Razina TSH i gubitak trudnoće
U prvom tromjesečju trudnoće, povećana je stopa spontanih pobačaja kod žena s razinom TSH između 2.5 i 5.0 mIU/L i negativnim antitijelima na štitnjaču.
Štitna žlijezda prvenstveno je uključena u kontrolu metabolizma. Nenormalna funkcija štitnjače odražava se na reprodukciju izravno i neizravno. Neplodnost i loš ishod trudnoće puno su češći ako je štitnjača hipo- ili hiperaktivna. Veća stopa pobačaja, puno češći prijevremeni porođaji, veća učestalost visokog tlaka, dijabetičkih komplikacija, veći rizik abrupcije posteljice i teške posljedice po dijete, poznati su učinci poremećenog rada štitnjače.
Najmanje polovina usađenih embrija neće preživjeti do porođaja, a prosječno 20% klinički prepoznatih trudnoća bit će izgubljeno. Većina gubitaka trudnoće događa se u prvom tromjesečju. Različiti čimbenici (genetski, endokrini, anatomski, infekcijski, imuni, hematološki itd.) odgovorni su za te gubitke. Djelovanjem na lječive uzroke, možemo pozitivno utjecati i na tijek i ishod trudnoće.
Pokazano je da su žene s normalnom razinom TSH, ali pozitivnim antitijelima na štitnjaču, pod dva puta većim rizikom da će pobaciti. Žene češće nego muškarci imaju protutijela na štitnjaču, a učestalost raste sa životnom dobi. Žene koje u krvi imaju prisutna antitijela na štitnjaču, kasnije tijekom života imat će poremećen rad štitne žlijezde.
Tijekom trudnoće, potreba za hormonima štitnjače povećava se 30-40%. Posteljica je relativno nepropusna za hormone štitnjače, a majčin TSH ne prelazi posteljicu. U trudnoći je veća razina globulina koji veže hormone štitnjače i veći je volumen krvi. Žene sa subkliničkom hipotireozom i/ili visoko-normalnom razinom TSH na početku trudnoće, neće moći zadovoljiti te potrebe i tijekom trudnoće će imati znakove nedostatne funkcije štitnjače. Istraživanje ispitivalo je koliko visoka razina TSH u ranoj trudnoći ima utjecaja na loš ishod trudnoće.
U studiju je bilo uključeno 4123 žene. Na prvoj posjeti ginekologu u trudnoći ženama je određena razina TSH. U studiju su bile uključene samo one žene koje nisu imale pozitivna antitijela na štitnjaču. Sve trudnoće bile su jednoplodne i spontane. Temeljem razine TSH, ispitanice su podijeljene u dvije skupine: one s razinom TSH manjom od 2.5 mIU/L i one s razinom TSH 2.5-5.0 mIU/L. Dob i paritet bili su komparabilni. Prva prenatalna posjeta ginekologu bila je između 8. i 9. tjedna trudnoće. Stopa gubitka trudnoće bila je 3.6% u žena s TSH manjim od 2.5 mIU/L i 6.1% u žena s TSH između 2.5 i 5.0 mIU/L.
Ova je razlika statistički značajna. Unutar skupina žena koje su pobacile i koje nisu pobacile, nije bilo razlike u dobi, opstetričkoj anamnezi i funkcijskim testovima štitnjače. Rizik za pobačaj povećavao se čak 15% za svako povećanje razine TSH od 1 mIU/L temeljem logističke regresijske analize. Rizik prijevremenog porođaja i vrlo ranog prijevremenog porođaja, nije se razlikovao temeljem razine TSH.
Normalna funkcija štitnjače potrebna je za uspješnu trudnoću. U općoj populaciji, razina TSH između 0.45 i 4.5 mIU/L smatra se normalnom i označava kao eutireoza.
Istraživanja su potvrdila da razina TSH tijekom trudnoće treba biti niža s gornjom granicom normalne vrijednosti TSH od 2.5 mIU/L. Rizik pobačaja i prijevremenog porođaja povećan je ako su vrijednosti TSH veće od navedene vrijednosti. Prisutnost protutijela na štitnjaču može dodatno komplicirati situaciju. Žene s pozitivnim antitijelima imaju dvaput veći rizik od pobačaja.
Najveći rizik pobačaja je u prvom tromjesečju. Većina gubitaka trudnoća je genetski uvjetovana i događa se u prvim tjednima. U većini studija u kojima je određivana razina TSH mjerenje je vršeno tijekom prve posjete ili nakon nje, što je tipično bilo između 8 i 10 tjedana. U to vrijeme većina gubitaka već se dogodila.
Podaci o postupanju u slučaju pozitivnih antitijela na štitnjaču, za sada su ograničeni. Randomizirane studije pokazale su da je gubitak trudnoća manji ako žene s pozitivnim antitijelima primaju terapiju levotiroksinom. Testovi funkcije štitnjače učinjeni su s oko 10 tjedana, a terapija uvedena odmah nakon toga. Žene s pozitivnim antitijelima kojima nije uvedena nadomjesna terapija hormonima štitnjače imale su češće pobačaje nego žene koje su dobile terapiju.
Druga randomizirana studija, ali u pacijentica uključenih u postupak IVF-a, nije našla povezanost između prisutnosti antitijela i stope trudnoća, ali je stopa pobačaja bila dvaput veća u grupi žena s pozitivnim antitijelima. Žene koje su imale antitijela, ali dobivale terapiju hormonima štitnjače, imale su učestalost pobačaja sličnu ženama iz kontrolne skupine s negativnim protutijelima.
Bez sumnje, žene s hipotireozom trebaju biti liječene prije i tijekom trudnoće. Gornja vrijednost normalne razine TSH u trudnoći je 2.5 mIU/L. Žene koje planiraju trudnoću, a imaju prethodno neobjašnjive gubitke trudnoća i razinu TSH veću od 2.5 mIU/L ili imaju pozitivna antitijela, trebaju primati terapiju.
Svim ženama na početku trudnoće, treba odrediti razinu TSH, a razmatra se i potreba određivanja razine anti-TPO.
J Clin Edocrinol Metab. 2010.Medscape Medical News