Mastopatija

Mastopatija se javlja tijekom cijelog reproduktivnog razdoblja, a učestalost raste nakon trećeg desetljeća i najčešća je u vrijeme perimenopauze – između 45. i 50. godine života, kada su i najčešće hormonske oscilacije. Po pravilu su zahvaćene obje dojke, pri čemu se osobito često javlja u vanjskim gornjim kvadrantima dojki. S obzirom na različite histopatološke slike i kliničku simptomatologiju postoje brojni sinonimi i klasifikacije, zbog čega je Svjetska zdravstvena organizacija / WHO predlaže naziv displazija dojke. 

Razlikuju se tri 3 stupnja mastopatije / prema Prechtelu: 

• Mastopatija I°: jednostavna mastopatija ili laka displazija dojke, mastopatija bez proliferacije epitela,
• Mastopatija II°: jednostavna proliferativna mastopatija ili srednje teška displazija, mastopatija s proliferacijom epitela, ali bez stanične atipije,
• Mastopatija III°: mastopatija s atipičnom proliferacijom epitela, teška displazija dojke.

U skupini jednostavnih mastopatija (mastopatija I°), najveći udio od 70% sačinjavaju promjene tkiva dojke označene kao fibrocistična mastopatija. Radi se o dobroćudnim strukturnim promjenama tkiva dojke koje se javljaju u dva oblika: 

• fibroznom (kada su u prvom redu prisutne promjene u smislu umnožavanja vezivnog tkiva između žljezdanih lobulusa ili intralobularno, sa skleroziranjem i hijalinizacijom strome, kao i atrofijom acinusa), i
• fibrocističnom (osim umnožavanja vezivnog tkiva, unutar žljezdanog parenhima su prisutne i manje ili veće ciste).

Česta strukturna promjena kod mastopatije I° je i adenoza (sklerozirajuća adenoza, adenomatosis), koja čini ca 9% dobroćudnih promjena tkiva dojke. Kod ove forme dominira hiperplazija epitela acinusa, malih izvodnih kanalića, kao i mioepitela. Obično izostaje stvaranje cističnih struktura. 

Mastopatija II° obuhvaća osim navedenih promjena intrakanalikularni rast epitela, koji se javlja fakultativno (ca 20%) kod fibrocistične mastopatije. Intraduktalni je epitel zadebljan, često višeslojan ili stvara sliku solidnih adenoidnih ili papilarnih struktura. Stanična slika je ravnomjerna, mitoze su prisutne tek pojedinačno, a stanična atipija je odsutna.

Teška displazija dojke ili mastopatija III° - atipična proliferirajuća mastopatija označuje nalaz epitelne proliferacije intraduktalno, intraacinusno ili intrapapilarno, uz umnožavanje epitela nalaze se znaci mitoze i stanične atipije kao što su polimorfizam i hiperkromazija staničnih jezgara. Atipična žarišta se nalaze kod oko 10% fibrocističnih mastopatija. Veoma je bitno prepoznati tešku displaziju dojke, kako iz preventivnih tako i iz prognostičkih razloga: atipična mastopatija se svakako mora izdiferencirati od preinvazivnog intraduktalnog raka dojke.

Simptomi mastopatije su: 

• nalaz zadebljanja i čvorića u dojkama (mastopatični plakovi),
• bolovi u dojkama (mastodinija, mastalgija) i
• iscjedak iz dojki, obično vodenastog ili mliječnog karaktera (nije obavezan simptom).

 

Dijagnostika

Dijagnoza mastopatije postavlja se temeljem pregleda dojki, ultrazvučnim nalazom i mamografijom, a u slučaju iscjetka iz dojki treba napraviti galaktografiju i citološka analiza ali i provjeriti razinu hormona prolaktina i hormona štitnjače. Kod svih sumnjivih nalaza dijagnostiku je potrebno dopuniti punkcijom ili biopsijom sumnjivih promjena, odnosno histološkom analizom tkivnih promjena.
 

Liječenje mastopatije

S obzirom na različite forme mastopatije, kao i različitost subjektivnog doživljaja tegoba, u liječenju mastopatije nastoji se individualizirati terapija.  Kod jednostavne mastopatije prije svega je cilj ispraviti estrogensku dominaciju. U liječenju se koristi lokalna aplikacija progesteronskih masti (resorpcija oko 10% od primijenjene doze), kao i nadoknada gestagena tijekom II faze ciklusa. U ovu svrhu se može primjenjivati i niskodozirana oralna kontracepcija.

Istraživanja pokazuju da mnogim ženama koje pate od bolova u dojkama pomaže unos antioksidativnih vitamina: beta-caroten (A), E, selen i vitamin C koji smanjuje razinu serumskih hormona hipofize (LH i FSH) kod žena koje ga uzimaju zbog bolova u dojkama. Od biljnih i homeopatskih pripravaka svakako treba spomenuti povoljno djelovanje biljke konopljike - Agnus castus. Napetost u dojkama, osobito kada se radi o upalnim procesima uspješno smanjuju ulje noćurka, gama-linolenska kiselina i omega-3-masne kiseline. Mehanizam njihova djelovanja je upliv u ravnotežu eikosanida 2. generacije (prostaciklini i tromboksani).

Kod formi sa stvaranjem, osobito ako je povišena razina prolaktina korisno je ordinirati bromokriptin. Kod povišene razine prolaktina, svakako je potrebno kontrolirati funkciju štitnjače. Slični dobri rezultati opisani su kod terapije s danazolom, ili antiestrogenom tamoksifenom, pri čemu se mora obratiti pozornost na česta neželjena djelovanja ovih lijekova. 

Jednostavna mastopatija nije prekanceroza. Neproliferativne forme mastopatije čine 70%, proliferativne forme 27% i atipične proliferativne forme 3,5 - 4% svih oblika mastopatije. Prisustvo neproliferativnih formi mastopatije ne predstavlja povišeni razik za nastanak raka dojke.  Čak i kod pozitivne obiteljske anamneze, rizik nastanka raka dojke iz mastopatije I° je 0,5% i ne prelazi uobičajenu pojavnost kod raka dojke. Ukoliko se radi o mastopatiji srednje teškog stupnja - proliferativnim promjenama bez atipije, relativni rizik za evtl. kasniji nastanak raka dojke je povećan 1.9 puta, i kod pozitivne obiteljske anamneze 2.7 puta. 

Prema statističkim podacima, unutar 15 godina od postavljanja dijagnoze mastopatije, 2% žena s neproliferativnom formom mastopatije i 4% žena s proliferativnom mastopatijom oboli od raka dojke. Ukoliko se radi o mastopatiji teškog stupnja s atipičnim proliferirajućim promjenama (teški oblik displazije), rizik za nastanak raka dojke je povećan 2 do 4 puta u odnosu na opću populaciju.

 

dr. Vesna Harni