Znanstvenici analiziraju povezanost liječenja neplodnosti u žena i raka u djece
Kontrolirana ovarijska stimulacija provodi se od 1960-tih godina, a in vitro fertilizacija od kasnih 1970-tih godina. Procjenjuje se da je iz postupaka IVF rođeno oko 4-5 milijuna djece! U razvijenim zemljama i do 5% djece začne se postupcima IVF.
Od uvođenja metoda pomognute oplodnje (MPO), neprestano se propituje i testira njezina sigurnost.
Postoje rizici MPO koji su povezani sa samim postupkom kao što su hiperstimulacija jajnika, ozljede mjehura, crijeva ili krvnih žila, infekcije povezane sa samim zahvatom te povećani rizik tromboze. Brojna istraživanja analizirala su dugoročne učinke samih hormona.
Većina istraživanja dala su ohrabrujuće rezultate i nije uočeno dodatnih neželjenih učinaka koji bi bili posljedica hormona, a poznato je da je neplodnost sama po sebi rizični faktor za neke ginekološke karcinome.
U mnogim istraživanjima ispitivani su i rizici porođajnih anomalija povezanih s metodama pomognute oplodnje. Iako je u trudnoćama nastalima nakon postupaka MPO uočen povećani rizik, vjeruje se da je on povezan s neplodnošću i postojećim problemima više nego sa samim liječenjem. Rizik za nastanak raka u potomaka začetih metodama MPO manje je proučavan.
U meta-analizi iz 2005. godine nije otkriven povećani rizik za nastanak raka u djetinjstvu u osoba začetih postupcima IVF.
Ova analiza temelji se na rezultatima izvještaja prije i nakon 2005. godine, a uključeno je 25 studija. Sve su kohortne ili studije slučaj-kontrola, a proučavale su povezanost MPO (samo stimulacija, inseminacija, IVF) i rizika od nastanka raka u djetinjstvu.
Sveukupno, u meta-analizi je utvrđen povećani rizik od nastanka raka u onih koji su bili izloženi metodama pomognute oplodnje (relativni rizik [RR], 1.33; 95% interval pouzdanosti [CI], 1.08-1.63). Kada su se analizirali pojedini slučajevi raka, utvrđen je povećani rizik od hematološkog raka (RR, 1.59; 95% CI, 1.232-1.91) i tumora središnjeg živčanog sustava (RR, 1.88; 95% CI, 1.02-3.46). Rizik od neuroblastoma, retinoblastoma i drugih solidnih tumora bio je veći u osoba izloženih MPO, iako je važno reći da se povezanost temelji na malom broju slučajeva navedenih tumora.
Glavno je zapažanje da su relativni rizici povećani, ali apsolutni broj slučajeva raka bio je vrlo mali.
Na današnjem stupnju znanja, nije poznato je li taj povećani rizik povezan s neplodnošću samom po sebi ili s tehnologijama koje se koriste u postupcima MPO.
Rak je vodeći uzrok smrti u djece mlađe od 15 godina. Svake godine, dijagnosticira se 1-2 raka na svakih 10,000 djece. Najčešći među njima su leukemije, tumori mozga i središnjeg živčanog sustava.
Iako se neprestano poboljšavaju i dijagnostičke i terapijske mogućnosti, rak je i nadalje povezan sa značajnim morbiditetom i mortalitetom. Čak i osobe koje su izliječene, mogu imati dugotrajne posljedice po zdravlje.
Uzrok raka u djece nije poznat, iako su ispitivani infektivni uzročnici, nasljedni problemi i izloženost zračenju i karcinogenima. Moguće je i da jajašce, spermij ili embrij koji su izloženi in vitro uvjetima, na neki način imaju rizik za nastanak raka.
Epigenetičke alteracije mogu aktivirati štetne gene ili zakočiti djelovanje zaštitnih gena. Vjeruje se da oštećenja utišanih gena (imprinting genes) igraju određenu ulogu u nekim rijetkim stanjima koja su povezana s MPO.
Ne može se isključiti niti mogućnost da je povećani rizik za rak povezan sa samom neplodnošću. Da bi se dao odgovor na to pitanje, potrebno je usporediti rizike od raka u djece koju su rodile žene smanjene plodnosti koje nisu, odnosno jesu bile u postupku MPO. Autori su naglasili da su samo 2 od 25 studija razmatrale subfertilnost.
Nijedna od tih studija nije utvrdila povećani rizik za rak u djece izložene postupcima za liječenje neplodnosti. Međutim, istraživanje objavljeno 2013. pokazalo je povećani relativni rizik za rak u djece začete postupcima MPO. Relativni rizik od 18% značio bi 4 dodatna slučaja raka na 100,000 izložene djece.
Apsolutni rizik je malen, ali svejedno, parove je potrebno savjetovati i o relativnom i o apsolutnom riziku. Potrebno je istražiti kako određeni laboratorijski postupci mogu utjecati na ekspresiju gena u embriju i koje korake bi trebalo poduzeti da se izbjegnu bilo kakve neželjene posljedice.
Opstetrički ishodi nakon postupaka MPO nisu tako dobri kao nakon prirodnog začeća. Poznato je i da su stope malformacija relativno veće (apsolutni rizik je mali!) nakon postupaka liječenja neplodnosti.
Međutim, nije poznato do kojeg stupnja je za to odgovorna sama tehnologija MPO. Potrebno je istražiti ulogu same neplodnosti kao uzroka neželjenih ishoda.
Fertil Steril. 2013;100:150-161