Spolno prenosive bolesti
HPV infekcija
HPV infekcija jedna je od najčešćih spolno prenosivih infekcija i ima posebno značenje u ginekologiji jer može biti povezana s genitalnim bradavicama, abnormalnostima epitela vrata maternice te nastankom prekanceroza i karcinoma anogenitalnog područja.
Što je HPV infekcija
HPV infekcija je spolno prenosiva infekcija uzrokovana humanim papiloma virusom. Procjenjuje se da velik broj žena tijekom života dolazi u kontakt s ovim virusom, osobito u mlađoj spolno aktivnoj dobi. Ipak, samo dio inficiranih razvija klinički vidljive promjene, jer u mnogih dolazi do spontanog klirensa virusa, procesa koji uvelike ovisi o imunološkom odgovoru organizma.
U suvremenom razumijevanju HPV infekcije razlikuju se prolazna i perzistirajuća infekcija. Prolazna infekcija najčešće završava spontanim izlučivanjem virusa, dok trajna ili kronična HPV infekcija nosi veći rizik za nastanak intraepitelnih lezija i njihovu progresiju.
Zašto je HPV klinički važan
HPV nije važan samo zato što je čest, nego zato što određeni tipovi virusa imaju onkogeni potencijal. Niskorizični tipovi najčešće uzrokuju genitalne bradavice, dok su visokorizični tipovi povezani s nastankom abnormalnosti epitela vrata maternice, rodnice, vulve i drugih anogenitalnih lokalizacija.
Najveći značaj infekcije leži u činjenici da se ozbiljne epitelne promjene mogu razvijati bez ikakvih simptoma, zbog čega su redovita citologija, HPV testiranje i kolposkopska obrada od presudne važnosti.
Niskorizični i visokorizični tipovi HPV-a
U novije vrijeme posebno se naglašava važnost dvaju bioloških obrazaca HPV infekcije, koje odgovaraju i dvjema klinički važnim skupinama tipova virusa.
Niskorizični tipovi
Tipovi poput 6, 11, 41, 43 i 44 najčešće su povezani s pojavom genitalnih bradavica i drugih benignih promjena. Zarazni su i prenose se spolnim putem, ali ne nose značajan rizik za razvoj karcinoma.
Visokorizični tipovi
Tipovi poput 16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52 i 56 povezani su s nastankom intraepitelnih lezija i povećanim rizikom progresije prema karcinomu, osobito ako infekcija perzistira.
Prolazna infekcija
Najčešće traje ograničeno vrijeme i završava spontanim klirensom, osobito unutar prvih 6 do 9 mjeseci. U tom razdoblju organizam može u potpunosti eliminirati virus bez trajnih posljedica.
Perzistirajuća infekcija
Kronična prisutnost visokorizičnog HPV-a predstavlja ključni čimbenik rizika za razvoj prekanceroznih promjena, a kod onkogenih tipova i značajno povećava rizik nastanka raka vrata maternice.
HPV i intraepitelne lezije
Najvažnije posljedice HPV infekcije u ginekologiji povezane su s nastankom intraepitelnih lezija vrata maternice.
Ranije se koristio opći pojam cervikalna displazija, dok se danas promjene pločastog epitela označuju kao skvamozne intraepitelne lezije. Lezije niskog stupnja, LSIL, najčešće odgovaraju prolaznoj HPV infekciji, dok lezije visokog stupnja, HSIL, pokazuju veći biološki potencijal i sklonost progresiji.
Citološki se opisuju i prijelazne kategorije poput ASC-US i ASC-H, dok se u žljezdanom epitelu razlikuju AGC i AIS. Glandularne lezije posebno su važne jer se nalaze dublje u endocervikalnom kanalu i mogu pokazivati takozvane skip lezije, odnosno lezije na preskok.
Rizični čimbenici
Na prirodni tijek HPV infekcije ne utječe samo vrsta virusa, nego i stanje organizma domaćina. Imunološki odgovor ima ključnu ulogu u spontanom klirensu ili perzistenciji infekcije.
- kronični emocionalni i fizički stres
- slabljenje imunološkog sustava
- pušenje
- loša prehrana i manjak antioksidanasa
- dugotrajna uporaba oralnih kontraceptiva
- veći broj spolnih partnera i nezaštićeni odnosi
Posebno je važna povezanost između pušenja i abnormalnosti epitela vrata maternice. Pušačice s pozitivnim HPV nalazom imaju značajno veći rizik razvoja ozbiljnih cervikalnih promjena, zbog čega je prestanak pušenja jedna od najvažnijih preporuka.
