Reći ili ne reći pacijentu: “Vi umirete”
Vrlo teško i izazovno područje razgovor je s teško bolesnim i umirućim pacijentom.
Profesor Caplan, jedan od najvećih stručnjaka s područja bioetike i profesor psihijatrije, medicine i filozofije s njujorškog Langone Medical Center, komentirao je zanimljivu raspravu objavljenu nedavno u British Medical Journal.
Uvaženi stručnjaci s područja palijativne skrbi raspravljali su o tome bi li pacijentu trebalo reći da je neizlječivo bolestan. Sudionici rasprave bili su liječnici koji imaju puno iskustva s umirućim pacijentima: dva su iz Nacionalnog zdravstvenog servisa Velike Britanije (the British NHS) i jedan sa Sveučilišta Virdžinija.
Britanski liječnici zastupaju pravo na istinu. Reći nekome da je neizlječivo bolestan legitiman je i važan čin. Pacijenti trebaju znati što mogu očekivati i planirati. Oni se ne žele nadati ukoliko nade nema i ako ste iskreni i otvoreni prema pacijentu i koristite jasne i izravne pojmove, pomažete im prihvatiti ono što slijedi.
Američka liječnica nije se složila, jer smatra da je pojam "terminalno bolestan" neodređen i da ne možemo uvijek reći tko je uistinu neizlječivo bolestan, niti predvidjeti koliko dugo će živjeti netko kome kažemo da je terminalno bolestan. Ona smatra da pacijent želi znati što određeno liječenje može ili ne može učiniti, te raspraviti o tome što se može učiniti medicinskom intervencijom, što je uzaludno, što je beznadno i što je besmisleno. Također smatra da s pacijentom ne treba ulaziti u rasprave o neizlječivoj bolesti.
Profesor Caplan je komentirao: "Moje razmišljanje je bliže britanskim liječnicima. Smatram da pacijent treba čuti izraz 'neizlječivo bolestan'. Kada su ljudi jako, jako bolesni, oni žele znati hoće li umrijeti. Istina je da nije uvijek moguće s velikom sigurnošću predvidjeti koliko će poživjeti netko tko ima metastazirajući rak ili završni stadij Parkinsonove bolesti, ali poprilično točno se može predvidjeti hoće li preživjeti godinu dana, neovisno o time hoće li umrijeti za 3, 6 ili 9 mjeseci. Kada liječnik pouzdano osjeća da netko neće duže poživjeti, smatram da mu to treba reći. Pacijenti se mogu nositi sa lošim vijestima. Oni neće gubiti nadu niti će postati suicidalni niti deprimirani.
Ljudi žele znati istinu. Ako su teško bolesni, oni znaju da su teško bolesni i njihove obitelji znaju da su teško bolesni. Smatram da trebamo pristupiti što jednostavnije, čak i kada kažemo: 'Vi ste neizlječivo bolesni, ali najiskrenije, ne mogu vam reći jesu li vam ostali mjeseci ili godine'". To je sasvim točan opis.
Kada se sazna nešto takvo, ljudi počinju drugačije razmišljati i planirati što će sa svojom ostavštinom, kako će se rastati i pozdraviti s obitelji i prijateljima. To nam pomaže i sa pravilnom skrbi. Onome tko je terminalno bolestan, treba to i reći, ali treba reći i da neće biti prepušten sam sebi i da će u nama imati podršku i oslonac do kraja života. "Mislim da oboljelom pacijentu ne pomažemo prikrivanjem istine", rekao je dr. Caplan.
BMJ,2013