Detoksifikacija

Riječ detoksifikacija uobičajena ima dva značenja:

1. prestanak uporabe droga ili alkohola na koje je osoba razvila ovisnost, i
2. fiziološki proces oslobađanja od kemikalija, spojeva, hormona i toksičnih tvari, što se često naziva metaboličkom detoksifikacijom.

Detoksifikacija organa djeluje učinkovito na smanjenju tjelesnog opterećenja u cjelini ili smanjenje toksičnog opterećenja kemikalijama. Uključuje jetru, bubrege, debelo crijevo, limfni sustav i znojne žlijezde. Drugim riječima, u tijelu postoje dobro definirani metabolički putevi koji su odgovorni za prijetvorbu toksina u kemijske spojeve, koji se lakše uklanjaju prvenstveno putem urina ili stolice. Studije o načinu metabolizacije i uklanjanja lijekova iz tijela omogućile su dobro razumijevanje procesa detoksifikacije.

Metabolička detoksifikacija je trajan proces. Organi svakodnevno rade na uklanjanju onečišćenja iz okoliša koja dolaze od toksičnih bakterija, zagađivača, plastifikatora i teških metala. Jedna od najčešćih izloženosti je izloženost toksičnim kemikalijama koje dolaze iz poljoprivredne proizvodnje, kao što su pesticidi, herbicidi i gnojiva. Putevi unosa ovih tvari su najčešče inhalacija, gutanje / hrana, voda, tijekom vremena provedenog u kući ili radnom okruženju ili boravkom izvan kuće. Izvori toksičnih tvari koji mogu povećati opterećenje tijela uključuju materijale koji se koriste u novogradnji, kemikalijama za zaštitu tepiha koje se mogu otpuštati u zrak, bojama, sredstvima za čišćenje u domaćinstvu, galvanskim silama u ustima koje nastaju iz miješanih metala u zubnim ispunama, sintetičkim materijalama koji se koriste u zubnoj praksi, pa čak i proizvodima za osobnu higijenu koji se primjenjuju na lice, kožu i kosu. Zagađivači zraka nalaze se u industrijskim izloženjima, primarnom ili rabljenom izlaganju dimu i auto-ispustima. Drugim riječima, svi kontinuirano živimo među kemikalijama i toksinima u sve toksičnijem društvu, što rezultira sve većim opterećenjem tijela ili toksičnim opterećenjem kemikalijama.

Uspješna borba protiv stranih tvari obuhvaća genetsku predispoziciju svake osobe da učinkovito proizvode detoksifikacijske enzime za obradu ovih spojeva ili supstrata, koja je jedinstvena i ovisi o obiteljskom naslijeđu. Pored toga, integracija pravilne prehrane i stalni unos hranjivih tvari za detoksifikaciju ili fitonutrijenata mogu utjecati na sposobnost tijela da na odgovarajući način smanji prisutnost toksičnih tvari u tijelu i smanji tjelesno opterećenje.Toksični simptomi se mogu pojaviti kada dođemo do naše osobne granice nakupljenih toksina i nismo ih u mogućnosti očistiti dovoljno brzo ili dovoljno učinkovito. Medicinski istraživači prepoznaju više simptoma povezanih sa nakupljanjem toksina, uključujući pretilost, dijabetes tipa 2, metabolički sindrom, rak, umor, neplodnost, alergije, poremećaje ponašanja i raspoloženja i neurološka stanja, poput treme, glavobolje i kognitivnih teškoća. s nekoliko drugih bolesti poput Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.

Proces detoksifikacije uključuje mnogo koraka. Možda postoje razlozi zašto tijelo nije posebno učinkovito u čišćenju toksina. Ti razlozi mogu biti situacijski, kao što su povećana izloženost toksinima, zatvor ili zatvor koji ne može izlučiti toksine iz stolice, nedostatak specifičnih hranjivih sastojaka, dijeta siromašna hranljivim tvarima, stres, kronična bolest, prekomjerna upala i nedovoljna tjelesna aktivnost ili nesanica. Također mogu postojati genetski razlozi, kao što su posebno spori enzimi koji nisu učinkoviti u pretvaranju toksina u spojeve koji se mogu izlučiti. Cilj klinički usmjerenog metaboličkog protokola detoksifikacije je pružiti prehrambenu podršku za olakšavanje putova uključenih u obradu i izlučivanje toksina.

