S koliko godina je netko prestar da bi postao roditelj?
Komentar porodničara: tragični ishod postmenopauzalne trudnoće
U samim početcima, in vitro fertilizacija (IVF) bila je zamišljena kao metoda za prevladavanje problema bolesnih jajovoda. Porastom iskustva u liječenju i razvojem novih tehnologija, IVF je postao dostupan širokoj populaciji pacijenata s različitim indikacijama.U današnje vrijeme, metode medicinski pomognute oplodnje služe liječenju muške neplodnosti, tubarnih, imunoloških, hormonskih i neobjašnjenih uzroka neplodnosti. Vremenom, postalo je jasno da se uspjeh postiže i doniranim gametama (jajnim stanicama, spermijima) ili kada se embrij unese u zamjenski uterus.
Time se otvorilo novo područje na polju MPO. Dostupnost ovih „neklasičnih“ metoda pomognute oplodnje uzrokovala je zakonske i moralne kontroverze.Posljednjih desetljeća uočen je trend odgađanja trudnoće i rađanja. Žene sve više daju prednost obrazovanju i karijeri. U modernom društvu čini se sve težim uspostaviti stabilnu vezu koja bi dala osnovu za stvaranje obitelji. Posljedica je toga da sve više žena počinje razmišljati o trudnoći nakon 30. godine života.
Jajnici sadrže konačan broj jajnih stanica. Smanjeni broj jajašaca i njihova slabija kvaliteta povezane su s povećanjem reprodukcijskih teškoća koje se javljaju starenjem žene. Kada su žene mlađe od 30 godina samo 5%-10% parova suočava se s problemom neplodnosti. U dobi od 40 godina, učestalost neplodnosti je preko 40%. Nakon dobi od 45 godina, žene rijetko zatrudne spontano, a teže i uz pomognutu oplodnju.
Problem ženine dobi lako se može prevladati doniranim jajnim stanicama. U ovome članku raspravljamo o etičkim i biološkim aspektima donacije oocita u uznapredovaloj dobi u odnosu na zakonske kontroverze.
Slučaj iz stvarnoga života
Prema izvještaju iz 2011. godine, sud u Italiji oduzeo je jednogodišnje dijete paru za kojega je procijenio da su prestari za skrb o malome djetetu: žena je bila u dobi 57, a muškarac u dobi od 70 godina. Dijete je začeto u inozemstvu metodom pomognute oplodnje.
Rasprava
Autori raspravljaju o tome da starenjem žene raste udio embrija s aneuploidijom, što je glavni ograničavajući faktor u postizanju trudnoće u kasnim tridesetim i ranim četrdesetim godinama. Maternica također pokazuje znakove starenja, vjerojatno zbog slabije opskrbe krvlju, ali se ipak čini da je to manje bitan problem jer se dobni faktor može prevladati doniranim jajnim stanicama. Poznato je i da je trudnoća na krajnjim polovima reprodukcijske dobi povezana s većom učestalošću komplikacija (hipertenzija, gestacijski dijabetes, prijevremeni porođaj, mrtvorođenje, operacijsko dovršenje trudnoće). Trudnoća postignuta doniranim jajnim stanicama u žena visoke dobi također je povezana s većim brojem komplikacija, tako da korištenje jajašaca mlađih žena ne sprečava pojavu komplikacija.
Čak i kada trudnoća rezultira porođajem zdravog djeteta, potrebno je razmisliti o kroničnim medicinskim problemima i zloćudnim bolestima koje se češće javljaju nakon četrdesetih godina života, kada bi trebalo podizati dijete.
