Trudnoća nakon transplantacije jetre visokog rizika, ali može biti uspješna
Trudnoće nakon transplantacije jetre su uspješne u mnogim slučajevima, ali još uvijek treba uzeti u obzir visoki rizik, prema istraživačima koji su pregledali ishode ovih trudnoća.
Kontinuirana suradnja između transplantacijskog tim i subspecijalista feto-maternalne medicine je ključna, rekao je Dr. Hyagriv Simhan, šef Odjela za feto-maternalnu medicine bolnice 'Magee Women's Hospital' u Pittsburghu, koji nije bio uključen u studiju. "Trudnoću treba planirati nakon postizanja suglasja između transplantacijskog tima i subspecijalist feto-maternalne medicine oko toga je li stanje bolesti stabilno, oko načina uzimanja lijekova i kada je optimizirana stabilnost protiv odbacivanja transplantata“, rako je Dr. Simhan.
Dr Rachel H. Westbrook i kolege iz 'King's College Hospital' u Londonu, pregledali su podatke o 79 transplantiranih pacijentica koje su ostvarile 117 trudnoća između 1988. i 2011. godine, u prosječnoj dobi od 29 godina i oko 48 mjeseci nakon učinjene transplantacije jetre (raspon od 1 do 240 mjeseci).
Ukupno je zabilježeno 83 živorođenih (72%), 20 pobačaja (17%), a 12 trudnoća su prekinute (10%), od kojih četiri zbog teških komplikacija kod majke, izvijestili su istraživači u znanstvenom časopisu 'Liver Transplantation'.
Pedeset i devet živorođenih beba (71%) su imale normalnu porođajnu težinu. Dvadeset i šest (31%) beba su rođene prije navršenih 37 tjedana trudnoće. Trideset i četiri (41%) bebe su porođene carskim rezom.
Niti jedna od transplantiranih žena nije umrla zbog trudnoće, ali je kod četiri bila potrebna skrb u jedinici za intenzvnu njegu. Kod dvije žene (3%) je došlo do odbacivanja transplantata, uključujući jednu bolesnicu s trombozom jetrene arterije u kombinaciji sa spontanim pobačajem.
"Nisu identificirane zajedničke karakteristike u ovih žena prije začeća, koje bi pomogle u identificiranju povišenog rizika za dodatnu hospitalizaciju na intenzivnojl njezi kod ove četiri žene", napisali su autori.
U većini slučajeva, primarno održavanje imunosupresije se temeljilo na terapiji ciklosporinom (34 trudnice) ili takrolimusom (81 trudnoća). Nije bilo razlike u ishodima kod rodilja ili novorođenčadi koje bi se temeljile na imunosupresijskom režimu.
Najčešće komplikacije u trudnoći su bile trudnoćom-inducirana hipertenzija (19%), preeklampsija / eklampsija (14%), akutno stanično odbacivanje (15%), gestacijski dijabetes (7%), bakterijska sepsa (5%), i virusne infekcije (4%). U nastupanju trudnoće unutar godinu dana od transplantacije, zapažene su veće stope akutnog staničnog odbacivanja.
Tijekom praćenja od 52 mjeseca nakon poroda, u prosjeku, zabilježene su tri majčinske smrti, niti jedna od njih nije bila vezana za trudnoću, navode istraživači.
Osim toga, kod dodatnih osam žena došlo je do odbacivanja transplantata u prosjeku 60 mjeseci nakon transplantacije. U svim ovim slučajevima, smatralo se "gubitak transplantata nije bio povezan s trudnoćom", rekli su autori, ali kod trudnica s epizodom akutnog staničnog odbacivanja u trudnoći, bila je veća vjerojatnost da će se jetra morati ponovno transplantirati (5/17 naspram 3/99).
Dr. Renuka Bhattacharya, medicinski direktor programa transplantacije jetre na Sveučilištu Washington u Seattleu, izjavio je da njihov centar savjetuje ženama čekanje od dvije godine nakon transplantacije prije planiranja trudnoće.
Nova studija, rekla je, "pojačava mnogo toga što znamo i ističe područja kojima možemo unaprijediti."
SOURCE: http://bit.ly/1Mkad1R
Liver Transpl 2015.
dr. Vesna Harni