G1 kolposkopija

Klasifikacija abnormalnih kolposkopskih nalaza podrazumijeva procjenu stupnja težine kolposkopske lezije, prije svega lezija tzv. 'slabog karaktera' i lezija 'grubog karaktera'. Lezije slabog karaktera poznate su pod nazivom 'minor changes', dok se lezije grubog karaktera označuju pojmom 'maior changes'. Histopatološka podloga slabih lezija su fiziološki nalazi ili intraepitelna lezija niskog stupnja (LSIL), dok kolposkopske slike grubog karaktera nastaju kod intraepitelnih lezija visokog stupnja (HSIL). Radi ujednačavanja terminologije ove dvije vrste lezije su označene kao dva kolposkopska stupnja ili gradusa, pri čemu G1 stupanj ili G1 kolposkopija predstavlja nalaz slabih promjena i G2 stupanj ili G2 kolposkopija znači nalaz grubih promjena. Razlikovanje ove dvije skupine kolposkopskih lezija je od najveće važnosti zbog različitog postupanja u nastavku na kolposkopiju. Nalaz lezija slabog stupnja uglavnom je vezan za prolaznu HPV infekciju i ne zahtijeva daljnje liječenje, već samo citološko-kolposkopski nadzor. Nasuprot tomu, G2 kolposkopske lezije treba uvijek dalje analizirati jer se radi o mogućim prekancerozama.

U razlikovanju kolposkopskog gradusa se pored prepoznavanja određenih kolposkopskih slika koriste i opisni izrazi kao što su intenzitet i brzina nastupanja acetobijeljenja, ograničenost lezije te pravilnost/grubost lezije. Pored toga važno je procijeniti postoje li patognomonični kolposkopski znaci u koje ubrajamo prominentnost otvora cervikalnih žlijezda, unutrašnje razgraničenje (inner border sign), nalaz grebenastih izbočina (ridge sign) i lediranost cervikalne površine (rag sign) ili erozija. Dijagnostika ovih promjena zahtijeva određeni standard kvalitete, kao što su pridržavanje obveznog tijeka kolposkopskog pregleda, pridržavanje važećih klasifikacija (nacionalna i internacionalna), poznavanje abnormalnih nalaza, besprijekorna dokumentacija i biopsija pod kolposkopskim svjetlom s mjesta najizraženijih promjena.

G1 kolposkopske slike

Ove kolposkopske slike obuhvaćaju fiziološke nalaze, abnormalni epitel i SIL niskog stupnja, dok G2 kolposkopske slike obuhvaćaju  kolposkopske slike koje odgovaraju SIL-u visokog stupnja. Kolposkopski nije moguće razlikovati abnormalni (metaplastični) epitel od SIL-a niskog stupnja, što se niti ne zahtijeva od kolposkopije. Razlikovanje G1 i G2 promjena nije uvijek jednostavno, a točnost kolposkopske procjene stječe se s rastom iskustva te kontinuiranom samokontrolom i usporedbom kolposkopskih slika i patohistološke dijagnoze.

U abnormalne kolposkopske slike slabog karaktera se ubrajaju:

1. semitransparentni ili nježni (poluprozirni) acetobijeli epitel,
2. pravilan ili nježni mozaik,
3. pravilne ili nježne punktacije i
4. geografski ili iregularni rub lezije.

Slabo i prolazno acetobijeljenje nakon aplikacije 3-5% octene kiseline viđa se u fiziološkim situacijama kao što su nezrela metaplazija i reparatorni epitel, ali i kod skvamozne intraepitelne lezije slabog stupnja, dok je stupanj acetobijeljenja ovisan o debljini površne hiperkeratoze. Intenzitet octene probe je u određenoj mjeri ovisan i o starosti pacijentice, pa je slabije izražen u žena starosne dobi 35 i više godine, nego u mlađih pacijentica.

Punktacije i mozaik predstavljaju vaskularne fenomene, koji se uočavaju nakon nanošenja octene kiseline, dok su tek u pojedinačnim slučajevima vidljivi pri većim povećanjima i uporabi zelenog filtera kod nativne kolposkopije. Najvažniji kriteriji u kolposkopskoj procjeni punktacija su kvalitet kapilarnog crteža kao i interkapilarni razmak. Kao i kod nježnog acetobijeljenja, pravilne punktacije se nalaze u slučaju metaplastičnog i akantotičnog benignog epitela te kod skvamozne intraepitelne lezije slabog stupnja. Slika nježnih i pravilnih punktacija nalazi se često u mlađih žena s ovarijskom insuficijencijom, u pacijentica na oralnoj hormonskoj kontracepciji i kod atrofije.

Mozaik je kolposkopska slika koja označuje žarišno prisustvo svijetlih poligonalnih polja međusobno odvojenih tankim crvenim linijama, koja nastaje guranjem klinova i šapica atipičnog epitela u dublje slojeve cervikalne strome, pri čemu stromalne papile s krvnim žilama dopiru do površine epitela. U slučaju mozaika arborizacija krvnih žila teče u horizontalnom pravcu, tako da su kapilari paralelni s epitelnom površinom na kojoj ostavljaju dojam odvojenih polja epitela koja čine sliku mozaika. Interkapilarna distanca, promjer kapilara, veličina i pravilnost mozaičnih polja omogućuju razlikovanje nježnog od grubog mozaika, iza kojih se kriju metaplastični epitel ili skvamozna intraepitelna lezija.

Iregularan, geografski rub opisuje leziju koja je gotovo u nivou okolnog epitela, a granica prema epitelu nije oštra, već je krivudava, meandrira i dobro je razuđena. Kao i kod ranije navedenih kolposkopskih slika, podloga ovom obilježju kolposkopske slike može biti fiziološka ili je njen uzrok SIL slabog stupnja, zbog čega se iregularan rub lezije ubraja u G1 kolposkopiju.

dr. Vesna Harni