Ozljede pri porodu koje zahvaćaju tri prstena vulve i rektovaginalnu fasciju

Porod je jedan od najposebnijih trenutaka u životu žene, ali ponekad može doći i do ozljeda koje zahvaćaju osjetljiva područja intimnog zdravlja. Prirodni fiziološki proces može uzrokovati različite vrste ozljeda mekih tkiva u području zdjelice, uključujući vulvu, perineum, vaginu i okolne strukture. Jedna od značajnih tema u perinatologiji i ginekologiji je procjena i upravljanje ozljedama koje zahvaćaju tri prstena vulve te rektovaginalnu fasciju, koja igra ključnu ulogu u održavanju integriteta između vagine i rektuma.Razumijevanje ovih ozljeda može pomoći ženama da se pripreme i bolje oporave nakon poroda.

Koncept tri prstena vulve odnosi se na podjelu vanjskog ženskog spolovila u tri funkcionalne zone. Prvi prsten uključuje vanjske dijelove vulve, kao što su mons pubis, labia majora i perineum, drugi prsten obuhvaća prednju i stražnju vaginalnu komisuru, labia minora i interlabijalne sulkuse, dok treći prsten uključuje vaginalni introitus i sastavne dijelove. Svaka od ovih zona može biti zahvaćena ozljedama tijekom poroda, osobito u slučajevima dugotrajnog porođaja, uporabe instrumenata ili nepravilnog položaja ploda. Tehniku vulvoskopiranja prema tri prstena osmislila je i objavila dr. Vesna Harni u svjetskoj literaturi, 2014. godine.

Rektovaginalna fascija
Rektovaginalna fascija je ključna struktura koja odvaja vaginu od rektuma i sudjeluje u održavanju anatomske stabilnosti i funkcije zdjeličnog dna. Ozljede ove fascije mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući rektovaginalnu fistulu, prolaps organa zdjelice i smetnje funkcije sfinktera anusa. U kontekstu ozljeda pri porodu, rektovaginalna fascija često je izložena opasnosti, posebno tijekom jakih perinealnih trauma, pucanja tkiva ili epiziotomije.
 

Ozljede vulve i rektovaginalne fascije tijekom poroda mogu varirati od blagih oštećenja do težih ruptura trećeg ili četvrtog stupnja, koje zahtijevaju hitnu kiruršku intervenciju. Glavni čimbenici rizika uključuju veliki fetus, produljeni porođaj, uporabu vakuuma ili forcepsa, te nepravilni položaj fetusa. Posljedice ovih ozljeda mogu uključivati dugotrajan oporavak, dispareuniju, inkontinenciju, te probleme sa spolnom funkcijom.

Upravljanje ozljedama koje zahvaćaju tri prstena vulve i rektovaginalnu fasciju zahtijeva pravovremeno prepoznavanje i odgovarajuću kiruršku intervenciju. Rekonstruktivne tehnike usmjerene su na obnovu anatomskog integriteta vulve, perineuma i vagine, kao i jačanje rektovaginalne fascije kako bi se spriječile dugotrajne komplikacije. Fizikalna terapija zdjeličnog dna također može igrati ključnu ulogu u oporavku funkcije zdjelice nakon ovakvih ozljeda.

Ako dođe do ozljeda, liječnici će poduzeti sve potrebne mjere kako bi se tkiva pravilno zaliječila. Ponekad je potrebna kirurška intervencija kako bi se popravile rupture na vulvi ili ojačala rektovaginalna fascija. Osim toga, mnoge žene se nakon poroda podvrgnu fizikalnoj terapiji zdjeličnog dna kako bi ojačale mišiće i povratile punu funkcionalnost.

Važno je zapamtiti da, iako ove ozljede mogu biti neugodne, moderna medicina nudi mnogo opcija za uspješan oporavak i povratak normalnom životu nakon poroda. Razgovor s liječnikom i pravovremena briga ključni su za zdravlje i dobrobit svake žene nakon poroda.

 

 

Dr. Vesna Harni