Detoksifikacijski programi rezultiraju poboljšanim simptomima i pojačanim osjećajem dobrobiti kod većine pojedinaca. Naime, mnogi koji sudjeluju u prilagođenom programu detoksifikacije opisuju poboljšanje razine boli i umora, poboljšane kognitivne funkcije i raspoloženja, učinkovitije i zadovoljavajuće cikle spavanja i gubitak kilograma. Postoji mnogobrojni protokoli detoksifikacijskih dijeta, većina od njih nije dovoljna istražnea da bi se mogla preporučiti s medicinskog gledišta.

Kako je funkcija jetre zbog razdgradnje štetenih tvari koje unosimo putem pića hrane, uzimanja lijekova i metabolizma hormona veoma važna, ovdje se navode preporuke pučke medicine koja u detoksifikaciji / pročišćavanju jetre koristi slijedeće biljke: maslačak, čičak i artičoku.

Biljni pripravci

Maslačak, pučkog naziva žutenica i radič, biljka je koju nalazimo na ravnicama kao dosadni korov, dok je za bolesne ljude je nadasve dragocjena i ljekovita. Svoje ljekovito djelovanje pokazuje kod kronični hepatitis, kao i kod šećerne bolesti. U poboljšanju funkcije jetre pučka medicina preporučuje uzimanje pet do šest svježih stabljika u sirovu stanju dnevno, dok bi šećeraši trebali svaki dan jesti do deset takvih stabljika dok je maslačak u cvatu. Stabljika se opere zajedno s cvijetom, zatim se prvo odstrani cvjetna glavica i polako sažvače. Stabljika je u početku malo gorka, hrskava i sočna i jede se kao endivija. Stabljika pomaže i kod drugih tegoba, otklanja kožni svrab, lišajeve i osipe, poboljšava lučenje želučanih sokova i potiče rad jetara i žuči. Pored mineralnih tvari, maslačak sadrži još i važne ljekovite tvari koje su značajne u otklanjanju poremećaja metabolizma.

Čičak je dvogodišnja biljka, velikog i sočnog korijena, katkada razgranjenog i dugog i do 60 cm. Raste pokraj putova, uz zidove, hrpe kamenja, ruševine. Samonikao je u Europi, a unesen je u Aziju i Sjevernu Ameriku. U pučkoj fitoterapiji dominira uporaba korijena, po mogućnosti svježeg. Korijen duboko prodire u tlo, pa je stoga njegovo sakupljanje u samoniklim staništima naporan posao. Na tržištu se nađu i listovi čička, no preporučuje se isključivo uporaba korijena i pripravaka korijena. Korijen čička sadrži velike količine (> 50%) složenog šećera inulina, fenolskih spojeva i skupinu nezasićenih sumpornih spojeva (poliena i poliina) poput arktinona, arktinola i lapafena. Listovi, pak, sadrže gorke laktone poput arktiopikrina. Pospješuje izlučivanje mokraće i znoja te se upotrebljava za čišćenje organizma od toksina, u liječenju imunološkog sustava i kod alergijskih bolesti. Čičak ljekovito djeluje i na probavni sustav, posebno želudac. Sjeme čička učinkovito je za cirkulacijski sustav (vene, hemoroidi), djeluje kao krvni čistač, kod bubrežnih bolesti i infekcija, te kod bolesti jetara i žučnih kamenaca. Koristi se za probleme kože od akni, ekcema i gljivica do čireva, herpesa i psorijaze. Vodena iscrpina, dekoktspravlja se kuhanjem 5 - 7 g korijena u 350 ml vode tijekom desetak minuta. Pije se tri puta na dan, pola sata prije obroka. Tinktura se spravlja od 25% alkohola, s jednim dijelom biljnog materijala na pet dijelova otapala. Uporaba tinkture spretnija je od uporabe dekokta, a koristi se doza od jedne čajne žličice u pola čaše vode, pola sata prije jela tri puta dnevno. Integralna suspenzija ljekovitog bilja idealna je za uporabu jer je količina farmakološki aktivnih tvari najveća upravo u svježoj, nesušenoj biljci. Uzima se u istoj dozi kao i tinktura. Suhi standardizirani ekstrakt koristi se u obliku kapsulaa standardiziran je na sadržaj inulina (20 – 30%).