Dok se jedni trude pomoći parovima čija je zadnja nada donacija gameta, potrebno je razmisliti i o interesu djeteta. Ukoliko roditelji ne mogu ispunjavati svoje obaveze prema djetetu, odgovornost je društva osigurati skrb za tu djecu. Zato autori smatraju da liječenje neplodnosti u žena visoke dobi ili čak u postmenopauzi treba biti regulirano tako da se u budućnosti izbjegnu slučajevi kakav je ovaj iz Italije. Dob je vjerojatno najvažniji pojedinačni parametar o kojemu ovisi uspjeh oplodnje. Ženina šansa da zatrudni počinje opadati već od 30. godine, a nakon 45. vrlo rijetko se postigne uspješna trudnoća. To je posljedica manjeg broja jajnih stanica dostupnih oplodnji kao i slabije kvalitete zbog povećane stope aneuploidija.
Žene koje odgađaju trudnoću mogu očekivati da će im trebati puno više vremena za ostvarenje trudnoće, više postupaka MPO i da će imati manju veličinu obitelji. MPO može nadomjestiti neke teškoće, ali ne sve. Trudnoće koje nastaju nakon 35 godina komplicirane su većom stopom spontanih pobačaja i mrtvorođenja, a češće su i ostale komplikacije trudnoće. Mortalitet majki je nekoliko puta veći.
Žene starije od 40 godina češće trebaju donaciju jajne stanice u usporedbi s mlađim ženama. Embrij mlađih žena ima veću šansu za implantaciju, tako da se na taj način može ostvariti uspješna trudnoća u žena koje su u menopauzi. Međutim, žene u menopauzi koje na taj način ostvare trudnoću, trebaju biti svjesne komplikacija poput visokog tlaka, male porođajne težine djeteta i operativnog dovršenja trudnoće. Možda je razlog tome imunološki, jer se radi o genetski potpuno stranom embriju ili su to postojeći zdravstveni problemi koji se pretežno odnose na kardiovaskularni sustav. Djeca starijih roditelja mogu se suočiti s emocionalnim ili drugim problemima kao posljedicom velikog generacijskog jaza. S druge strane, stariji roditelji često će lakše zadovoljiti financijske potrebe rastućeg djeteta.
U žena starije dobi, trudnoće se mogu ostvariti i vlastitim smrznutim jajašcima. Zamrzavanje jajašca žene u njezinoj mlađoj dobi, omogućuje joj da studira, počne raditi i ostvari karijeru te da ju nema potrebe prekidati radi trudnoće i porođaja. Te žene neće imati veliku obitelj, što je također negativna posljedica za društvo. Međutim, one mogu imati određene prethodne zdravstvene probleme ili se oni mogu pojaviti kada se odluče za trudnoću, što i u njih vodi većoj stopi majčinog morbiditeta i mortaliteta. Iz tih razloga, liječnici trebaju biti oprezni kada savjetuju trudnoću ženama starije dobi. Žene bi trebalo ohrabriti na trudnoću dok su mlađe. One koje ne mogu iz različitih razloga ostvariti željenu veličinu obitelji, trebaju proći medicinsku evaluaciju prije nego se posegne za doniranim jajnim stanicama. Trebalo bi odrediti i dobnu granicu kako bi se izbjegli problemi poput gore navedenih i kako bi se omogućilo da roditelji budu uz svoju djecu do adolescencije.
Reference:
1. Schmidt L, Sobotka T, Bentzen JG, Nyboe Andersen A; ESHRE Reproduction and Society Task Force. Demographic and medical consequences of the postponement of parenthood. Hum Reprod Update. 2012;18:29-43. Abstract
2. Johnson JA, Tough S; Society of Obstetricians and Gynaecologists of Canada. Delayed child-bearing. J Obstet Gynaecol Can. 2012;34:80-93. Abstract
3. Balasch J, Gratacós E. Delayed childbearing: effects on fertility and the outcome of pregnancy. Curr Opin Obstet Gynecol. 2012;24:187-193. Abstract
4. Huang L, Sauve R, Birkett N, Fergusson D, van Walraven C. Maternal age and risk of stillbirth: a systematic review. CMAJ. 2008;178:165-172. Abstract
Reprod Biomed Online. 2013;27:121-124