Vulvodinija u žena nije rijetka
Jedna od 12 žena ima simptome vulvodinije, ali kod samo nekoliko njih ona bude i dijagnosticirana.
Vulvodinija se odnosi na bolove u području vanjskih spolnih organa žene.
Može biti kronična ili se pojaviti pri kontaktu, uključujući spolni odnos, unošenje tampona ili vježbe koje pritišću to područje, kao što je vožnja bicikla.
Nekada se mislilo da je problem rijedak, ali na temelju populacijskih studija u kojima su žene pitane o simptomima vulvodinije, istraživači su našli da ona zahvaća i do 14 milijuna žena u SAD-u u nekom periodu života.
Studije upućuju na to da je stanje često nedijagnosticirano, a posljednje istraživanje objavljeno u kolovoškom broju znanstvenog časopisa 'American Journal of Obstetrics and Gynecology' podupire to otkriće. U istraživanju je sudjelovalo gotovo 2300 žena u Michiganu, a oko 8% je imalo vulvodiniju koja je trajala najmanje 3 mjeseca. Prevalencija vulvodinije bila je slična u svim životnim dobima sve do 70. godine života, nakon čega pada, čini se, zbog pada seksualne aktivnosti.
"Ženama se često kaže da imaju gljivičnu infekciju ili nisku razinu estrogena", navodi voditeljica istraživanja Barbara Reed, profesorica obiteljske medicine na University of Michigan u Ann Arbor i voditeljica studije.
Prof. Reed navodi da se dijagnoza ovog stanja može postaviti jednostavnim testom koji normalno nije bolan, ali jeste za žene s vulvodinijom: "Pamučni štapić se utisne do oko 5 mm na nekoliko mjesta na labijama, introitusu i karunkulama himena. Taj pritisak će uzrokovati nelagodu kod svih žena s vulvodinijom; mjesta najjače osjetljivosti su stražnje karunkule himena."
Točan uzrok vulvodinije nije poznat, a pretpostavlja se da može biti oštećenje živaca koji opskrbljuju vulvu, abnormalna aktivnost hormonskih receptora na stanicama tkiva vulve i disfunkcija mišića dna zdjelice. Dr. Reed je rekla da mnoge žene s vulvodinijom imaju i fibromijalgiju i sindrom iritabilnog crijeva.
Postoji nekoliko mogućnosti liječenja, ali nije jasno kako djeluju: antidepresivi i lokalni lijekovi kao lidokain. Posljednje kliničko istraživanje pokazalo je da dezipramin i lidokain korišteni svaki sam ili zajedno tijekom tri mjeseca, ne djeluju bolje od placeba, što ne znači da mnoge žene neće osjetiti poboljšanje s ovakvim liječenjem. Nekim ženama i spontano bude bolje tijekom vremena.
Za žene koje žele liječenje, ali ne i lijekove, kao mogućnosti preostaju fizikalna terapija za dno zdjelice, biofeedback da nauče kontrolirati vaginalne mišiće i kognitivna bihejvioralna terapija da se nauče bolje nositi sa simptomima. Neke žene su otkrile da ih urin manje iritira kada iz prehrane isključe namirnice koje sadrže oksalate, kao što su čokolada, mahunarke, orasi, lješnjaci i zelenje,a to im olakšava vulvodiniju. Ako ne pomogne ništa od navedenoga, preostaje kirurški zahvat, ali tek kao posljednja mjera.
American Journal of Obstetrics and Gynecology,: 2011.