Stres i imunoreaktivnost

Temeljni kontrolni sustavi ljudskog organizma koji osiguravaju njegov fizički i psihički integritet jesu živčani, hormonski i imunološki sustav. Njihova funkcija tijesno je povezana, međusobno se nadopunjuju i samoreguliraju u zatvorenom sustavu koji osigurava održavanje dinamičke ravnoteže koja se naziva homeostaza. Otuda je sasvim jasno da se tjelesni ekvivalent svakog opažanja i svake emocije, pa tako ugodnih i onih neugodnih, sastoji od psihičke i fizičke reakcije organizma koje narušavaju homeostazu. Svako stanje koje narušava hemostazu naziva se stresom, a među stresorima se razlikuju vanjski ili unutarnji, te fizički ili psihološki. Djelovanje stresora može biti kratkotrajno i prolazno / akutni stres ili dugotrajno / kronični stres.

Stres karakteriziraju brojne kompleksne endokrinološke i metaboličke promjene s pojačanom aktivnošću osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde i prekomjernim lučenjem kortizola uz pojačanu aktivnost vegetativnog / autonomnog živčanog sustava. Istodobno je inhibirana funkcija štitnjače i spolnih žlijezda, imunološkog sustava i lučenje hormona rasta. Reakcija na stres je u biti poželjna i korisna jer osigurava povratak homeostaze i uspostavljanje narušene ravnoteže. Ukoliko se radi o učestalom ili dugotrajnom stresu, dolazi do opterećenja organizma i trajnog oštećenja njegovih funkcija, što je izravna posljedica promijenjenog, smanjenog praga osjetljivosti osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde.

Kronični fizički i emocionalni stres, kao i starija životna dob oštećuju živčane stanice u dijelu limbičkog sustava koji se naziva hipokampus. Ovo je razlog manjkave funkcije povratne sprege i kontrole funkcije hipotalamusa. Dugoročna posljedica kroničnog stresa je propadanje ovih živčanih stanica i nastanak tjelesnih bolesti uslijed

1. prekomjerne aktivnosti simpatikusa / povišen krvni tlak, pojačan rad štitnjače, tahikardija, čir na želucu, šećerna bolest,
2. inhibicije parasimpatikusa / poremećaj disanja i astma, poremećaj probave i funkcije gušterače, nadimanje, zatvor i
3. slabljenja funkcije imunološkog sustava / učestale prehlade, infekcije, zarazne bolesti, reuma, kožne bolesti i tumori.

Zadaća imunološkog sustava

Temeljna funkcija imunološkog sustava je otkrivanje i uklanjanje stranih tvari / antigena iz našeg organizma. U ovim reakcijama sudjeluju stanice – različite populacije leukocita: granulociti i makrofagi te limfociti (T i B limfociti) uz složeni sustav receptorskih i topivih molekula prije svega citokina, koji kontroliraju i usmjeravaju imunološku reakciju. 

Međusobna suradnja kontrolnih sustava u održavanju homeostaze zasnovana je ne nevidljivoj mreži zajedničkih signalnih molekula u oceanu kojeg čine međustanična tekućina i stanična citoplazma svih tjelesnih organa. Živčani završeci u izravnom su kontaktu s primarnim i sekundarnim limfnim organima, te putem neurotransmitera kontroliraju funkciju leukocita. Na površini leukocita prisutni su receptori za neurotransmitere i hormone, dok citokini koji se oslobađaju iz aktiviranih stanica djeluju izravno na osovinu hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde. Neki citokini se stvaraju i oslobađaju iz moždanih stanica, a neke moždane stanice imaju  receptore za citokine.

Funkcija imunološkog sustava u stresnim uvjetima

Imunomodulacijsko djelovanje stresa ogleda se u promjenama broja leukocitnih populacija kao što su ukupni T limfociti, citotoksični i pomoćnički T limfociti, NK stanice, aktivnosti NK stanica i sposobnosti limfocita da adekvatno odgovore na stimulaciju antigenom. Blagi psihički strast izaziva porast nekih leukocitnih populacija kao što su citotoksični T limfociti i NK-stanice, dok druge ostaju nepromijenjene (ukupni T limfociti i pomoćnički T limfociti). U nekim slučajevima uočava se i povišena aktivnost NK-stanica (stres uslijed treme kod javnih nastupa), dok je aktivnost NK-stanica u drugim slučajevima suprimirana (stres uslijed buke i kirurškog zahvata).  

Može se reći da općenito akutni stres blokira sposobnost limfocita da razviju adekvatan odgovor na antigensku stimulaciju. Stres dovodi do pada produkcije citokina i gama interferona koji je važan u odgovoru na virusnu infekciju, te blokira stanični imunitet što se očituje u porastu titra antitijela na neke viruse (češće virusne infekcije gornjih dišnih putova nakon stresa ili u obiteljima s nesređenim životnim situacijama, češće izbijanje mjehurića i aktivacija herpesvirusa u stresnim uvjetima).

Kronični stres ima dokazano imunosupresivno djelovanje na cjelokupnu populaciju leukocita koja sudjeluje u imunološkom odgovoru. Izaziva pad broja granulocita čime se oslabljuje stanični imunitet, kao i T i B limfocita što dovodi do supresije humoralnog imuniteta i adekvatnog stvaranja protutijela na antigene. Slabljenje reaktivnosti imunološkog sustava, kao posljedica kroničnog stresa, pridonosi povećanju obolijevanja i smrtnosti.

Poremećaj ženskih spolnih hormona u stresu

Neravnoteža spolnih hormona i pad razine estrogena u stresnim okolnostima se u žena očituje kako promjenama raspoloženja i pojavom depresije, tako i vegetativnim živčanim smetnjama koje su često somatoformne prirode, vrlo slične tegobama koje se javljaju tijekom prijelaznog razdoblja i u postmenopauzi. Dobro je poznat odnos estrogena i neurotransmitera, jer estrogeni kontroliraju funkciju MAO enzima / monoaminooksidaze, koja razgrađuje serotonin, tako što je u uvjetima pravilne funkcije inhibirana funkcija MAO, pa je osigurana i dobra razina serotonina. Pad estrogena je odgovoran za pad ove inhibicije, pa u uvjetima kroničnog stresa raste aktivnost MAO i sukladno tome opada razina serotonina. Tipične su prateće smetnje u raspoloženju, anksioznost i napadaji panike. S druge strane padom razine progesterona smanjen je sedirajući učinak na živčani sustav zbog čega rastu razdražljivost, nervoza i nesanica.

Pojačana aktivnost simpatičkog živčanog sustava, zajedno s neravnotežom spolnih hormona izaziva psihičke smetnje nesanicu, razdražljivost, nervozu, uz valove hladnoće i vrućine, lupanje srca, zujanje u ušima i vrtoglavicu, tegobe koje se viđaju i u prijelaznom razdoblju te postmenopauzi.

Sasvim je jasno da niti jedan organski sustav ne funkcionira samostalno, i da se dobro ginekološko zdravlje ne može postići samo održavanjem spolne higijene. Smanjenje stresa i mentalna higijena nužan su preduvjet za cjelokupno, pa tako i ginekološko zdravstveno stanje.

dr. Vesna Harni