Rizični čimbenici za nastanak endometrioze

Reproduktivna povijest

U okviru rizičnih čimbenika raspravlja se rano nastupanje prve menstruacije, kratki menstrualni ciklusi i dugotrajna menstrualna krvarenja. Tako se endometrioza dijagnosticira 2.5 puta češće kod žena čije menstruacije traju 6 dana ili dulje, odnosno 2.1 puta češće kod žena čiji je menstrualni ciklus kraći od 28 dana. 

Uporaba oralne kontracepcije smanjuje pojavnost endometrioze, 1.2 – 2.2 puta, a žene koje nikada nisu koristile oralnu kontracepciju obolijevaju 1.6 puta češće od endometrioze.

Kineski znanstvenici pokazali su smanjenje pojavnosti endometrioze za 66% u žena koje su rodile jedno dijete i 92% u žena s dvoje ili više djece. I konačno, uporaba tampona povisuje rizik endometrioze 1.4 puta. 

Endometrioza je bolest koja se obično povlači s menopauzom, a uporaba hormonskog nadomjesnog liječenja povisuje rizik od ponovne reaktivacije bolesti, premda veličina ovog rizika još uvijek nije točno definirana. Rizik je osobito povišen u pacijentica s prekomjernom težinom, kao i pri uporabi samo estrogenskog liječenja. Premda nema znanstvene potvrde, pretpostavka je da su kontinuirana primjena kombiniranih preparata ili tibolona optimalan izbor hormonskog nadomjesnog liječenja. 

Genetski čimbenici

Pojava endometrioze češća je u nekim obiteljima, a ukoliko su majka i sestra već bolovale od endometrioze, rizik obolijevanja veći je 7.2 puta. Istraživanje pojavnosti endometrioze u obiteljima, kao i kod blizanačkih parova, ukazuje da se endometrioza javlja kao kompleksna genetička bolest, pri čemu je u pacijentica s endometriozom nađena značajna povezanost s varijacijom genskog lokusa na kromosomu 10q26. 

Talijanski znanstvenici ukazuju na 1.7 puta češću pojavu endometrioze i 2.4 puta češću pojavu teških oblika endometrioze s inflitracijom i adhezijama u pacijentica s polimformizmom gena progesteronskog receptora PROGINS. Sličan je nalaz i austrijskih znanstvenika koji nalaze 2.4 puta češću pojavu endometrioze u pacijentica s mutantnim alelom T2.

U novije vrijeme opisana je i češća pojava HLA DRB1*1403 u obiteljima s većom pojavnosti endometrioze. Genetski potencijal za endometriozu ne mora se očitovati sve dok nije potaknut okolinom i načinom života. 

Ekološki čimbenici

Mnogobrojna znanstvena istraživanja pokazuju kako različiti ekološki čimbenici utječu na dva velika sustava u našem organizmu, imunološki i središnji živčani sustav, koji su u stalnom i promjenjivom odnosu prema vanjskom okolišu s jedne strane i prema unutarnjem miljeu s druge strane. Sasvim je izvjesno da vanjski stres putem biokemijskih promjena otvara put tjelesnom oštećenju, odnosno nastanku bolesti. Posljednjih godina se u središtu znanstvenog zanimanja nalaze abnormalnosti imunološkog sustava.

Najčešće promjene u imunološkom sustavu izazvane različitim čimbenicima ekološkog onečišćenja su promjene u funkciji i broju T-limfocita. S obzirom na veoma usku povezanost između T-limfocita koji su nositelji staničnog imuniteta, s humoralnim odjeljkom imunološkog sustava i B-limfocitima, veoma čest usporedni nalaz s abnormalnom funkcijom staničnog imuniteta je i oštećenje produkcije protutijela i komplementa. Osobiti utjecaj na T-limfocite ispoljavaju kemijske tvari, konzervansi i drugi različiti dodatci hrani, kao i psihosocijalni stres. 

Osim izravnog djelovanja, pretpostavlja se da su ekološki zagađivači u stanju izazvati produkciju endogenih medijatorskih tvari, koje aktiviraju imunološki sustav i potom se okreće protiv vlastitih tkiva i organa kada nastupaju oštećenja tip autoimune reakcije. Istraživanja pokazuju da različiti medijatori kao što su prostaglandini, citokini, kinini, serotonin, histamin, acetilkolin, imaju potencirajuće djelovanje, odnosno u ovim procesima međusobno djeluju sinergički.

Novije spoznaje o endometriozi ukazuju na povezanost endometrioze i izlaganja dioksinima i polikloriranim bifenolima – PCBs. Američki znanstvenici koji su pratili pojavnost endometrioze u Rhesus majmunica kronično izlaganim dioksinima, utvrdili su izravan utjecaj kroničnog izlaganja dioksinima na povišenu pojavnost endometrioze, a težina bolesti bila je srazmjerna dnevnim i kumulativnim dozama dioksina. Promjene u imunom sustavu životinja bile su slične promjenama dijagnosticiranim u žena s endometriozom.

Izraelski znanstvenici uspoređivali su koncentraciju dioksina TCDD u neplodnih žena s endometriozom i žena kod kojih je neplodnost uzrokovana tubarnim čimbenikom (neprohodnost jajovoda ili odstranjenje jajovoda zbog nekog drugog razloga). Prisutnost dioksina u krvi je nađena u 18% pacijentica s endometriozom, u usporedbi s 3% ispitanica iz skupine neplodnih žena s tubarnim čimbenikom. Premda koncentracija dioksina nije bila srazmjerna težini endometrioze, ovo istraživanje je ukazalo na povezanost dioksina i endometrioze u humanoj populaciji. Pretpostavljeni učinak dioksina je njegov bidirekcijski utjecaj na mrežu citokina između imunološkog i endokrinog sustava. 

Imunološki status

Endometrioza je povezana s povišenim rizikom istodobnog obolijevanja od drugih bolesti s abnormalnim imunološkim odgovorom, češće se javljaju sistemni lupus eritematozus, reumatoidni artritis, multipla skleroza i Sjögrenov sindrom. Alergije, osobito alergije na lijekove, ekcemi i astma uzrokovani preosjetljivošću imunološkog sustava također su češće prisutni u pacijentica s endometriozom.

Fibromialgija, sindrom kroničnog umora i hipotireoza statistički se značajno češće dijagnosticiraju u pacijentica s reakcijama preosjetljivosti. U 45.5% pacijentica s endometriozom se dijagnosticiraju protutijela na endometrij, čiji nalaz korelira s težinom bolesti, a u pacijentica s endometriozom koje se liječe od neplodnosti antifosfolipidna protutijela prisutna su u 48% slučajeva, što je statistički značajno više u odnosu na pacijentice čija neplodnost počiva na drugim uzrocima. 

Žene s endometriozom imaju veću pojavnost hipotireoze – smanjene funkcije štitnjače u odnosu na opću populaciju, a istraživanja ukazuju na koincidenciju hipotireoze i endometrioze u 42% pacijentica. Naime, u pacijentica s hipotireozom dolazi do aktivacije hipotalamusa i hipofize i poremetnje produkcije GnRH, povećanog izlučivanja prolaktina i TSH, kao i smanjene produkcije SHBG, čija je posljedica rast slobodnog estradiola u plazmi i stvaranje hiperestrogene sredine koja pogoduje nastanku endometrioze. Problemi sa štitnjačom i prisutnost protutijela usmjerenih protiv štitnjače češći su u žena s endometriozom, a povećavaju se sa starosnom dobi.


 

dr. Vesna Harni