Tijekom trudnoće, zdravlje štitnjače igra ključnu ulogu u osiguravanju optimalnog razvoja fetusa i očuvanju zdravlja majke. No, koliki je stvarni rizik od razvoja problema sa štitnjačom kod trudnica s autoimunitetom štitnjače? Nedavna studija bacila je novo svjetlo na ovo pitanje, pružajući uvid u to koliko je često povećanje razine hormona štitnjače kod trudnica s autoimunitetom i koliki je stvarni rizik od ozbiljnijih problema.
Tijekom trudnoće, zdravlje štitnjače igra ključnu ulogu u osiguravanju optimalnog razvoja fetusa i očuvanju zdravlja majke. No, koliki je stvarni rizik od razvoja problema sa štitnjačom kod trudnica s autoimunitetom štitnjače? Nedavna studija bacila je novo svjetlo na ovo pitanje, pružajući uvid u to koliko je često povećanje razine hormona štitnjače kod trudnica s autoimunitetom i koliki je stvarni rizik od ozbiljnijih problema.
Studija, koju su proveli znanstvenici iz Belgije i Danske, analizirala je podatke iz dviju prethodno objavljenih kohorti trudnica. Istraživanje je obuhvatilo 329 žena u dobi između 50 i 60 godina koje su bile u spontano postignutim trudnoćama. Sve su sudionice imale najmanje dva mjerenja razine hormona štitnjače (TSH) i slobodnog tiroksina (fT4) tijekom trudnoće, kao i barem jedno mjerenje prisutnosti anti-tireoperoksidaznih antitijela (TPOAb), koja su pokazatelj autoimuniteta štitnjače.
Većina trudnica u studiji, čak 87,2%, zadržala je stabilne razine TSH ≤ 2,5 mU/L tijekom trudnoće. Među ženama koje su imale pozitivna TPO antitijela (TPOAb+), 79,4% zadržalo je TSH ispod ovog praga, dok je kod žena bez antitijela (TPOAb−) taj postotak iznosio 89,8%.
Međutim, 4,2% žena u studiji doživjelo je porast razine TSH iznad 2,5 mU/L tijekom trudnoće, pri čemu je taj postotak bio veći kod TPOAb+ žena (9,4%) u usporedbi s onima bez antitijela (2,7%).
Autori studije zaključili su da nema potrebe za čestim praćenjem razine TSH kod trudnica koje imaju stabilne početne razine TSH ispod 2,5 mU/L, čak i ako imaju pozitivna TPO antitijela. Ovo je u skladu s prethodnim istraživanjima koja nisu pronašla značajne koristi od liječenja levotiroksinom kod eutireoidnih žena (žena sa normalnom funkcijom štitnjače) s TPOAb+ tijekom trudnoće.
Međutim, autori ističu potrebu za daljnjim istraživanjima na većim uzorcima kako bi se utvrdili čimbenici koji mogu utjecati na progresiju biokemijskih promjena u štitnjači tijekom trudnoće. Ovo bi moglo pomoći u boljem ciljanju žena koje bi imale najveću korist od ponovljenih testiranja funkcije štitnjače tijekom trudnoće.