Pušenje i HPV
Nikotin i njegovi metaboliti mogu se dokazati i u sluznici vrata maternice. Time se dodatno mijenja lokalni imunološki odgovor i povećava osjetljivost stanica na virusom posredovane promjene. U žena koje puše razina zaštitnih antioksidansa također je niža, što dodatno pogoduje progresiji HPV-povezanih lezija.
Simptomi
HPV infekcija vrlo često nema nikakve simptome. To je osobito važno kod visokorizičnih tipova, jer infekcija može postojati i napredovati bez ikakvih subjektivnih tegoba te se otkriva tek u sklopu obrade abnormalnog PAPA nalaza ili HPV testiranja.
Kod niskorizičnih tipova simptomi se mogu očitovati kao genitalne bradavice ili kondilomi. U žena se mogu pojaviti na malim labijama, u vagini, oko anusa i na perianalnom području. Ako su brojniji ili grupirani, mogu uzrokovati svrbež, krvarenje i bol.
Dijagnoza
U dijagnostici HPV infekcije ključnu ulogu imaju komplementarne metode koje povezuju biološki i morfološki aspekt bolesti.
- PAPA test
- HPV genotipizacija
- kolposkopija s ciljanom biopsijom
- patohistološka analiza uzorka
Klasičnoj dijagnostičkoj trijadi danas se pridružuje i HPV testiranje, jer omogućuje razlikovanje promjena koje su samo morfološke od onih koje imaju stvarni biološki potencijal za progresiju. Upravo ta razlika daje suvremenoj dijagnostici HPV-a posebnu vrijednost.
Prirodni tijek infekcije i prostor za intervenciju
Velik broj blagih poremećaja u PAPA testu, osobito uz prisutnost HPV-a, može se vratiti na normalu bez liječenja. Međutim, u manjem dijelu slučajeva promjene napreduju, što opravdava potrebu za pravilnim praćenjem i redovitim kontrolama.
Upravo dugi tijek razvoja prekanceroza i mogućnost spontanog poboljšanja ostavljaju velik prostor za pravodobnu zdravstvenu intervenciju, praćenje, promjenu životnih navika i individualizirani terapijski pristup.
Psihološki i bihevioralni aspekti
Istraživanja pokazuju da kronični stres, pasivan način suočavanja s problemima i dugotrajna tjeskoba mogu nepovoljno djelovati na imunološki odgovor. U žena s progresijom promjena češće se nalaze kronična napetost, emocionalno potiskivanje i tjelesna manifestacija stresa.
To ne znači da emocije same uzrokuju HPV bolest, nego da psihofizičko stanje organizma može utjecati na njegovu sposobnost da virus eliminira. Zato promjene životnih obrazaca, a ponekad i podrška psihoterapeuta, mogu imati svoje mjesto u cjelovitom pristupu.
Povezane teme
Ove teme zajedno čine cjeloviti mini hub HPV infekcije i vode od osnovne dijagnoze do liječenja, prevencije i dodatne podrške organizmu.
HPV genotipizacija
Molekularna analiza koja određuje točan tip HPV-a i pomaže u procjeni rizika za nastanak intraepitelnih promjena.
Liječenje HPV infekcije
Pregled terapijskih mogućnosti od praćenja do lokalnog i kirurškog liječenja vidljivih i histološki potvrđenih promjena.
Imikvimod i genitalne bradavice
Specifična tema o liječenju vanjskih HPV manifestacija i ulozi lokalne imunomodulacijske terapije.
HPV cijepljenje
Najvažnija preventivna mjera za smanjenje rizika HPV infekcije, genitalnih bradavica i HPV-povezanih prekanceroza.
HPV i prehrana
Prehrana, antioksidansi i stil života mogu biti važna podrška imunološkom odgovoru organizma.
Komplementarni pristupi HPV infekciji
Komplementarni pristupi mogu biti podrška, ali ne zamjenjuju standardnu dijagnostiku, praćenje i liječenje.
Kada je HPV obrada važan sljedeći korak
Ako postoji pozitivan HPV nalaz, abnormalan PAPA test, genitalne bradavice ili sumnja na perzistentnu infekciju, pravodobna obrada omogućuje precizniju procjenu rizika i sigurnije planiranje daljnjih koraka.
Napomena: Sadržaj na ovoj stranici služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ni individualni savjet liječnika. O praćenju, liječenju i prevenciji HPV infekcije odlučuje se na temelju citološkog nalaza, HPV genotipizacije, kolposkopije i drugih relevantnih pretraga.
