Mogu li kemijski agensi i pelud izazvati alergije na hranu?

Mogu li sve prisutniji "iritansi" u našem okruženju, poput deterdženata ili mikroplastike, promijeniti crijevnu barijeru i potaknuti alergije na hranu?

Tijekom sesije na francuskom govornom kongresu alergija, Virginie Doyen, dr. med., pneumologinja u Sveučilišnoj bolnici Namur u Namuru, Belgija, pregledala je trenutne spoznaje o ovoj temi, objašnjavajući da je malo studija provedeno o potencijalnoj vezi između "iritansa" i alergije na hranu.

Mehanizmi koji su uključeni su progresivni, a višestruki predisponirajući čimbenici (npr. genetski, epigenetski, unutarnji i vanjski okolišni čimbenici) čine proučavanje ovog pitanja posebno složenim, rekao je Doyen.

Loše prehrambene navike

Što se tiče promjena u prehrambenim navikama, podaci pokazuju da je konzumacija aditiva i konzervansa, hrane bogate šećerima i mastima te hrane s niskim udjelom kratkolančanih masnih kiselina povezana s povećanim rizikom za alergije na hranu. Nasuprot tome, mediteranska prehrana tijekom dojenja i trudnoće te prehrana bogata voćem i povrćem tijekom djetinjstva povezani su sa smanjenim rizikom za alergiju na hranu.

Ali pomoću kojih mehanizama loše prehrambene navike mogu promijeniti zaštitne sustave na razini crijeva i omogućiti alergenima iz hrane, koji su izvor senzibilizacije, da prođu? Jedna je hipoteza da bi nedostatak konzumacije dijetalnih vlakana mogao potaknuti razgradnju crijevne sluzi putem mikrobioma.

"Zanemarena u znanstvenom radu, sluz ipak igra važnu ulogu u crijevima ograničavajući izloženost antigenima i održavajući imunološku toleranciju. Bogata je glikoproteinima, ugljikohidratima, antimikrobnim peptidima i IgA [imunoglobulinom A]", rekao je Doyen. "To je također niša za našu komenzalnu floru, koja ima imunomodulatorne učinke i može razgraditi ovu sluz ako se modificira našom prehranom."

Osim toga, podaci iz staničnih modela i eksperimentalnih životinjskih modela pokazuju da se čini da unos velikih količina krajnjih proizvoda napredne glikacije (npr. ultraprerađena hrana) mijenja crijevnu barijeru.

Istraživači su pokazali da izlaganje kultura epitelnih stanica ili mononuklearnih stanica periferne krvi (PBMC) djece s rizikom za alergije na hranu uznapredovalim krajnjim produktima glikacije dovodi do promjene uskih spojeva između epitelnih stanica, koje osiguravaju koheziju crijevne barijere.

Kontakt s ultraprerađenom hranom smanjuje okludin, komponentu tih uskih spojeva, i protein ZOT1, koji regulira te spojeve. Alergeni i drugi iritanti stoga imaju mogućnost prolaska kroz barijeru.

Nadalje, nakon izlaganja uznapredovalim krajnjim produktima glikacije, istraživači su primijetili povećanje proizvodnje proupalnih citokina T pomoćnih stanica 2 (Th2) od strane PBMC-a i alarmnih signala interleukina (IL)-25 i IL-33, koji usmjeravaju Th2 -tip imunološkog odgovora.

Disbioza i manje raznolik mikrobiom uočeni su u slučajevima alergije na hranu. Čini se da početna promjena mikrobioma dovodi do krhkosti crijevne barijere. Međutim, neispravna barijera zbog genetske mutacije filagrina također je povezana s povećanim rizikom za alergije na kikiriki. Odnos je dvosmjeran.

Deterdženti, emulgatori, mikroplastika

Osim učinka neuravnotežene prehrane, kemijski agensi i pelud mogu imati neizravan učinak na pojavu simptoma alergije na hranu u senzibiliziranih pacijenata, rekla je Doyen.

Istraživanja su pokazala da emulgatori (npr. lecitin, karboksimetilceluloza, sorbitol, monostearat i polisorbat 80) koji otapaju vodenu i uljnu fazu utječu na razinu crijeva. Kontakt s emulgatorom izaziva zgušnjavanje gustog dijela crijevne sluzi, što ograničava interakcije između epitela i crijevne flore.

Poremećaj interakcija između sluzi i bakterija dovodi do modifikacije mikrobiote putem promjene u bakterijama koje izražavaju više proupalnih molekula kao što su flagelini i lipopolisaharidi.

U miševa je ova aktivacija upalnih procesa povezana s kroničnom upalom u probavnom traktu. U miševa divljeg tipa bez predispozicije primijećeni su samo metabolički poremećaji. Međutim, u predisponiranih miševa razvio se upalni kolitis.

Što se tiče deterdženata (npr. ostaci deterdženata za perilice posuđa i proizvoda za ispiranje posuđa), istraživači su primijetili na eksplantiranim pseudoorganima da je epitelna barijera netaknuta kada tkiva nisu izložena tim deterdžentima. Međutim, ako su epitelne strukture izložene deterdžentima, barijera pokazuje promjene povezane s prekomjernom ekspresijom gena uključenih u imunološki odgovor i upalne procese.

Drugi eksperiment promatrao je učinak deterdženta natrij dodecil sulfata, koji je prisutan u pasti za zube, na probavni epitel. Otkrili su da smanjuje integritet epitelne barijere, potičući eozinofiliju, upalu tipa CD4 limfocita i remodeliranje crijevnog epitela. Promijenjena barijera može pospješiti prodor nadražujućih tvari, bakterija ili alergena.

Što se tiče mikroplastike (netopljive čestice < 5 mm), podaci pokazuju da ona prodire u tkiva na razini kože i dišnog sustava. Ali što je s crijevnom razinom?

Dvije studije na miševima kojima je davana hrana koja sadrži mikroplastiku pokazale su da ta mikroplastika prodire u epitel i izaziva disbiozu. Smanjuju stvaranje sluzi i mijenjaju funkciju crijevne barijere.

Što je s polenom?

Onečišćenje i klimatske promjene odgovorne su za povećanu aktivnost proteaze u peludu. Ti su peludi odgovorni za sve veći broj respiratornih alergija, ali utječu li na crijevnu barijeru? Međunarodna studija pokazala je na modelu stanične kulture i u miševa da aktinidin (Act d 1), alergen kivija, uzrokuje pucanje uskih spojeva i povećanu propusnost crijeva.

Ukratko, alergije na hranu povezane su s promjenom probavne epitelne barijere, a eksperimentalni podaci pokazuju da bi određeni iritansi mogli doprinijeti ovom fenomenu, čineći nas osjetljivijima na upalne reakcije i neodgovarajuće imunološke odgovore.

“Moglo bi se razmotriti zajedničko djelovanje u smislu prevencije i terapije”, rekao je doajen. "Terapeutski pristupi mogu uključivati ​​antialarminske tretmane, posebno anti-TSLP, koji blokira kaskadu reakcija na početnoj točki, na epitelnoj razini kod teške astme. Također bismo mogli razmotriti modificiranje mikrobiote da djeluje na sluz. Konačno, čini se da postoji faktor doze. Ograničenje količine svih toksičnih proizvoda koje koristimo, bez potpunog suzdržavanja od njih, vjerojatno je put koji treba slijediti."

 Can Chemical Agents and Pollens Induce Food Allergies? - Medscape - June 13, 2024.

Dr. Vesna Harni