Žene liječene od CIN 3 imaju veći rizik raka cerviksa u starijoj dobi
Žene liječene od cervikalne intraepitelne neoplazije visokog stupnja (CIN 3) imaju povećani rizik od invazivnog raka u dobi od 60 godina, osobito ako su liječene nedavno, navodi se u populacijskoj kohortnoj studiji čiji su rezultati objavljeni 14.1.2013. u BMJ.
Rezultati upućuju na to da je žene liječene od cervikalnih lezija visokog stupnja potrebno kontrolirati tijekom dužeg vremenskog perioda.
Rizik morbiditeta od raka vagine ili cerviksa bio je 2.39 puta veći u žena s CIN 3 nego u općoj populaciji (95% confidence interval [CI], 2.26 - 2.53), a rizik smrti od te bolesti bio je 2.35-puta veći (95% CI, 2.11 - 2.61).
Od 150,833 žene koje su otkrivene u Švedskom registru za rak i Registru uzroka smrti, 1089 žena imalo je napredovanje bolesti do karcinoma cerviksa, u 147 se razvila invazivna bolest vagine, a to je dovelo do 302, odnosno 53 smrti.
Rizik se povećava s dobi, osobito nakon 60, te nakon 70 godina. Stopa mortaliteta je 50 na 100,000 žena do dobi od 72 godine, a stopa morbiditeta je 100 na 100,000 nakon dobi od 75 godina.
"Povećani apsolutni rizik nastanka raka cerviksa ili vagine i umiranja od tih bolesti u starijoj dobi nakon što je žena nekada ranije prethodno liječena od CIN 3, novo je otkriće i do sada nije objavljeno nijedno slično istraživanje", napisao je Björn Strander iz Regionalnog centra za karcinom sa Sahlgrenska University Hospital iz Göteborga. Liječnici, međutim, naglašavaju da je sveukupni rizik mali.
Istraživači su otkrili i da je rizik invazivne bolesti povećan ako je liječenje bilo nedavno, pa je od 2.05% (95% CI, 1.83 - 2.30) za žene liječene od 1958. do 1970. godine udvostručen i iznosi 4.52 (95% CI, 3.47 - 5.80) za žene liječene od 2001. do 2008.godine.
Nakon prilagodbe prema trajanju liječenja i kontrole, otkrili su 5-struko povećanje rizika ako je žena liječena u dobi 60-69 godina u odnosu na žene dobi 30-39 godina.
"Ove podatke trebamo shvatiti ozbiljno i prihvatiti upozorenje da pacijentice trebamo kontrolirati tijekom dužeg perioda, osobito one koje su liječene u starijoj dobi", napisao je prof. Marc Arbyn s Instituta za javno zdravstvo iz Bruxellessa.
Dr. Arbyn je objasnio da nacionalni programi skrininga raka vrata maternice u većini država ne obuhvaćaju žene starije od 65 godina.
Puno je toga još uvijek nejasno po pitanju povećanja rizika, ali mogući rizici su nepotpuni tretman kod nalaza CIN 3, povećani bazalni rizik za karcinom i manje intenzivan ili kraći period nadzora.
Dr. Arbyn zaključuje: "Moramo biti pažljivi i ne pretjerivati s interpretacijom ovih podataka, jer ulogu imaju i anatomske promjene, dobno specifični imunitet i smanjena učestalost histerektomije. Starije žene mogu imati lošiji imunitet, što bi objasnilo zašto nakon liječenja ipak mogu razviti invazivni karcinom."
Mlađe žene sposobnije su izbaciti virus iz tijela, neovisno o tome jesu li rubovi bili pozitivni ili negativni, dok starije žene s pozitivnim rubovima imaju veći rizik razvoja bolesti.
"Naravno da je, tehnički gledano, veći izazov liječiti prekanceroze u starijih žena. U njih je cervikalna površina u području u kojemu nastaje rak slabije dostupna kolposkopiji, zato što se granica pločastog i cilindričnog epitela s dobi pomiče u unutrašnjost cervikalnog kanala, osobito nakon menopauze."
Dr. Arbyn je naglasio i da je stopa histerektomije značajno smanjena. Nekada je 20-25% žena u mnogim zemljama imalo histerektomiju, tako da u dobi od 60 i više godina nemaju cerviks te je samim tim otklonjen rizik od raka vrata maternice.
Potrebna je individualna meta-analiza koja će pokazati stupanj sigurnosti za žene s obzirom na opstetričke i onkološke rizike ovisno o različitim metodama liječenja i obilježjima promjena na vratu maternice.
"U međuvremenu", naglasio je u zaključku, "trebamo se u potpunosti pridržavati postojećih smjernica u probiru, liječenju i kontrolama nakon zahvata radi nalaza CIN 3."
BMJ. 2014;348:f7361, f7700.