Rak dojke kod nositeljica mutacije BRCA gena
Pretilost kao i manjak tjelesne aktivnosti tijekom adolescencije rizični su čimbenici nastanka raka dojke kod nositeljica mutacije BRCA1 i/ili BRCA2 gena.
Iako žene rođene s mutacijom jednog od dva tumorska supresorska gena imaju povišeni rizik nastanka raka dojke i raka jajnika, veličina ovog rizika nije jasna, naglašavaju članovi njujorške skupine za istraživanje raka dojke (NYBCS - the New York Breast Cancer Study).
Kako bi ovaj rizik dublje istražili, znanstvenici iz Washingtona su pristupili genetskoj analizi krvnih uzoraka 1.008 pacijentica iz skupine Aškenazi Židova, kod kojih je dijagnosticiran rak dojke ili su poznati slučajevi raka dojke u obitelji. Ova skupina pacijentica je odabrana zbog tri poznate specifične mutacije prisutne na genima BRCA1 i/ili BRCA2 u ovoj etničkoj skupini.
Kod 10,3% ispitanica nađena je jedna od tri mutacije ispitivanih BRCA1 ili BRCA 2 gena. Polovica ispitanica iz skupine s mutacijom potjecale su iz obitelji s veoma niskom učestalosti javljanja raka dojke.
Znanstvenici su potom nastavili s daljnjim istraživanjem genetskih mutacija kod svih ženskih srodnika ispitanica koje su imale jednu od navedenih mutacija. Rizik nastanka raka dojke povezan s mutacijama BRCA1 i BRCA2 gena iznosio je 20% u dobi od 40 godina i preko 80% u dobi od 80 godina.
Kod ispitivanja druge, treće i četvrte generacije u obitelji ispitanica kod kojih je nađena mutacija, a kod kojih se nije javljao rak dojke u obitelji, incidencija je bila slična, ukazujući da niska učestalost raka dojke u obitelji nije ekvivalentna niskom riziku pojave raka dojke kod ispitanica s mutacijom.
Kako bi ispitali utjecaj ne-genetičkih rizičnih čimbenika, istraživači su nadalje uspoređivali učestalost raka dojke kod srodnika rođenih prije i nakon 1940. godine. Učestalost raka dojke bila je statistički značajno viša u skupini rođenih nakon 1940. godine, što je sukladno s trendom porasta učestalosti raka dojke u općoj populaciji.
Kod ispitanica koje su se tijekom adolescencije redovito bavile tjelovježbom, kao i onih koje su imale normalnu tjelesnu težinu u vrijeme javljanja prve mjesečnice, te u dobi od 21 godine, rak dojke se javljao u kasnijoj životnoj dobi, u odnosu na ispitanice koje su u ovo vrijeme bile pretile i nisu se bavile tjelesnom aktivnošću tijekom adolescencije.
Znanstvenici ukazuju kako bi ova saznanja trebalo vjerojatno primijeniti na cjelokupnu populaciju žena s mutacijama BRCA1 i BRCA2 gena.
U pratećem uvodniku dr. Ephrat Levy-Lahad sa Sveučilišta u Jeruzalemu i dr. Sharon E. Plon iz Houstona naglašavaju kako se kod 50% nositeljica mutacije BRCA1 i BRCA2 gena ne nalazi značajno povišena učestalost raka dojke u obitelji. Ove pacijentice možemo identificirati tek kod postavljanja dijagnoze raka dojke.
Otuda i preporuke za daljnje studije koje će pokazati da li je došlo vrijeme za ispitivanje prisutnosti mutacije BRCA1 i BRCA2 gena u općoj populaciji.
Science 2003;310:643-646.
dr.Vesna Harni