Rani rizični faktori za ADHD jednaki kod djevojčica i dječaka
Rezultati novog istraživanja pokazuju da ne postoji značajna razlika u pojavljivanju ADHD između djevojčica i dječaka kada je bolest vezana uz rane perinatalne rizične faktore. Za razliku od drugih studija, novi rezultati iz case-control studije pokazuju da mala porođajna težina, poslijeterminska trudnoća, nizak Apgar i fetalni distres nisu faktori za ADHD karakteristični za određeni spol. "Veoma je važno što smo u našoj studiji pokazali da su rizici vezani uz ADHD općenito jednaki i za djevojčice i za dječake", rekla je vođa istraživanja Desiree Solva (Telethon Institute for Child Health Research and School of Pediatrics and Child Health, University of Western Australia, Perth).
Najčešći poremećaj mentalnog zdravlja u djetinjstvu - ADHD, ima jaku vezu s nasljeđem te je češći kod muške djece. Nekoliko studija je pokazalo da postoje perinatalni rizici za ADHD ali niti jedna do sadašnje nije pokazala da li rizici utječu različito na dječake i djevojčice. Istraživači su istraživali rizike vezane uz majku, trudnoću i novorođenčad po spolu kod djece kojima su prepisani lijekovi za liječenje ADHD. Studija je uključila 12,991 djece i adolescenata s ADHD i 30,071 djece bez poremećaja kao kontrolnu skupinu. Rezultati su pokazali da faktori, uključujući nisku porođajnu težinu i poslijeterminsku trudnoću, koji su prije bili povezani s ADHD ne povećavaju rizik. Urinarna infekcija majke tijekom trudnoće pokazuje povećani rizik za ADHD (OR 1,37; 95% interval pouzdanosti (CI) 1,21 – 1,55 za dječake; OR, 1,51; 95% CI, 1,21 – 1,90 za djevojčice). Učestalije je da su majke djece sa ADHD mlađe, neudate, da su pušile tijekom trudnoće, imale inducirani prođaj i imale simptome prijevremenog porođaja.
Kod djevojčica, korištenje oksitocina (ali ne u svrhu indukcije) se pokazalo kao novi potencijalni zaštitni faktor, ali autori navode da se može raditi o "slučajnoj koincidenciji". Istraživači navode da su potrebne daljnje studije "koje će istražiti ovu vezu i pružiti neka neurobiološka objašnjenja, uključujući kada je poželjno skraćenje porođaja jer je iznenađujući podatak da bi takav postupak mogao imati neuroprotektivni efekt kod ženske novorođenčadi". Doktorica Lidy Pelsser (ADHD istraživač, Pelsser RED Centrum, Eindhoven, Nizozemska), koja nije bila uključena u studiju, je komentirala studiju za Medscape Medical News te je pokazala određeni oprez prema podatku da oksitocin može biti na neki način protektivan.
Malo je "neobično da korištenje oksitocina tijekom porođaja a ne i indukcija oksitocinom uzrokuje protektivni učinak. Potrebna su daljnja istraživanja koja će potvrditi ovakve razlike", rekla je i dodala da je, kao što su i autori naveli, glavno ograničenje studije nedostatak informacija o ADHD kod roditelja. "Uzimajući u obzir visoki postotak nasljednosti ADHD (79%) , veoma je važno imati i tu informaciju." Što se tiče pušenja, dr Pelsser navodi da nije moguće odrediti iz studije kada pušenje povećava rizik za ADHD nego samo da postoji veza između pušenja i ADHD. Općenito, dr Pelsser navodi da je "veoma frustrirajuće istraživati faktore okoline kada znamo da odgovor nećemo moći pronaći". Po njenom mišljenju "ostali faktori okoline, kao što je ADHD potaknut s preosjetljivošću na hranu" o čemu je pisano u studiji objavljenoj u Lancetu 2011.g. i objavljeno na Medscape Medical News u to isto vrijeme, je "veoma obećavajuća ali nažalost općenito ignorirana činjenica".
Early Risk Factors for ADHD Similar in Boys and Girls. Medscape