Stojeći poslovi u trudnoći
Trudnice koje rade veći broj sati ili stoje na poslu, mogu imati djecu manjeg opsega glave nego žene koje nemaju takve poslove, kaže se u novom istraživanju.
Prof. dr. Alex Burdorf s Odjela javnog zdravstva Medicinskog centra Sveučilišta Erasmus u Rotterdamu, objavio je s kolegama rezultate istraživanja u časopisu Occupational and Environmental Medicine.
"Iako žene s plaćenim zaposlenjima imaju bolji ishod trudnoće nego žene koje nemaju plaćene poslove, određeni rizični čimbenici povezani s radnim mjestom, kao što su izloženost kemikalijama, veći broj radnih sati, veliko tjelesno opterećenje, dugotrajno stajanje i psihološki napor, loše utječu na ishod trudnoće", napisali su.
Unatoč tome, ostalo je nejasno trebaju li žene promijeniti svoju aktivnost tijekom trudnoće i ako da, kako.
"Istraživanja utjecaja tjelesno zahtjevnih zanimanja prvenstveno su se usredotočila na loš ishod trudnoće, značajan s opstetričkog stajališta, ali se sve svodilo na puko mjerenje djetetovog rasta".
Želeći saznati više o utjecaju posla na ishod trudnoće, dizajnirali su populacijsku prospektivnu kohortnu studiju u kojoj su pratili trudnoću u 4680 žena koje su imale plaćena zanimanja, u periodu 2002.-2006. godine.
Fetalni rast procjenjivan je ultrazvučno, a ispitanice su popunjavale upitnik o vrsti posla kojeg obavljaju, uključuje li on dizanje većih tereta, duže periode stajanja ili hodanja, rade li veći broj sati u kontinuitetu ili u noćnim smjenama. Na porođaju su kontrolirani brojni parametri kao što su gestacijska dob, dužina novorođenčeta, opseg glavice i porođajna težina.
Koristili su skalu sa stupnjevanjem "rijetko ili nikad", "povremeno", "često" i "vrlo često" za procjenu fizičke aktivnosti. Ti su faktori razmatrani kao zasebne varijable.
U promatranoj skupini žena, 38.6% izjavilo je da veći broj sati na poslu stoje, 45.5% da njihov posao zahtjeva intenzivno hodanje, a 6.1% imalo je poslove koji su zahtijevali dizanje teških tereta.
Općenito, nije bilo čvrstih poveznica između tjelesno zahtjevnog rada i težine ili dužine djeteta na porodu, niti je bilo konzistentne povezanosti s prijevremenim porodom.
Međutim, žene čiji su poslovi tražili dugotrajno stajanje, rađale su djecu manjeg opsega glavice prosječno za 1 cm (3%), nego ostale žene.
Broj sati rada utjecao je na lošiji ishod trudnoće. Autori su napisali da je 47.5% žena radilo 25-39 sati svakoga tjedna, a 23.2% provodilo je na poslu više od 40 sati. Trudnice koje su radile 25-39 sati i one koje su radile više od 40 sati tjedno imale su djecu manje težine i manjeg opsega glavice od trudnica koje su radile do 25 sati tjedno. Djeca trudnica koje su radile više od 40 sati tjedno imala su na porodu opseg glavice manji 1 cm nego djeca ostalih trudnica, a njihova težina je bila 148-198 g manja nego u ostale djece. Razlike su primijećene od trećeg tromjesečja trudnoće nadalje.
Pretpostavka nizozemskih istraživača je da razlike u fetalnom rastu nastaju prije trećeg tromjesečja, ali nisu odmah uočljive. "Preventivne mjere imaju najviše smisla ako se počnu primjenjivati prije trećeg tromjesečja", zaključili su.
Occup Environ Med. Published on-line June 27, 2012.