Datum zadnje izmjene: 23. 01. 2020.


Europsko udruženje za menopauzu i andropauzu (EMAS) izdalo je priopćenje o ulozi vitamina D nakon menopauze, u kojemu se preporuča dnevni unos od 600 IU, odnosno 800 IU/dan za žene dobi 71 i više godina. Nove smjernice objavljene su u siječanjskom broju časopisa Maturitas.

"Postoje dokazi o djelovanju vitamina D na sva tkiva", napisao je dr. Faustino R. Perez-Lopez s Odjela opstetricije i ginekologije Sveučilišta u Zaragozi u Španjolskoj. "Epidemiološke i prospektivne studije povezale su nedostatak vitamina D ne samo s osteoporozom, nego i s kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom melitusom, rakom, infekcijama i neurodegenerativnim bolestima. Međutim, dokazi su čvrsti za koštane, ali ne i za nekoštane posljedice manjka vitamina D, jer tu nedostaju velike prospektivne studije".

Pregledom literature i konsenzusom eksperata, zaključeno je da je glavni prirodni izvor vitamina D izlaganje sunčevim zrakama koje potiču stvaranje vitamina D u koži. Izvori vitamina D iz hrane nisu tako važni kao sunce, ali uključuju prehranu životinjskog porijekla, kakvi su jaja, masnija riba i mlijeko.

U serumu se odredi koncentracija 25-hidroksivitamina D, a idealna je 30-90 ng/mL (75-225 nmol/L). Međutim, u različitim zemljama, različite su preporuke o najboljoj razini vitamina D. Faktori koji utječu na koncentraciju vitamina D odnose se na doba godine (niža je zimi), zagađenje zraka, geografsku širinu, nadmorsku visinu, pigmentaciju kože, korištenje krema za sunčanje i pokrivanje kože odjećom.

Pretilost, malapsorpcijski sindromi, korištenje antikonvulziva ili različitih drugih lijekova, starenje kože, manje izlaganje suncu i život u ustanovama za skrb, povezani su s nižom razinom 25(OH)D vitamina.

Preporučeni dnevni unos vitamina D je 600 IU/dan, ali ga treba povećati na 800 IU/dan kod žena dobi ≥71 godine. Postmenopauzalne žene mogu općenito postići odgovarajuću razinu vitamina D izlaganjem suncu (bez korištenja sredstava za zaštitu) tijekom 15 minuta 3-4 puta tjedno. Unos hrane obogaćene vitaminom D neće nužno osigurati dovoljnu količinu.

Kada je potrebna nadoknada, prikladni su vitamini D2 (ergokalciferol) ili vitamin D3 (kolekalciferol). Ovisno o dozi koja se koristi i prisutnosti bolesti bubrega ili drugih bolesti, može biti potreban nadzor.

Sažeto, preporuke uključuju sljedeće:

 

  • Kliničari trebaju znati da je nedostatak vitamina D rasprostranjen i da zahvaća oko 70% europskog stanovništva (uključujući i one koji žive u sunčanim krajevima).
  • Zdrave postmenopauzalne žene mogu postići dovoljnu količinu vitamina D u serumu izlaganjem suncu (15 minuta dnevno, 3-4 puta tjedno) ili nadoknadom 800-1000 IU/dan.
  • Da bi dostigle odgovarajuću koncentraciju, žene s niskim serumskim 25(OH)D mogu trebati doze 4000-10,000 IU/dan.
  • Poseban oprez je potreban kod pretilih žena, prije i poslije gastrointestinalnih operacija s premoštenjima, malapsorpcijskim sindromima i/ili bolestima jetre ili bubrega.
  • Odgovarajuće doze vitamina D uz specifičnu terapiju za kosti indicirane su u žena s nedostatkom vitamina D, osteoporozom i/ili ranijim incidentalnim prijelomima. Ukoliko nema dodatnih rizičnih faktora za nisku razinu vitamina D, doza treba biti 800-1200 IU/dan.

 


Maturitas.2012;71:83-88.


Đurđa Žigmundovac Klaić, dr.med:: Poliklinika Harni
  Novosti - Sve