Rizik pobačaja u drugom tromjesečju visok nakon liječenja CIN-a
Žene koje su prošle liječenje cervikalne intraepitelne neoplazije (CIN) imaju normalnu plodnost, ali su izložene povećanom riziku pobačaja u drugom tromjesečju, rezultat je novih istraživanja.
"Važno je vidjeti možemo li identificirati stvarne mehanizme, jer nas to može dovesti do intervencija koje mogu spriječiti negativne ishode u ovoj populaciji trudnica", izjavila je dr Marija Kyrgiou, Imperial College u Londonu, koautorica u istraživanju.
Studije su pokazale povećanu vjerojatnost loših ishoda trudnoća kod žena koje su imale ekscizijsko liječenje CIN-a, uključujući konizaciju hladnim nožem, dijatermijsku konizaciju omčom i lasersku konizaciju. No, učinak liječenja na plodnost i rani ishod trudnoće nije nikada istraživan u tako velikoj mjeri, napisala je dr Kyrgiou.
Da bi istražili ovaj odnos, autori su proveli sustavni pregled 15 studija o plodnosti i ranim ishodima trudnoća nakon liječenja CIN-a. Sveukupno, stopa trudnoća je zapravo bila veća kod žena koje su liječene od CIN-a (43% naspram 38%), iako je uočena značajna heterogenost između studija.
Stope trudnoća su bile slični kod liječenih i neliječenih žena koje su pokušavale zatrudnjeti. Postotak žena koje su zatrudnjele nakon više od godinu dana bio je također sličan za dvije skupine.
Ukupna stopa pobačaja i pobačaja u prvom tromjesečju bila je slična za liječenu i neliječenu skupinu. No, 1,6% žena podvrgnutih liječenju CIN-a pobacile su u drugom tromjesečju, u odnosu na 0,4% neliječenih žena. Liječene su žene imale i veću vjerojatnost da će imati izvanmaterničnu trudnoću (1,6% vs 0,8%) i pobačaj (12,2% vs.7.4%). Navedene razlike su bile statistički značajne uporabom modela slučajnog učinka.
Na temelju nalaza, rekla je dr Kyrgiou, "moramo biti oprezni kada donosimo odluku o liječenju mladih žena koje nisu završile planiranje obitelji, te donositi odluku za liječenje samo klinički značajnih lezija u ovoj skupini."
Autorski tim nije mogao utvrditi jesu li žene koje su imale velike ekscizije pod većim rizikom od onih s manje opsežnim uklanjanjem tkiva, dok drugo istraživanje ukazuje na postojanje odnosa između veličine ekscizije i rizika od komplikacija. Rizik za smanjenu plodnost u razmjerno velikim ekscizijama također ostaje nejasan.
"Sve dok ne postane dostupno više dokaza, važno je ukloniti što je moguće manje tkiva, pogotovo u žena s malom maternicom koje nisu rađale, ali bez ugrožavanja postupka liječenja pacijentice", napisala je Dr. Kyrgiou.
Slabost vrata maternice nakon ekscizije zbog CIN-a mogla bi biti jedan od faktora koji dovode do povećanog rizika za pobačaj tijekom drugog tromjesečja, ali su zasigurno involvirani i brojni drugih čimbenici.
Na primjer, liječenjem CIN-a mijenja se mikrobna ravnotežu vagine i cerviksa, čime se povećava rizik od infekcija koje mogu dovesti do prijevremenog poroda i pobačaja u drugom tromjesečju. Isto tako, liječenje može utjecati na imunološke obrambene mehanizme u vratu maternice koji na kojima je također zasnovana zaštita od infekcije.
Moguće je da postoji složena mreža objašnjenja, što trenutno zajednički istražuju autori na "Imperial College" u Londonu i HeCPA – "Helenske akademske skupine za cervikalnu patologiju" u Grčkoj.
Što se tiče sprječavanja prijevremenog poroda i pobačaja u drugom tromjesečju, dodala je, "postoje vrlo ograničeni dokazi o tome što možemo učiniti u ovoj skupini trudnica", rekla je dr Kyrgiou. Liječnici mogu koristiti metode koje su pokazala učinkovitost u sprječavanju prijevremenog poroda i pobačaja u drugom tromjesečju u općoj populaciji trudnica, kao što su mjerenje duljine cerviksa, terapija progesteronom ili postavljanje šava serklaže.
SOURCE: http://bit.ly/1u6bbHg
BMJ 2014.
dr. Vesna Harni