Stres i nadbubrežna žlijezda

Hormonski i živčani sustav kontrolni su sustavi u ljudskom organizmu i tijesno su povezani, međusobno se nadopunjuju i samoreguliraju u zatvorenom krugu:

1. Opažanje i osjećaji / doživljaj i emocija ostavlja materijalni trag u funkciji kore velikog mozga i limbičkog sustava koju obilježavaju promjene u biokemijskoj juhi, međustaničnoj tekućini i staničnoj plazmi u krajnjoj instanci dubokih jezgara mozga, među kojima su i paraventrikularne jezgre hipotalamusa.
2. Hipotalamus generira odgovor na ove promjene i mijenja način na koji regulira funkciju hipofize lučenjem, ali i noradrenergičke neurone u produženoj moždini / locus ceruleus koji aktiviraju vegetativni živčani sustav (simpatikus vs. parasimpatikus).
3. Hipofiza mijenja frekvenciju i amplitudu lučenja hormona koji kontroliraju rad drugih žlijezda s unutrašnjim lučenjem, među kojima je i nadbubrežna žlijezda.
4. Nadbubrežna žlijezda i ostale endokrine žlijezde mijenjaju obrasce lučenja svojih hormona, koji djeluju na određena tkiva i organe ali šalju i povratnu informacija u u hipotalamus, kako bi se ponovno uspostavila ravnoteža / homeostaza.

Otuda je sasvim jasno da se tjelesni ekvivalent svakog opažanja i svake emocije, pa tako i onih neugodnih, sastoji od psihičke i fizičke reakcije organizma koji obuhvaća aktiviranje ne samo žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem već i autonomnog živčanog sustava koji upravlja radom unutrašnjih organa. Stres može biti kratkotrajan i prolazan (akutan), ili dugotrajan (kroničan).

Konačni produkt i izraz ove interakcije je aktivacija kore nadbubrežne žlijezde koja luči kortizol. Lučenje kortizola se mehanizmom povratne sprege održava u dobro definiranoj ukupnoj dnevnoj granici. Karakterističan je dnevni ritam lučenja kortizola s povišenim jutarnjim i sniženim večernjim vrijednostima, uz mali porast kortizola nakon ručka. Ovaj strogi nadzor ukazuje na štetan utjecaj nekontroliralnog i prekomjernog lučenja kortizola. Dobro je poznato da visoka razina kortizola ima brojna nepovoljna djelovanja, kao što su visok krvni tlak, osteoporoza, depresija, rezistencija na inzulin, poremećaj metabolizma masti i koagulacije, te nastanak metaboličkog sindroma X.

Funkcija nadbubrežne žlijezde u stresnim uvjetima

Stres karakteriziraju brojne kompleksne endokrinološke i metaboličke promjene s pojačanom aktivnošću osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde i prekomjernim lučenjem kortizola uz pojačanu aktivnost simpatičkog živčanog sustava. Istodobno je inhibirana funkcija štitnjače i spolnih žlijezda, imunološkog sustava i lučenje hormona rasta. Ovo je izravna posljedica promijenjenog, smanjenog praga osjetljivosti osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde.

Prekomjerna aktivnost osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde ima za posljedicu gubitak dnevnog ritma lučenja kortizola. Karakterističan je večernji porast i jutarnji pad razine kortizola u krvi, a nakon ručka dolazi do velikog porast kortizola. Smanjivanje jutarnje razine kortizola pokušaj je kompenzacije i očuvanja normalne količine sveukupnog kortizola tijekom dana, odnosno zaštite organizma od prekomjernog dnevnog lučenja kortizola.

Kronični fizički i emocionalni stres, kao i starija životna dob oštećuju živčane stanice u dijelu limbičkog sustava koji se naziva hipokampus. Ovo je razlog manjkave funkcije povratne sprege i kontrole funkcije hipotalamusa. Dugoročna posljedica kroničnog stresa je propadanje ovih živčanih stanica i nastanak tjelesnih bolesti uslijed prekomjerne aktivnosti simpatikusa / povišen krvni tlak, pojačan rad štitnjače, tahikardija, čir na želucu, šećerna bolest, inhibicije parasimpatikusa / poremećaj probave, poremećaj funkcije gušterače, nadimanje, zatvor i oslabljenje funkcije imunološkog sustava / učestale prehlade, infekcije, zarazne bolesti, astma, reuma, kožne bolesti i tumori.

Poremećaj ženskih spolnih hormona u stresu

Neravnoteža spolnih hormona i pad razine estrogena u stresnim okolnostima se u žena očituje kako promjenama raspoloženja i pojavom depresije, tako i vegetativnim živčanim smetnjama koje su često somatoformne prirode, vrlo slične tegoba koje se javljaju tijekom prijelaznog razdoblja i u postmenopauzi. Dobro je poznat odnos estrogena i neurotransmitera, jer estrogeni kontroliraju funkciju MAO enzima / monoaminooksidaze, koja razgrađuje serotonin, tako što je u uvjetima pravilne funkcije inhibirana funkcija MAO, pa je osigurana i dobra razina serotonina. Pad estrogena je odgovoran za pad ove inhibicije, pa u uvjetima kroničnog stresa raste aktivnost MAO i sukladno tome opada razina serotonina. Tipične su prateće smetnje u raspoloženju, anksioznost i napadaji panike. S druge strane padom razine progesterona smanjen je sedirajući učinak na živčani sustav zbog čega rastu razdražljivost, nervoza i nesanica. 

Pojačana aktivnost simpatičkog živčanog sustava, zajedno s neravnotežom spolnih hormona izaziva psihičke smetnje nesanicu, razdražljivost, nervozu, uz valove hladnoće i vrućine, lupanje srca, zujanje u ušima i vrtoglavicu, tegobe koje se viđaju i u prijelaznom razdoblju te postmenopauzi.

Sasvim je jasno da niti jedan organski sustav ne funkcionira samostalno, i da se dobro ginekološko zdravlje ne može postići samo održavanjem spolne higijene. Smanjenje stresa i mentalna higijena nužan su preduvjet za cjelokupno, pa tako i ginekološko zdravstveno stanje.

dr. Vesna Harni