Stres (od engl. stress) doslovce znači udarac, a okolnosti koje izazivaju stres označuju se pojmom stresori / udarači. Ne tako davno, ovaj pojam imao je mistično značenje koje nije bilo sasvim jasno prosječnoj osobi. Tijekom zadnjih 30-tak godina, stres je postao simbolom osjećaja nelagode i nezadovoljstva, pa tako u krajnosti predstavlja sve što nas zabrinjava ili izaziva negativne emocije kao što su bolest, svađa, nasilje, problemi na poslu, polaganje ispita... Međutim, emocionalno stanje stresa posjeduje i svoju drugu, fizičku stranu, koja obuhvaća tjelesne promjene pri ovim emocijama.
Danas možemo reći da je stres sve što od nas zahtijeva prilagodbu, svaka promjena u našim životnim okolnostima, povoljne ili nepovoljne naravi. Već sama zamisao ili predosjećaj promjene / emocija stvara stres i izazivaju tjelesnu reakciju. Većinu stresnih događaja uspijevamo savladati naučenim obrascima ponašanja i mehanizmima obrane. Ponekada je adaptacija na nove okolnosti neuspješna, pa ova nedostatna adaptacija izaziva fiziološku tenziju koja može pridonijeti nastanku bolesti. Otuda i definicija stresa kao zbroja ukupnog trošenja organizma tijekom njegovog životnog vijeka, koja potječe od Hansa Selye-a, modernog pionira u istraživanju stresa.
U svakodnevnom životu, stres ima više značenja, ovim pojmom nazivamo događaj ili podražaj koji dovodi do psihološke ili biološke tenzije / stresor, subjektivni osjećaj tjeskobe, nelagode ili anksioznosti kao posljedica djelovanja stresnog događaja / distres, i biološki odgovor u našem tijelu koji obuhvaća fiziološke promjene u brzini pulsa, srčanom tlaku, razini hormona i ostalih tjelesnih parametara. Narušavanjem homeostaze u emotivnoj i biološkoj sferi osobe dovodi do različitih tjelesnih reakcija. Najčešće se javljaju kronični umor ili iscrpljenost, nesanica ili prevelika potreba za snom, gubitak apetita, spolne želje i sposobnosti uživanja u životu, neraspoloženje, depresija, anksioznost, napadaji plača i panike, opsjednost, fobija i slično.
Tjelesna reakcija na stres
Sama pomisao na neugodu dovodi do kaskadnog slijeda automatskih biokemijskih reakcija koje započinju u dijelovima mozga označenim pojmom limbički sustav. Aktivacijom dubokih moždanih jezgara pobuđuju se hipotalamus i hipofiza čiji je krajnji rezultat stimulacija nadbubrežne žlijezde i pojačano lučenje kortizola. Drugi učinak je izravna aktivacija vegetativnog živčanog sustava utjecajem na centre smještene u produljenoj moždini. Otuda se samo nekoliko sekunda kasnije ubrzavaju ritam disanja i srčana akcija. Naprežu se mišići, šire zjenice i oslobađa glukoza pohranjena u jetri i mišićima. Istodobno dolazi do porasta aktivnosti gušterače, te pojačanog oslobađanja inzulina i glukagona, kako bi se tjelesne stanice opskrbile glukozom u potrebnoj mjeri. Prekomjerna stimulacija limbičkog sustava i aktivacija osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde ostavljaju snažne posljedice na funkciju štitnjače, te jajnika.
Uporedo sa stimulacijom kore nadbubrežne žlijezde, prednji režanj hipofize stvara i oslobađa u krv hormon prolaktinkoji ima inhibirajuće djelovanje na produkciju TSH / tireotropin. Ovaj hormon omogućuje pravilnu funkciju štitnjače, te remeti izlučivanje GnRH / gonadotropina - hormona koji regulira kontrolu izlučivanja FSH / folikulostimulirajući hormon i LH / luteinizirajući hormon, odgovornih za pravilnu funkciju jajnika. Osim djelovanja na produkciju GnRH, prolaktin inhibira pulzacijsko izlučivanje FSH i LH, nužno za pravilnu ovulaciju, što onemogućuje pravilnu funkciju žutog tijela jajnika. Rezultat ovakove široke lepeze djelovanja prolaktina nije samo izostanak ovulacije, nego i nepravilna funkcija jajnika s neravnotežom između estrogena i progesterona, te niz nepravilnosti menstrualnog ciklusa, kao što su prije- i poslijemenstrualni spotting, oskudno smeđkasto krvarenje prije i nakon menstruacije, mastopatija, PMS.
