Abnormalni kolposkopski nalazi

Kliničko značenje i suvremena klasifikacija

Najveće novosti u poslednjoj kolposkopskoj klasifikaciji odnose se na skupinu abnormalnih nalaza. Ona uključuje klasične kolposkopske slike acetobijelog epitela, mozaika i punktacija, ali i nalaze koji su vraćeni u ovu kategoriju zbog njihovog kliničkog značaja — leukoplakiju, pravu eroziju i jod-negativni epitel.

Procena kolposkopske lezije ne temelji se samo na vizualnom prepoznavanju slike, već i na analiziranju opisnih markera težine promjene, uključujući:

• brzinu i intenzitet acetobijeljenja nakon primene 3–5% octene kiseline,
• oštrinu i ograničenost rubova lezije,
• pravilnost ili grubost mozaika i punktacija,
• izdizanje površine lezije u odnosu na okolni epitel.

Posebnu važnost ima i procena patognomoničnih kolposkopskih znakova, koji mogu sugerirati viši stupanj sumnje, uključujući:

• izrazito vidljive otvore cervikalnih kripti,
• unutrašnje razgraničenje lezije (inner border sign),
• izdignute rubove poput grebena (ridge sign),
• znak neravne, „ledirane“ cervikalne površine (rag sign), koji spada u nespecifične nalaze erozije, ali zahteva jednaku pažnju u interpretaciji.

Glavne vrste abnormalnih kolposkopskih promjena

Acetobijeli epitel

Predstavlja zadebljan i minimalno izdignut epitel u transformacijskoj zoni (TZ) s vrlo pozitivnom octenom reakcijom. Nakon premazivanja cerviksa 3–5% octenom kiselinom, ovo područje postaje bijelo zbog velike gustoće jezgara i proteina u površnom sloju, dok Schillerova proba ostaje negativna jer lezija ne sadržava glikogen.
Ovaj nalaz može se vidjeti i u slučaju nezrele metaplazije, ali što je acetobijeljenje intenzivnije i dugotrajnije, to je veća vjerojatnost da je u pitanju intraepitelna lezija višeg stupnja.

Mozaik

Označuje žarišta svjetlih poligonalnih polja odvojenih tankom crvenom vaskularnom mrežom (kapilare saćastog izgleda). Nastaje kada atipične stanice ulaze u dublje slojeve i epitelnim produžecima potiskuju stromu vezivnog tkiva.

Punktacije

Sitne crvene točkice na površini pločastog epitela koje predstavljaju projekciju prokrvljenih papila veziva gotovo do same površine. Klasično se pojavljuju nakon ljuštenja orožnjelih slojeva leukoplakije. Sam izgled može biti varijabilan i nije dovoljan za sigurnu kategorizaciju bez drugih markera.

Nespecifični kolposkopski nalazi koji spadaju u abnormalne

Leukoplakija

Bijela mrlja na cerviksu, vagini ili vulvi, uzrokovana hiper- i parakeratozom epitela koji normalno ne orožnjava. Kod ovog nalaza nema smeđeg bojenja na Schillerovoj probi jer parakeratotične stanice zamjenjuju glikogen-bogate slojeve. Izgled je nespecifičan, jer može odgovarati benignim promjenama, ali i HSIL-u (CIN2/3), pa zahteva oprez.

Prava erozija

Područje ogoljelog epitela koje može biti posljedica upale ili ozljede, ali i znak povećane ranjivosti pokrovnog epitela, pa potencijalno i marker abnormalnosti.

Jod-negativni epitel

Žarišta epitela koja nakon Lugolove otopine ostaju žuta ili svetla. Ovaj nalaz može predstavljati atrofiju, nezrelu metaplaziju ili intraepitelnu leziju i procenjuje se prema kontrastu intenziteta reakcije i drugim pratećim kolposkopskim pokazateljima.

G1 i G2 kolposkopske lezije (minor vs. major promjene)

Kolposkopskim pregledom se prema dinamici reakcije i kvaliteti lezije razlikuju:

• G1 (minor promjene): nježno i sporije acetobijeljenje, fin mozaik, fine punktacije, geografski i nejasni rubovi, bez jačeg izdizanja površine.
• G2 (major promjene): vrlo brzo i intenzivno acetobijeljenje, grube punktacije, grubi mozaik, jasne granice, izdignuti rubovi nalik grebenu (ridge sign), unutrašnje razgraničenje (inner border sign) i prominentni otvori kripti.

G2 lezije nose veći rizik za intraepitelnu leziju visokog stupnja (HSIL) i prekancerozu i obično su indikacija za biopsijsku potvrdu.

Kada biopsija nije potrebna, a kada je neophodna?

Biopsija nije obavezna samo ako:

1. kolposkopski nalaz odgovara G1 (minor promjenama) i
2. PAPA test ne pokazuje sumnju na intraepitelnu leziju višeg stupnja.

Biopsija je neophodna kada:

• je prisutna G2 lezija,
• postoji neusklađenost kolposkopije i PAPA testa,
• postoji sumnja na endocervikalnu komponentu lezije,
• kolposkopija nije pouzdano isključila HSIL ili prekancerozu.

Biopsija vrata maternice – kako i zašto?

Kolposkopija, kao i svaka dijagnostička metoda, ima svoja ograničenja. Da bi se potvrdila priroda lezije i procijenila histološka arhitektura, uzima se ciljani uzorak iz najteže promjene u transformacijskoj zoni ili sa sumnjivih mjesta vagine i šalje na patohistološku analizu.

Vrste biopsije:

• incizijska biopsija — uzima se reprezentativan uzorak uz očuvanje arhitekture tkiva,
• ekscizijska biopsija — uklanja se cela lezija i istovremeno je dijagnostički i terapijski postupak.

Tehnike uzimanja:

• biopsija klještima (punch biopsija),
• biopsija električnom omčicom (LETZ/LEEP/LEEP biopsija),
• konus biopsija (konizacija skalpelom ili omčicom).

Nakon biopsije preporučuje se i endocervikalna kiretaža/ekskoheleacija, čiji se materijal također šalje na patohistološku procenu kako bi se pouzdano isključio tumorski proces u kanalu vrata maternice.

Autorica

Dr. med. Vesna Harni
Specijalistica ginekologije i porodništva
Voditeljica Poliklinike Harni, Zagreb