Zašto toliko žena s miomima još uvijek završava na histerektomiji?

Da je znala da postoje druge mogućnosti, pedesetogodišnja Tara Ballog nikada ne bi pristala na histerektomiju.

Njezina su obilna menstrualna krvarenja započela u ranim četrdesetima – što je, mislila je, normalan dio starenja. No, nakon što joj je prijateljica rekla da nije normalno ne moći ustati iz kreveta zbog krvarenja, Ballog je otišla na hitnu pomoć.

Tamo su liječnici otkrili tri mioma u njezinoj maternici. Krvne pretrage pokazale su da joj je razina željeza bila opasno niska. Ginekolog ju je tada pitao planira li trudnoću. Budući da je imala 47 godina, odgovorila je da ne planira.

„Nisu mi ponudili nikakvu alternativu osim histerektomije,“ rekla je.

Nakon operacije, liječnici su joj savjetovali da ne podiže ništa teško dok se ne oporavi. No Ballog je bila u invalidskim kolicima zbog trajne ozljede leđne moždine i morala se sama premještati više puta dnevno. Njezin liječnik, činilo se, nije uzeo u obzir njezin invaliditet kada je preporučio jedino histerektomiju.

Istraživanja pokazuju da Ballog nije jedina – mnoge žene s miomima nisu informirane o drugim mogućnostima liječenja osim kirurškog uklanjanja maternice. Minimalno invazivne metode uključuju embolizaciju mioma maternice (UFE – uterine fibroid embolization) i radiofrekventnu ablaciju (RFA), među ostalima.

Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu JAMA Network Open pokazalo je da je gotovo tri četvrtine žena s miomima imalo histerektomiju, dok je 23 % imalo miomektomiju, a samo 3,5 % embolizaciju mioma. Što je žena starija, to je veća vjerojatnost da će joj biti preporučena histerektomija.

Iako je metoda UFE prisutna još od 1995. godine, ona se i dalje znatno premalo koristi – ne zato što nije učinkovita, već zbog nedostatka znanja o njoj, naglašava dr. Tarig Elhakim, bolnički liječnik sa Sveučilišta u Pennsylvaniji i voditelj studije. „Svaka žena zaslužuje znati sve svoje mogućnosti.“

U kliničkom radu objavljenom prošle godine u New England Journal of Medicine, ginekolozi s Mayo klinike pozvali su kolege da češće koriste metode koje čuvaju maternicu – poput hormonske terapije, UFE, RFA i fokusirane ultrazvučne ablacije.

Suradnja među specijalistima

Napredak u tehnici UFE-a znatno je poboljšao postupak posljednjih desetljeća, no svijest o njemu među ginekolozima nije pratila taj razvoj, ističe dr. Amin Astani, interventni radiolog iz klinike North Star Fibroid u Minneapolisu.

„Devedesetih su pacijentice nakon UFE-a trpjele jake grčeve nekoliko dana i često završavale u bolnici,“ kaže Astani. „Danas koristimo živčane blokove i postupak se radi ambulantno, bez potrebe za hospitalizacijom.“

Nekada se nije znalo kako UFE utječe na plodnost, pa su mnogi ginekolozi bili oprezni. Danas se procjenjuje da stopa plodnosti nakon UFE-a iznosi između 40 i 60 %.

Astani napominje da nedostatak suradnje između specijalnosti također doprinosi tome što se mnogim ženama nudi isključivo kirurško liječenje. Dok ginekolozi izvode operacije i propisuju medikamentnu terapiju, minimalno invazivne metode može izvesti samo radiolog.

Dr. Kristin Riley, ginekologinja specijalizirana za minimalno invazivne zahvate na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Penn State, kaže da redovito surađuje s radiolozima u procjeni pacijentica za takve postupke, ali ističe da ta mogućnost nije dostupna svim liječnicima. „Imam sreću što radim u velikom akademskom centru s mnogo stručnjaka,“ kaže.

Početi s najmanje invazivnim pristupom

UFE i slične minimalno invazivne metode nisu prikladne za svaku pacijenticu. UFE smanjuje veličinu mioma, ali ih ne uklanja u potpunosti – oni se s vremenom resorbiraju. Kod vrlo velikih mioma (iznad 10–14 cm) ili onih koji se šire u trbušnu šupljinu, često je potrebna kirurška miomektomija.

Astani napominje da često vraća pacijentice njihovim ginekolozima ako smatra da je histerektomija ili miomektomija prikladnija. „To radim gotovo svaki tjedan,“ kaže.

Dr. James Greenberg, predstojnik ginekologije u bolnici Brigham and Women’s u Bostonu, ističe da većina liječnika ne postupa loše namjerno kada preporučuje histerektomiju. „Liječnici su obično najugodniji s metodama u kojima su educirani i često nisu dovoljno upoznati s minimalno invazivnim alternativama,“ kaže.

Greenberg naglašava da uvijek započinje liječenje najmanje invazivnim opcijama – lijekovima ili intrauterinim uloškom, osobito ako pacijentica ima probleme s krvarenjem, a ne s osjećajem pritiska ili nadutosti. „Ako mogu riješiti problem metodom koja najmanje mijenja tijelo, to mi je uvijek prvi izbor.“

Iako redovito upućuje pacijentice radiolozima na UFE, Greenberg sam izvodi i radiofrekventnu ablaciju. „Ako napravim histerektomiju i pacijentica se osjeća bolje – izvrsno. No ako se nakon operacije ne osjeća kao prije, više ne mogu to popraviti,“ kaže. „Zato je histerektomija uvijek moj posljednji izbor, iako je u nekim slučajevima nužna i korisna.“

Žene s miomima koji su duboko u mišićnom sloju maternice često nisu dobre kandidatkinje za neinvazivne metode, a miomektomija može biti previše rizična kod višestrukih mioma, objašnjava dr. Riley.

Čak i kada je histerektomija najbolja opcija, liječnici bi trebali razgovarati s pacijenticom o svim mogućnostima i objasniti razloge za odabir kirurškog pristupa. „Uvijek nastojim jasno izložiti prednosti i nedostatke svake opcije i uključiti pacijenticu u odluku,“ kaže Riley. „Izjava ‘morate na histerektomiju’ zvuči zastrašujuće i oduzima osjećaj kontrole.“

Tara Ballog kaže da bi voljela da je njezin liječnik tada imao takav pristup. „Voljela bih da su razgovarali sa mnom, da su objasnili ako postoje druge mogućnosti. Umjesto toga, rekli su samo – ako ne želite djecu, možete na histerektomiju,“ zaključila je.

Why Are So Many Women With Fibroids Still Getting Hysterectomies?

Ovaj je članak nastao uz pomoć više uredničkih alata, uključujući umjetnu inteligenciju, kao dio uredničkog procesa. Prije objave, sadržaj su pregledali i odobrili urednici.

Dr. Vesna Harni