Artičoka je jedna od najstarijih kultura, koja se uzgaja već tisućljećima. Već u antičko doba znalo se za njena ljekovita svojstva, a pronađena je i na slikama starih Egipćana u grobnicama njihovih faraona. Artičoka je biljka koja raste diljem primorskih krajeva Europe, osobito Italije i Francuske i uz obale Tihog oceana. Današnja artičoka kultivirani je oblik Cynara cardunculus i uzgaja se većinom u mediteranskoj regiji, na obalama Atlantskog oceana i u Kaliforniji. Ljekovitost artičoke poznata je već stoljećima, potječe od gorkih specifičnih tvari u lišću i korijenu, koje imaju posebnu aromu i sadrže djelotvorne tvari što potiču jetru na brže protjecanje žuči. Sadrži gorke tvari (npr. cinaropirkin), aromatične karboksilne kiseline (npr. cinarin), flavonoide (naročito luteolin) i razmjerno mnogo vitamina A. Artičoka potiče stvaranje žuči i snižava razinu kolesterola, što je važno osobama koje jedu masnu hranu, ali i onima koji pretjerano uživaju u alkoholu. U spisima tradicionalne medicine govori se da čaj lišća artičoke vraća tek, pomaže pri probavi masti, stimulira mokrenje, liječi jetra i žučni mjehur, odstranjuje iz krvi mokraćnu kiselinu, otrovne produkte poremećene izmjene tvari u tijelu, liječi žuticu, kongestiju i cirozu jetre. Pomaže i u slučaju oboljele slezene, pijeska u bubrezima, gihta, reume, podagre i oteklina od vodene bolesti. Starijim ljudima pomaže osobito u slučaju azotemije, tj. trovanja otrovima vlastitog tijela koje uzrokuju oboljeli bubrezi, zastoj mokrenja i slično. Devedesetih godina prošlog stoljeća provedena su brojna znanstvena istraživanja na sveučilišnim klinikama u Tübingenu i Hamburgu koja su potvrdila dotadašnja mišljenja o djelotvornosti ove iznimne biljke.

Aminokiseline

Kako bi se osigurala pravilna funkcija jetre, poglavito u izlučivanju steroidnih hormona i suviška” estrogena, mnogi autori i kod mioma preporučuju koristiti vitaminske nadopune za jetra, poglavito aminokiseline ornitin i aspartat, te lipotropike kolin, inozitol i metionin.

L-ornitin i L-aspartat su neesencijalne aminokiseline. Ornitin je neesencijalna aminokiselina koja nastaje u ciklusu limunske kiseline tijekom razgradnje arginina. S obzirom da sudjeluje u uklanjanjanju toksičnog amonijaka iz organizma, igra važnu ulogu u detoksikaciji i regeneraciji jetara. Adekvatna razina asparagina stimulira rad bubrega i jetara te tako predstavlja jedan od najučinkovitijih prirodnih diuretika. Dnevna doza koja se preporučuje je 500 mg za svaku od ovih aminokiselina.

Kolin i inozitol uzeti zajedno s metioninom, djelotvorni su kod prijetvorbe masnoća u jetrima (lipotropici), pa pomažu u redukcijskim dijetama. Kombinacija ovih nutrijenata pomaže prijetvorbu estrogena estradiola u estriol, manje aktivan oblik estrogena, pa je poželjno uzimanje ove kombinacije kod estrogen-ovisnih bolesti: endometrioze, fibrocističnih dojki te karcinoma dojke i uterusa. Kako pospješuje izlučivanje estrogena, prikladan je i za žene koje uzimaju oralnu kontracepiju. Preporučene dnevne doze su 1,000 mg od svakog lipotropika.

Metionin je jedna od aminokiselina donora sumpora u našem organizmu, (važnog spoja mnogih imuno- i antioksidativnih čimbenika). Sudjeluje u procesima metilacije, koji je jedan od temeljnih procesa metabolizma. Pomaže rad jetre i preporučuje se kod hormonskog nadomjesnog liječenja, hepatitisa, ciroze kao podrška u preradi metabolita i čišćenju jetara. Preporučena dnevna doza je 500 mg metionina.


 

dr.Vesna Harni