Konizacija

Konizacija je dijagnostički je i istodobno terapijski postupak prilikom kojeg se uzima dublji isječak vrata maternice u vidu konusa ili stošca u slučaju abnormalnog PAPA testa i kolposkopije, i sumnje na skvamoznu intraepitelnu leziju cerviksa većeg stupnja ili mikro-/invazivni karcinom. Konizacija se obično radi kao terapijski zahvat, nakon postavljene dijagnoze cervikalne lezije, a ukoliko se lezija ovim zahvatom odstrani u cijelosti, liječenje je obično time i završeno. U nekim slučajevima, osobito kod sumnje na lezije žljezdanog epitela, konizacija se provodi kao dijagnostički zahvat (mogućnost postojanja tzv. "lezija na preskok" untar vrata maternice), zbog čega je za dijagnozu potrebno osigurati veći bioptat odnosno konus vrata maternice. 

Prilikom izvođenja ovog zahvata, bazu konusa predstavlja površina cerviksa, a cirkularni rez vodi se i kontrolira uz pomoć Schillerove jodne probe ili kolposkopski. Veoma je bitno da se sve sumnjive promjene nađu unutar baze konuse. Dubina i širina ovoga konusa ravna se osim prema Schillerovoj probi ili kolposkopskom nalazu, i prema životnoj dobi pacijentice. Konus je po pravilu plitak i široke baze kod mlađih pacijentica. Kod starijih pacijentica konus može biti i uže baze, ali se zato pruža visoko u cervikalni kanal gotovo do samog unutrašnjeg ušća cerviksa.Uz konizaciju ranije se obavezno obavljala i frakcionirana kiretaža, danas je to fakultativni zahvat uz konizaciju, rezerviran za peri- i postmenopauzalne pacijentice. To nije slučaj i sa malom endocervikalnom kiretažom, kada se postruže samo cervikalni kanal nakon izvođenja zahvata, kako bi i liječnik i pacijentica bili sigurni da nakon konizacije nije zaostalo bolesno tkivo u preostalom dijelu vrata maternice.

Konus se fiksira u cijelosti i postupno histološki analizira, u serijama od najmanje 12 blokova uz dodatni endocervikalni rez. Samo na ovakav način može se u potpunosti procijeniti ponašanje neoplazije. Pri tome je vrlo važna informacija zahvaća li liječena promjena rubove konusa. Ukoliko su rubovi konusa slobodni, tada je konizacija i konačni zahvat. Ako promjena zahvaća neki od rubova, liječenje se ne smatra završenim. Pa ipak, i dalje potreban intenzivan nadzor, prije svega citološko-koloposkopkog karaktera, a kod ponavljanja displazije u PAPA testu potrebno je načiniti ili rekonizaciju ili histerektomiju, ovisno o starosti pacijentice, rezultatu kontrolnog PAPA testa i želji pacijentice za daljnjim rađanjem.
 

Klasična konizacija podrazumijeva odstranjenje tkiva kirurškim nožem - skalpelom, pa se stoga naziva i kirurška konizacija ("Messerkonisation"). Ukoliko se umjesto kirurškog noža koristi laserski zrak, ovaj tip konizacije se označava laserska konizacija ("Laserkonisation"). U novije vrijeme veoma popularna metoda konizacije je elektrokirurška resekcija transformacijske zone vrata maternice uz pomoć metalne omčice i visokofrekventne struje, LLETZ / LETZ (Large Loop Excision of the Transformation Zone). LEEP (Loop Electrosurgical Excision Procedure) je poštednija varijanta elektrokirurške resekcije kada se samo kolposkopska lezija odstranjuje u cijelosti, neovisno o tome koji i koliko dio transformacijske zone ova lezija zauzima. Prednosti elektrokirurške tehnike su jednostavnost zahvata, kraće vrijeme operacije, mogućnost ambulantnog zahvata, kao i manje poslijeoperacijske tegobe. Zona nekroze na rubovima preparata kod korektnog izvođenja LETZ-a odgovara otprilike onoj kao kod CO2-laserske tehnike, pri čemu se lateralno oštećenje tkiva smanjuje primjenom većih frekvencija, tako da histološka procjena rubova preparata ne bi smjela predstavljati problem.

Rane komplikacije konizacije su naknadno krvarenje (ca 4%), kao i upalni procesi u maloj zdjelici (parametritis, adneksitis). Kasne posljedice su stenoza cerviksa (suženje kanala vrata maternice) s mogućnošću ograničenja koncepcije ili otežanog otvaranja vrata maternice prilikom porođaja.

U moguće komplikacije ubraja se i insuficijencija cerviksa, prijevremeno otvaranje vrata maternice tijekom naredne trudnoće, što može biti razlog spontanom pobačaju ili prijevremenom porođaju. Obje vrste komplikacija rezultat su veoma visokog konusa, zbog čega se kod mlađih žena konus izrezuje što je moguće pliće.

dr. Vesna Harni