Beta-blokeri u kasnoj trudnoći povećavaju rizik neonatalne hipoglikemije i bradikardije

Primjena beta-blokera u trudnoći povećava rizik od hipoglikemije i bradikardije kod dojenčeta, potvrđuje nova studija. "Naši rezultati podržavaju povećan nadzor ove djece, uključujući i rutinsko mjerenje glukoze, tako da se ta stanja mogu odmah prepoznati i liječiti," navode Brian Bateman iz Brigham and Women Hospital i Harvard Medical School, Boston i kolege u internetskom izdanju časopisa Pediatrics. Beta-blokeri se naširoko koriste u liječenju hipertenzivnih poremećaja tijekom trudnoće ali ovi lijekovi prolaze kroz placentu i može izazvati fiziološke promjene u maternici, zaključili su.

Istraživači su procjenjivali rizik neonatalne hipoglikemije i bradikardije povezan s majčinim izlaganjem beta-blokatorima u trenutku porođaja u skupini više od 2,2 milijuna žena koje su rodile a upisane su u Medicaid. Sve u svemu, 10,585 (0.5%) žena je bilo izloženo beta-blokerima u trenutku porođaja. Rizik od neonatalne hipoglikemije je bio 4,3% kod djece izložene beta-blokerima u odnosu na 1,2% neizložene djece; rizik od neonatalne bradikardije je bio 1,6% kod izložene u odnosu na 0,5% kod neizložene djece. 

Nakon kontrole čimbenika je uočen oko 70% povećan rizik od hipoglikemije te oko 30% povećan rizik od bradikardije kod novorođenčadi majki koje su uzimale beta-blokere. Dr. Bateman i kolege su uvidjeli da su ti rizici bili prisutni najčešće kod korištenja beta-blokera labetalola. Do sada nije bilo jasno da li postoji rizik vezan uz labetalol, bloker alfa i beta adrenergičkih receptora, pa se taj lijek preporučuje kao prva linija terapije za liječenje hipertenzije u trudnoći. 

"Naši rezultati sugeriraju da je izloženost labetalolu povezana s 1.3 puta većim povećanjem rizika od neonatalne bradikardije i 1.8 puta većim rizikom za hipoglikemiju. Kliničari stoga trebaju biti oprezni s obzirom na mogućnost tih nuspojava kod dojenčadi izloženih tijekom trudnoće tim antihipertenzivom, " savjetuju u svom radu. Dodali su: "Iako je literatura o učincima neonatalne hipoglikemije za dugoročni razvoj živčanog sustava ograničena i proturječna, studije sa snimanjem mozga ukazuju na to da mozak u razvoju može biti osjetljiv na hipoglikemiju. To motivira što hitnije prepoznavanje i liječenje ovog stanja kako bi se izbjegla potencijalna mogućnost neuroloških oštećenja". 

Trenutne smjernice ne uključuju uporabu beta-blokera kod majki kao indikaciju za rutinsko praćenje glukoze kod asimptomatskih dojenčadi, napisali su autori. "Naši rezultati sugeriraju da se takav nadzor može uvesti, posebice jer moguće da djelovanje beta-blokera u maternici na dijete može prikriti svoje simptome. Definiranje smjernica takvog praćenja je važan fokus za buduće kliničke studije", zaključili su. 

U uvodniku je dr Anne Synnes iz "British Columbia's Women's Hospital" Vancouver postavila pitanje kada je prikladan probir za neonatalnu hipoglikemiju nakon fetalnog izlaganja beta-blokerima. Ona ističe da je prihvaćena definicija hipoglikemije u vrijeme ovog istraživanja bila razina glukoze u krvi 45 mg / dl. "Nažalost, naše smjernice o razini šećera od 45 mg / dl kod asimptomatske novorođenčadi kao prag za liječenje u svrhu prevencije smanjene energije mozga i dugoročnih razvojnih posljedica su nesigurne", napisala je dr Synnes. 

Također, "bez obzira što nema uvjerljivih dokaza da je intervencija kod asimptomatskih hipoglikemija sigurna i djelotvorna, treba uzeti u obzir potencijalnu štetu produženog boravka u bolnici ili povećanu razinu skrbi, ijatrogena oštećenja i troškove testiranja ", dodala je. 

Zaključila je: "Kada se koriste Wilsonovi i Jungnerovi kriteriji, probir na neonatalnu hipoglikemiju ne zadovoljava sljedeće kriterije: razumljivi prirodni tijek stanja, test koji je lako protumačiti te cost benefit dijagnoze i liječenja. Jasno je da postoji potreba za boljim probirom za praćenje i liječenje neonatalne hipoglikemije nakon prenatalne izloženosti beta-blokatorima. "

IZVOR: http://bit.ly/2c1WwcQ i http://bit.ly/2c7JVnL Pediatrics 2016.