Tražiti znakove intimnog zlostavljanja
Zlostavljanje od strane partnera čin je onoga koji jeste ili želi biti u intimnoj vezi s odraslom osobom ili adolescentom, a provodi se s ciljem da jedan partner uspostavi kontrolu nad drugim. Postoji između partnera u heteroseksualnim, ali i u homoseksualnim vezama, a izloženi su mu i muškarci i žene. Najmanje jedna od tri žene u SAD-u iskusila je silovanje, tjelesno zlostavljanje ili uhođenje od strane partnera. Točna učestalost intimnog zlostavljanja nije poznata, jer često ostaje neprijavljeno. Američko udruženje ginekologa i opstetričara (ACOG) iznijelo je svoj službeni stav i opisalo načine na koje se iskazuje intimno zlostavljanje, utjecaje na osobu koja to zlostavljanje doživljava i dalo upute o probiru žena, prijavljivanju zlostavljanja i postupanju u tim slučajevima.
Prema ACOG-u, opstetričari i ginekolozi trebali bi rutinski, pri posjeti pacijentice, tražiti znakove intimnog zlostavljanja, kaže se u tekstu objavljenom u časopisu Obstetrics and Gynecology za veljaču 2012. Traganje za tim važnim i sprječivim javno-zdravstvenim problemom trebalo bi se provoditi tijekom prenatalnih posjeta, a liječnici trebaju pružiti podršku, prijaviti nasilje i po potrebi, uputiti žene u nadležne institucije.
Intimno zlostavljanje uključuje kontrolu nad partnerom preko destruktivnih obrazaca ponašanja i prisile, uključujući tjelesno, psihičko i spolno zlostavljanje, postupnu izolaciju partnera od okoline, uskraćivanje nečega, uhođenje, zastrašivanje i reprodukcijsku prisilu. Intimno zlostavljanje postoji u vezama istog i suprotnog spola, neovisno o dobi, spolu, društvenoj ili financijskoj razini, religiji, rasi, etničkoj pripadnosti ili stupnju obrazovanja.
Osim tjelesnim ozljedama, intimno zlostavljanje iskazuje se kroničnom glavoboljom, kroničnom zdjeličnom boli, neželjenom trudnoćom, sindromom iritabilnog crijeva i ponavljajućim vaginalnim infekcijama.
U SAD-u je oko 25% žena iskusilo tjelesno i/ili spolno zlostavljanje od strane bivšeg ili sadašnjeg partnera, ali točna prevalencija nije poznata, jer žrtve zbog straha i osude okoline ne prijavljuju nasilje. "Žene svih godina mogu iskusiti intimno zlostavljanje, ali najčešće je među ženama reproduktivne dobi", kaže Maureen G. Phipps, voditeljica ACOG-ovog Odbora za zdravstvenu skrb nad zlostavljanim ženama. "Gotovo 324,000 trudnica u SAD-u svake godine bude zlostavljano od strane njihovih partnera…Žalosno, ali jedan od glavnih uzroka majčinskog mortaliteta u SAD-u je ubojstvo."
Ostali neželjeni ishodi trudnoća u tih žena uključuju mrtvorođenje, intrauterini zastoj rasta, infekcije, ozljede novorođenčeta, prijevremeni porod i malu porođajnu težinu. Među ženama reproduktivne dobi, ostale komplikacije su ginekološki poremećaji, neželjena trudnoća, HIV i spolno prenosive bolesti. Žene izložene intimnom zlostavljanju mogu također biti depresivne, anksiozne, koristiti sredstva ovisnosti, biti emocionalno istraumatizirane, tjelesno hendikepirane, imati kronične zdravstvene probleme, počiniti samoubojstvo ili umrijeti od drugih uzroka.
"Imamo priliku otkriti i pomoći zlostavljanim ženama tako da probir uvedemo u svoj svakodnevni rad pri svakoj posjeti svake pacijentice", kaže dr. Phipps.
Zbog prirode odnosa liječnik-pacijent, opstetričari i ginekolozi u jedinstvenoj su prilici otkriti intimno zlostavljanje pri godišnjoj posjeti žene ginekologu, tijekom planiranja roditeljstva, kao i u trudnoći.
- Probir u periodičnim intervalima, kao i savjetovanje, trebaju biti sastavni dio pregleda pri ženinoj posjeti ginekologu, na početku trudnoće, u svakom tromjesečju i u babinju.
- Treba osigurati mirnu sredinu sa ženom nasamo, a ne u prisutnosti partnera, prijatelja, obitelji ili njegovatelja.
- Ukoliko je potreban znakovni prevoditelj, tada to treba biti profesionalac, a ne netko tko je na bilo koji način povezan s pacijenticom.
- Žena treba znati da je razgovor povjerljiv i da je zakonski zaštićena, a liječnici bi trebali imati barem minimalno znanje o pravnim posljedicama.
- Podaci se mogu dobiti već anamnezom. Neke žene imat će akutne ozljede glave, lica, dojki, trbuha ili spolnih organa, druge će imati kroničnu glavobolju, poremećaje spavanja, apetita ili će somatizirati svoje tegobe. Posljedica će biti posttraumatski stresni poremećaj, anksioznost, depresija, nisko samopoštovanje, zloupotreba sredstava ovisnosti ili samoubojstvo. Često su djeca zlostavljana. Žene koje imaju neki tjelesni hendikep budu zlostavljane i uskraćivanjem lijekova, oduzimanjem invalidskih kolica, hodalice, štapa ili elementarnih higijenskih potrepština.
- Da bi uspostavio i zadržao kontrolu u vezi, neki partneri koriste reproduktivno zlostavljanje umjesto ili uz tjelesno ili spolno zlostavljanje. Primjeri reproduktivnog zlostavljanja uključuju onemogućavanje korištenja kontracepcije, odbijanje korištenja kondoma, namjernu izloženost partnera HIV-u ili spolno prenosivim bolestima, prisiljavanje partnerice da zadrži neželjenu trudnoću, prisiljavanje na pobačaj, zabranjivanje sterilizacije ili posjete ginekologu.
- Kada kliničar posumnja u zlostavljanje, ženi treba pružiti podršku, razmotriti prevenciju i uputiti ju na postojeće službe unutar društvene zajednice.
- U čekaonice i ordinacije trebalo bi postaviti letke i plakate s brojevima telefona i adresama službi kojima se žene mogu obratiti.
- Edukacija o intimnom zlostavljanju potrebna je i zdravstvenom osoblju.
"S pacijenticama bismo trebali razgovarati o nasilju kao što, primjerice, razgovaramo o testiranju na HIV. Mnoge žene neće priznati da su zlostavljane, ali postupno, kada se naviknu na određena pitanja tijekom redovitog pregleda, žene će se ohrabriti i potražiti pomoć."
Obstet Gynecol. 2012;119:412-417.