Liječenje PCOS
Sindrom policističnih jajnika zahvaća 5% populacije žena u generativnoj dobi. Karakteriziran je sa neredovitim menstruacijskim ciklusima, hiperandrogenizmom i policističnim jajnicima. Sindrom može uključivati i metaboličke poremećaje kao što su intolerancija glukoze, vaskularne bolesti, prekomjerna tjelesna težina, dislipidemija i visoki tlak. Žene sa PCO se javljaju liječniku zbog različitih problema, uključujući neredovite menstruacijske cikluse, metaboličke probleme i neplodnost.
Kod žena koje nisu zainteresirane odmah za trudnoću, terapija kontraceptivima rješava mnoge probleme. Regulira menstruacijski ciklus, preventivno djeluje na endometrij smanjujući mogućnost hiperplazije i malignih promjena endometrija te smanjuje simptome hiperandrogenizma. Kombinirana oralna hormonska kontracepcija sadrži estrogensku i progestinsku komponentu. Oni utječu na bioraspoloživost steroidnih hormona, hormonsku regulaciju funkcije jajnika i općenito na sve organe koji su pod regulacijom steroida. S obzirom da različiti progestini različito djeluju na androgensku aktivnost, imaju i različiti klinički učinak.
Komparativna studija terapijskih učinaka oralne hormonske kontracepcije koja sadrži desogestrel, ciproteron acetat i drospirenon kod pacijentica sa sindromom policističnih jajnika objavljena je u znanstvenom časopisu Fertility and Sterility (Bhattacharya SM, Jha A.). Bhattacharya i Jha su uspoređivali kliničku djelotvornost triju različita progestina u kombinaciji s etinil-estradiolom.
Stotinu sedamdeset i jedna žena s PCO (neredoviti menstruacijski ciklusi sa hiperandrogenemijom) su nasumično uzimale terapiju koja je sadržavala ciproteron-aceta, drospirenon ili desogestrel. Pacijentice su bile ujednačene po demografskim, hormonskim (testosteron, SBHG i indeks slobodnog androgena) i metaboličkim varijablama. Klinički hiperandrogenizam je procijenjen na početku, nakon 6 i nakon 12 mjeseci, koristeći akne, stupanj hirzuitizma i laboratorijske parametre. Stopa redovitog uzimanja kod sva tri preparata bila je slična.
Klinički i laboratorijski parametri nakon 6 mjeseci nisu se značajno razlikovali kod sva tri lijeka. Nakon 12 mjeseci, parametri kod pacijentica koje su uzimale drospirenon acetat pokazivali su značajnu razliku u redukciji hirzuitizma u odnosu na druga dva lijeka. Porast razine SBHG bio je značajnije veći kod pacijentica s drospirenonom. Indeks slobodnog androgena se signifikantno smanjio u odnosu na one pacijentice koje su uzimale desogetrel. Drospirenon je isto tako signifikantno povećao razinu SBHG u odnosu na desogestrel. Od sva tri preparata, ciproteron acetat je pokazao najveću redukciju u razini slobodnog androgena i imao je najbolje kliničko poboljšanje u hiperandrogenizmu u 12 mjeseci.
Žene s sindromom PCO često imaju problem s inzulinskom rezistencijom i vjeruje se da ovaj poremećaj igra ključnu ulogu u patogenezi sindroma. Različiti organi imaju različit stupanj rezistencije na inzulin. Jajnici obično zadržavaju svoj uredan odgovor na inzulin ali kod policističnih jajnika inzulin potiče sintezu androgena što rezultira lošijim rastom i razvojem folikula. Povišena razina androgena djeluje na razvoj akni i hirzuitizam koji se pojavljuju kod pacijentica s policističnim jajnicima.
Steroidni hormoni se uglavnom vežu za proteine, samo su u malim količinama slobodni i kao takvi aktivni. SBHG je primarno najvažniji za vezanje androgena i estrogena; estrogen povećava sintezu SBHG dok androgeni smanjuju njihovu sintezu u jetri. Inzulin stimulira sintezu androgena u jajnicima, a androgeni smanjuju sintezu SBHG u jetri; ukupan efekt je povećanje razine slobodnih androgena u krvi. Žene sa kliničkim znakovima hiperandrogenizma imaju ili povećanu osjetljivost tkiva na androgene ili povećanu razinu slobodnih androgena u krvi.
Kombinirani OHC se često preporučuju u liječenju PCO sindroma. Imaju više korisnih učinaka. Jedan od njih je regulacija menstrualnog ciklusa, tako da menstruacije dolaze u očekivanim intervalima, krvarenje je reducirano i smanjen je rizik od hiperplazije endometrija. OHC imaju povoljne učinke na razinu steroida u krvi. Djeluju na redukciju produkcije FSH i LH u hipofizi i na taj način na smanjenje produkcije steroida u jajnicima. S obzirom da estrogenska komponentna povećava razinu SBHG, udio slobodnog androgena u krvi opada. Ovaj efekt je reduciran progestinskom komponentnom s obzirom da progestini imaju različite učinke na androgene pa tako smanjuju razinu SBHG.
Zajednički učinak ovih različitih mehanizama utječe na sintezu i bioraspoloživost androgena smanjujući nivo slobodnog androgena i tako povoljno utječe na kliničku sliku hiperandrogenemije kod žena. OHC isto tako utječe na organe koji su pod utjecajem androgena (koža, folikul dlake). Iako se bilo koja kombinirana OHC može koristiti za postizanje ovih terapijskih učinaka, različite tablete imaju različite učinke zbog progestinskih komponenti koje su u njima. Ova studija je uspoređivala treću generaciju progestina koja ima slabi androgeni učinak (desogestrel) sa dva progestina koji imaju antiandrogeni učinak (ciproteron acetat i drospirenon).
Iako su sva tri pokazala neke povoljne rezultate, najjači učinak je pokazao ciproteron acetat nakon 12 mjeseci korištenja. Mala je razlika u povoljnim učincima bila nakon 6 mjeseci ciproteron acetata u odnosu na ostale preparate, no nakon 12 mjeseci je pokazao značajnu prednost u otklanjanju navedenih simptoma. To nije začuđujuće jer se zna da treba minimalno 3-4 mjeseca da se pokažu rezultati u liječenju akni i hirzuitizma.
Također je potrebno definirati razlike u promjeni tjelesne težine, metaboličkim učincima, visokom tlaku i rizicima za duboku vensku trombozu za različite proizvode. PCO je kompleksan problem. Iako možemo postići dobre rezultate s jednim kliničkim simptomom, možemo potaknuti nepovoljne nuspojave s druge strane. Svejedno, kada je primarni problem kod žene akne/hirzuitizam, trebamo znati koje su razlike u djelovanju pojedinih oralnih hormonskih kontraceptiva da bismo znali preporučiti djelotvornu terapiju.
Fertil Steril. 2012; 98:1053-1056
