Tri pitanja pomažu u dijagnozi mokraćne infekcije u žena
Tri pitanja mogu omogućiti točno prepoznavanje pacijentica s bolnim i/ili učestalim mokrenjem kao onih koje imaju nizak i onih koje imaju visoki rizik za uroinfekciju (UTI, urinary tract infection), a ostalima će trebati učiniti dodatne pretrage. Objavljeno je to u broju za rujan/listopad časopisa Annals of Family Medicine.
"Različiti podaci iz anamneze i pretrage urina mogu se koristiti za postavljanje dijagnoze uroinfekcije, a najšire se primjenjuju test-trakice za urin na nitrite, krv i leukocitnu esterazu (dipstick), mikroskopski pregled sedimenta urina te pregled urina na bakterije na čvrstom hranilištu (dipslide, Uricult)“, napisao je prof. dr. Bart J. Knottnerus sa Sveučilišta Amsterdam.
"Većina tih pojedinačnih pokazatelja već je vrednovana i uspoređuje se s nalazom dipsticka, bez uzimanja u obzir ranijih testova ili anamneze. U kliničkoj praksi, međutim, dijagnostički pristup je multivarijabilan, a rezultati su međusobno ovisni.“
Cilj istraživanja bio je ispitati vrijednost anamneze i urinskih testova za dijagnozu nekomplicirane mokraćne infekcije, uzimajući u obzir njihovu međusobnu ovisnost kao i prethodno učinjene nalaze.
Žene s bolnim i/ili čestim mokrenjem odgovarale su na pitanja o znakovima i simptomima koje su imale, a potom im je pregledan urin.
Zlatni standard za dijagnozu mokraćne infekcije bio je nalaz 103 kolonija po mililitru (CFU/mL) na urikultu (dipslide). Istraživači su razvili dijagnostički indeks koristeći logističku regresijsku analizu i prag rizika (risk threshold) za UTI od 30% i 70%.
Uspoređivali su dijagnostičku vrijednost šest modela koristeći različite kombinacije anamneze, kontrole urina test trakicom, sedimenta urina i urikulta. U šestom modelu, samo pacijentice s rizikom 30-70% nakon prethodnih testiranja imale su dodatne pretrage.
Među 196 žena iz studije, prevalencija UTI bila je 61%. Od sedam varijabli za koje se smatra da pomažu u dijagnozi, tri su bile iz anamneze, dvije iz metode dipstick i po jedna su bili sediment i urikult (dipslide).
Tri pitanja koja su bila najvrednija iz anamneze bila su: „Misli li pacijentica da ima UTI? Ima li bolno mokrenje? Ima li smetnje/iritaciju vagine?“.
Anamnezom se ispravno moglo prepoznati 56% žena koje imaju rizik za uroinfekciju manji od 30% ili veći od 70%, a dodavanje kemijskog nalaza urina dobivenog test trakicom (dipstickom) povećalo je točnost klasifikacije na 73%. Međutim, to nije bilo ništa bolje nego u tri ostala modela u kojima su kontrolirani sediment urina i urikult odvojeno i u kombinaciji.
Pravilna raspodjela žena povećala se na 83% sa šestim modelom u kojemu su žene sa srednjim rizikom samo nakon dobivanja anamnestički podataka išle na dodatne pretrage. Najjači indikator za UTI bila je ženina sumnja da ima uroinfekciju i pozitivan test na nitrite (op.prev. nitrat se pod djelovanjem G- bakterija pretvara u nitrite, s izuzetkom kod Actinobacter spp., Enterococcus i S.saprophyticus koji nitrite ne stvaraju).
"Većina žena s bolnim i/ili učestalim mokrenjem može se ispravno prepoznati da je pod malim ili velikim rizikom za UTI samo temeljem postavljanja triju navedenih pitanja. Pregled sedimenta i kultura urina imali su malo dodatno značenje, međutim prije nego se ove spoznaje implementiraju u našu svakodnevnu praksu, potrebna je vanjska evaluacija nalaza.“
Ograničenje ovoga modela je nedovoljna mogućnost primjene na ostalu populaciju i različito mišljenje koje se tiče granične vrijednosti (cut-off ) koja će definirati kulturu urina kao pozitivnu.
"Naši rezultati pokazuju da se dijagnoza UTI može pojednostavniti smanjivanjem broja postavljenih pitanja i pretraga urina. Sediment urina i pregled urina na čvrstom hranilištu (dipslide) daju malo dodatnih informacija onome što je već poznato iz anamneze, a to ukazuje da se ostali skupi testovi za koje je potrebno vrijeme, mogu napustiti.“
Ann Fam Med. 2013;442-451.