Razina olova utječe na muški sterilitet
Razina olova u krvi i sjemenoj tekućini povezana je s različitim biomarkerima koji ukazuju na disfunkciju spermatozoida, kao i sa smanjenom uspješnošću postupaka in vitro fertilizacije - IVF, rezultat je prospektivne dvostruko-slijepe studije američkih znanstvenika objavljene u najnovijem broju časopisa Human Reproduction.
Istraživači stoga preporučuju rutinsko određivanje razine olova u krvi u okviru ispitivanja muškog steriliteta, kao i preistraživanje dozvoljenih granica zagađenja okoliša olovom od strane javno zdravstvenih službi i službi za zaštitu okoliša.
Testovi obavljeni u The North Shore-Long Island Jewish Research Institute u Manhasset-u (New York) ukazuju kako razina olova u sjemenoj plazmi interferira kako sa sposobnošću spermija za vezivanje na jajnu stanicu, tako i sa sposobnošću spermija za oplodnju jajne stanice.
Koristeći uzorke sjemena muških partnera iz 140 postupaka umjetne oplodnje, znanstvenici nalaze kako je razina olova u sjemenoj tekućini u obrnutom odnosu s uspjehom IVF postupka, kao i s dva od tri biomarkera funkcije spermija: brojem manoza-receptora kao i manoza induciranom akrosomskom reakcijom.
Manoza receptori koji se nalaze na glavi spermija reguliraju vezivanje spermija za jajnu stanicu, olakšavaju manoza induciranu akrosomsku reakciju u kojoj digestivni enzimi oslobođeni iz spermija omogućuju ulazak spermija u jajnu stanicu i fertilizaciju jezgre.
Razina olova u sjemenoj tekućini isto tako pozitivno korelira s prijevremenom ili spontanom akrosomskom reakcijom, pri čemu dolazi do oslobađanja digestivnih enzima iz spermija i prije spajanja s jajnom stanicom, čime je spriječena oplodnja.
Kako bi provjerili jesu li ovi rezultati bili uzročno povezani, istraživači su izlagali sjemenu tekućinu devet zdravih muškaraca povišenim egzogenim dozama olova, pri čemu su dobili iste rezultate.
Opisani biomarkeri omogućuju relativno objektivan uvid u ispitivanju reprodukcijske toksičnosti olova, a olovo djeluje na mnogobrojnim razinama u testisu i spermijima u smislu smanjenja muškog fertiliteta.
Povišena razina olova u sjemenoj tekućini nije ovisila o bilo kakvom padu testosterona, dok je bila povezana sa smanjenim brojem spermija, abnormalnom pokretljivošću i izgledom spermatozoida. Ono što iznenađuje, niti jedan od ispitivanih muškaraca nije bilo profesionalno izložen djelovanju olova.
Kod nekih se povišena razina olova objašnjava pušenjem ili konzumiranjem alkohola, kod drugih je više u pitanju stil života s niskim unosom kalcija i visokim unosom laktoze, odnosno masti, ili genetičkim varijacijama.
U svjetlu ovih rezultata znanstvenici upozoravaju, kako dopuštene granice za koncentraciju olova u okolišu moraju biti preispitane.
U obradi neplodnih parova, preporučuje se i određivanje razine olova u sjemenoj tekućini obzirom da je liječenje muškaraca uglavnom manje invazivnog karaktera te povoljnije cijenom u odnosu na liječenje ženskih partnera.
Hum Reprod 2003; 18: 374-383
dr. Vesna Harni