiti vaginozu?
Nema dovoljno kliničkih dokaza da tehnike smanjenja stresa same mogu izliječiti bakterijsku vaginozu ili spriječiti njezino ponavljanje. Simptomatska bakterijska vaginoza liječi se preporučenim antimikrobnim lijekovima, najčešće metronidazolom ili klindamicinom.
Briga o psihičkom zdravlju, spavanju i životnim navikama može biti koristan dio cjelovitog pristupa, osobito kod kroničnog stresa i učestalih recidiva. Ne smije, međutim, zamijeniti potvrdu dijagnoze i odgovarajuće medicinsko liječenje.
Zašto se bakterijska vaginoza često vraća?
Recidivi su česti zbog otpornosti bakterijskog biofilma, nepotpunog oporavka zaštitnih laktobacila i ponovne promjene vaginalnog ekosustava. Povratak simptoma ne znači da je žena pogriješila niti da je stres jedini uzrok.
U slučaju ponavljanih epizoda potrebno je potvrditi dijagnozu, isključiti druge uzroke iscjetka i prema nalazu prilagoditi terapiju. Probiotici i komercijalni testovi vaginalnog mikrobioma još nemaju jednaku dokazanu vrijednost kao standardna dijagnostika i liječenje.
Najvažnija poruka
Psihosocijalni stres povezan je s većom vjerojatnošću bakterijske vaginoze i prijelaza prema vaginalnoj mikrobioti siromašnijoj zaštitnim laktobacilima. Budući da opservacijska istraživanja ne dokazuju uzročnost, stres treba promatrati kao mogući pridruženi čimbenik, a ne kao jedini uzrok ili zamjenu za medicinsko liječenje.
Cjelovit pristup vaginalnom zdravlju
Ako se pojave neugodan miris, promijenjen iscjedak ili učestali recidivi, potreban je ginekološki pregled i potvrda uzroka tegoba. Samostalno liječenje prema simptomima može prikriti drugu infekciju ili dodatno poremetiti vaginalnu mikrobiotu.
Uz propisanu terapiju korisno je izbjegavati vaginalno ispiranje i nepotrebne intravaginalne pripravke. Kod dugotrajnog stresa, anksioznosti ili poremećaja spavanja treba razmotriti odgovarajuću stručnu podršku kao dio brige o cjelokupnom zdravlju.
Autor
Ovaj tekst informativnog je karaktera i ne zamjenjuje ginekološki pregled, mikrobiološku dijagnostiku, individualni plan liječenja ni stručnu pomoć zbog kroničnog stresa. Antibiotike i intravaginalne pripravke treba primjenjivati prema preporuci liječnika.
