G2 kolposkopija

Abnormalne kolposkopske slike se procjenom stupnja težine kolposkopske lezije svrstavaju u dvije kategorije, lezije 'slabog karaktera' i lezije 'grubog karaktera'. Lezije grubog karaktera označuju pojmom maior changes dok su lezije slabog karaktera poznate su pod nazivom minor changes. Radi ujednačavanja terminologije, ove dvije vrste lezije su označene s dvama kolposkopskim stupnjevima ili gradusima. G1 gradus ili G1 kolposkopija označuje kolposkopski nalaz lezija iz skupine minor changes, dok G2 kolposkopija (G2 gradus) predstavlja nalaz grubih kolposkopskih promjena. Razlikovanje ove dvije skupine kolposkopskih lezija je od najveće važnosti zbog različitog postupanja u nastavku na kolposkopiju. Nalaz lezija slabog stupnja uglavnom je vezan za prolaznu HPV infekciju i ne zahtijeva daljnje liječenje, već samo citološko-kolposkopski nadzor. Nasuprot tomu, G2 kolposkopske lezije treba uvijek dalje analizirati jer se radi o mogućim prekancerozama.

U razlikovanju kolposkopskog gradusa se pored prepoznavanja određenih kolposkopskih slika koriste i opisni izrazi kao što su intenzitet i brzina nastupanja acetobijeljenja, ograničenost lezije te pravilnost/grubost lezije. Pored toga važno je procijeniti postoje li patognomonični kolposkopski znaci u koje ubrajamo prominentnost otvora cervikalnih žlijezda, unutrašnje razgraničenje (inner border sign), nalaz grebenastih izbočina (ridge sign) i lediranost cervikalne površine (rag sign) ili erozija. G2 kolposkopski nalazi su kolposkopske promjene grubog karaktera, čiji je histološki ekvivalent intraepitelna lezija najčešće visokog stupnja ili rjeđe fiziološki nalaz.

G2 (grubi) kolposkopski nalazi

U grube kolposkopske promjene ubrajamo:

1. netransparentni ili grubi acetobijeli epitel
2. brzo nastajanje acetobijelog epitela
3. nepravilan ili grubi mozaik
4. nepravilne ili grube punktacije
5. oštru granicu lezije
6. prominentne otvore žlijezda
7. znak unutrašnjeg razgraničenja i
8. znak grebena.

Razlikovanje G1 i G2 promjena nije uvijek jednostavno, a točnost kolposkopske procjene stječe se s rastom iskustva i kontinuiranom samokontrolom, usporedbom kolposkopskih nalaza i patohistološke dijagnoze. I dok su kod minor kolposkopskih promjena većinom dovoljne citološko-kolposkopske kontrole i nadzor, grube kolposkopske promjene zahtijevaju histološku verifikaciju.

U svim drugim slučajevima, ako se rezultat kolposkopije ne slaže s PAPA testom, ako su prisutne grube kolposkopske promjene, ako postoji endocervikalna komponenta lezije - kolposkopija ili nije odgovorila na pitanje je li PAPA test točno prepoznao sumnjive promjene na vratu maternice ili je postavljena sumnja na intraepitelnu leziju visokog stupnja, koja može biti prekanceroza. U ovim slučajevima je potrebno učiniti biopsiju i histološku potvrdu dijagnoze kako bi se ispravno procijenila događanja u transformacijskoj zoni.

dr. Vesna Harni