Ukoliko je naš organizam izložen prevelikom stresu ili stres predugo traje, limbički sustav biva zagušen neugodnim porukama koje se prenose povratnom spregom, zbog čega nastaje relativni ili apsolutni manjak neurotransmitera serotonina, noraderenalina i dopamina, odgovornih za dobro opće osjećanje. Serotonin (5-HT) je neurotransmiter koji regulira funkciju limbičkog sustava tako što prenosi poruke iz produljene moždine (posrednik u retikularnom inhibirajućem sustavu). Lučenjem serotonina inhibira se prekomjernu aktivnost limbičkog sustava, čime se osigurava osjećaj spokoja i zaštićenosti, životnog optimizma te omogućuje zdravo spavanje. Zajedno s melatoninom regulira biološki sat, koji održava normalan ritam budnosti i sna. Oštećenja u serotoninskom sustavu povezana su s nesanicom, pospanošću i umorom u krivo doba dana, te uznemirenošću i strahom. Najznačajnija uloga noradrenalina je davanje energije, volje, elana i motivacije, a bez dovoljnih količina noradrenalina javljaju se osjećaj umora, tromosti, pasivnosti i nezainteresiranost. Učinak dopamina blisko je povezan s endorfinima, tvarima važnim za smanjenje osjećaja boli. Kod niske razine dopamina, gubi se osjećaj ugode, te je niži prag osjetljivosti za bol.
Sedam od deset ljudi smatra svoj život stresnim, a ulaskom u novi milenij životni tempo još više je ubrzan. Sve veći broj ljudi lošije spava, budi se uznemiren, dolazi na posao umoran, uzrujava se na poslu, vraća se kući iznerviran prometom. Za razliku od naših predaka, čiji je stres bio prije svega tjelesne prirode, stres 21. stoljeća uglavnom je mentalni i emocionalni. Stres na poslu stvara pretpostavke za moždani i srčani udar, uništava mentalno zdravlje i skraćuje život. Još prije deset godina Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je stres na radnom mjestu svjetskom epidemijom, a otada se stres na poslu još više povećao zbog produbljene globalne krize i nezaposlenosti.
Burn out sindrom označuje stanje potpune emocionalne iscrpljenosti zbog pretjeranog, a uzaludnog zalaganja na poslu. Izgaranje na poslu slično je sindromu kroničnog umora, ali pritom se mijenja i stav prema poslu, što za umor nije karakteristično. Jedan od najčešćih uzroka stresa na radnom mjestu predstavljaju međuljudski odnosi. Stres zbog loših međuljudskih odnosa opisuje i pojam mobbing, koji označuje psihoteror na radnom mjestu koji zaposlenici provode prema svojim kolegama. U osnovi je najčešće sukob iz nekog razloga, a nakon njega počinju spletke, podmetanja, ponižavanje i izoliranje. U strahu za radno mjesto krivac može razviti burn out sindrom i kronične zdravstvene poteškoće, a izlaz može tražiti u napuštanju posla, pa čak i samoubojstvu. Neovisno o odnosima i prilikama na radnom mjestu, svaka okolina može uzrokovati stres. Neke razine stresa dio su svakodnevnog života, a ne samo posljedica odnosa i prilika na radnom mjestu.
Prevladavanje stresa
Mnogi pokušavaju posljedice stresa ublažiti na neprikladan ili štetan način. Nikotin, alkohol, kofein, šećer, sredstva za umirenja te opijati najčešća su sredstva kojima pokušavamo smanjiti stres koji osjećamo. Sredstva koja nas potiču na akciju ili stimulansi, djeluju tako da potiču lučenje neurotransmitera serotonina, noradrenalina i dopamina, ali time uzrokuju stalne velike uspone i padove energije i raspoloženja. Organizam se s vremenom na njih privikne, tako da treba povećavati dozu stimulansa za postizanje istog učinka. Mnogi svakodnevno uzimaju velike količine kave, cigareta, alkohola, čokolade ili svega zajedno. Ove stvar ne samo da ne smanjuju stres, već stvaraju ovisnost razbijajući prirodne antistresne mehanizme.
Umjesto uzimanja stimulansa i sredstava za smirenje, suvremeni čovjek bi trebao naučiti metode za izbjegavanje stresa i smanjivanje njegovih štetnih učinaka. Neke od njih možemo provoditi sami, kao što je smanjenje obima dnevnih obaveza (radnih, obiteljskih, školskih, društvenih), uvođenje pravilne prehrane s mnogo vitamina i minerala, izbjegavanje stimulansa i sedativa, uredan ritam spavanja i budnosti, redovna tjelovježba uz tehnike opuštanja i meditacije.
dr. Vesna Harni
