Napredak u sustavnim terapijama za melanom u fokusu

Napredak u adjuvantnim i neoadjuvantnim sustavnim terapijama nastavlja poboljšavati stope preživljenja bez recidiva i udaljenih metastaza kod pacijenata s uznapredovalim melanomom.

Na godišnjem simpoziju o melanomu i kožnoj onkologiji, dr. Kathryn Bollin, ravnateljica programa u Odjelu za hematologiju i onkologiju na Scripps klinici u La Jolli, Kalifornija, istaknula je ključna ispitivanja koja pomažu u usavršavanju terapijskih pristupa, počevši od četverogodišnjih podataka iz faze 3 studije KEYNOTE-716. U ovom istraživanju, 976 pacijenata sa stadijem IIB ili IIC melanoma bilo je nasumično raspoređeno na pembrolizumab, inhibitor imunološke kontrolne točke koji cilja receptor programirane stanične smrti 1 (PD-1) za adjuvantno liječenje melanoma nakon potpune resekcije, ili na placebo. Stopa preživljenja bez recidiva (RFS) među pacijentima u skupini s pembrolizumabom u usporedbi s placebo skupinom nakon četiri godine iznosila je 71% prema 58%, dok je stopa preživljenja bez udaljenih metastaza (DMFS) bila 81% prema 70%. Broj pacijenata potrebnih za liječenje kako bi se postigla korist iznosio je 5,3 za RFS i 7,8 za DMFS.

Govoreći o liječenju, dr. Bollin je naglasila da „pacijenti pate od toksičnosti stupnja 3 i 4 u 15%-20% slučajeva, a neki od tih pacijenata možda ne bi ni trebali adjuvantnu terapiju“. Simpozij je organizirao Scripps Cancer Center iz San Diega.

U drugom kliničkom ispitivanju faze 3 o adjuvantnoj imunoterapiji, CM-76 K, istraživači su nasumično rasporedili 790 pacijenata sa stadijem IIB ili IIC potpuno reseciranog melanoma na primanje nivolumaba, inhibitora PD-1, ili placeba. Prema ažuriranim podacima predstavljenim na sastanku Europskog društva za kliničku onkologiju 2024. godine, nakon tri godine stopa RFS-a bila je 71% u skupini s nivolumabom u usporedbi sa 61% u placebo skupini, dok je stopa DMFS-a bila 79% u skupini s nivolumabom prema 74% u placebo skupini.

Istraživanje je također pokazalo da je bilo manje udaljenih recidiva kod pacijenata koji su primali nivolumab nego kod onih na placebu (11% prema 17%). Dr. Bollin je naglasila kako postojeći podaci pokazuju jasnu korist od pembrolizumaba i nivolumaba na RFS i DMFS kod nekih pacijenata s melanomom, ali je dodala da „toksičnost treba imati na umu prilikom razmatranja učinkovitosti liječenja i broja pacijenata koji trebaju terapiju kako bi jedan pacijent ostvario korist“. Istaknula je i važnost uzimanja u obzir obrazaca recidiva: „Ponekad se melanom može vratiti na mjestu koje je moguće kirurški odstraniti, a ako recidiv nije moguće resecirati, i dalje postoje vrlo učinkovite terapije.“

Terapije za melanom stadija III

U području liječenja melanoma stadija III, COMBI-AD ispitivanje nasumično je rasporedilo 870 pacijenata s reseciranim stadijem III BRAF V600 melanoma na primanje ciljane terapije s dabrafenibom, inhibitorom BRAF-a, i trametinibom, inhibitorom MEK-a, ili placebom. Prema Kaplan-Meierovim procjenama, ukupno preživljenje bilo je bolje u skupini koja je primala dabrafenib i trametinib, iako korist nije bila statistički značajna (hazard ratio [HR] za smrt, 0,80; P = 0,06 prema stratificiranom log-rank testu). RFS je favorizirao kombinaciju dabrafeniba i trametiniba u odnosu na placebo (HR za recidiv ili smrt, 0,52), kao i DMFS (HR za udaljene metastaze ili smrt, 0,56).

U području adjuvantnog liječenja melanoma stadija IIIB-C i reseciranog stadija IV, petogodišnji podaci iz faze 3 studije CheckMate 238 pokazali su da je u usporedbi s adjuvantnim ipilimumabom (protutijelo koje blokira citotoksični T-limfocitni antigen 4 kod ljudi), adjuvantni nivolumab značajno poboljšao RFS (50% prema 39%) i DMFS, ali ukupno preživljenje između ta dva lijeka nije postiglo statističku značajnost (72% prema 77%).

Slični rezultati dobiveni su i u studiji EORTC 1325/KEYNOTE-054, koja je uspoređivala pembrolizumab i placebo kod melanoma stadija IIIA-C. Nakon sedam godina, RFS je bio 50% u skupini s pembrolizumabom i 36% u placebo skupini, dok je DMFS bio 54% u skupini s pembrolizumabom i 42% u placebo skupini.

Rezultati preživljenja iz istraživanja koja kombiniraju inhibitore kontrolnih točaka također pokazuju obećavajuće rezultate. U ispitivanju IMMUNED, pacijenti sa stadijem IV melanoma bez znakova bolesti nakon operacije ili radioterapije bili su nasumično raspoređeni na nivolumab plus ipilimumab, monoterapiju nivolumabom ili odgovarajući placebo do jedne godine. Prema konačnim rezultatima ispitivanja, četverogodišnji RFS bio je 64,2% u skupini s nivolumabom i ipilimumabom, 31,4% u skupini s nivolumabom i 15% u placebo skupini, dok je četverogodišnje ukupno preživljenje iznosilo 83,8% u skupini s kombinacijom, 72,6% u skupini s nivolumabom i 63,1% u placebo skupini. Međutim, stopa toksičnosti stupnja 3 i 4 u skupini s kombinacijom nivolumaba i ipilimumaba bila je 71%, „zbog čega se ova terapija ne propisuje u adjuvantnom okruženju,“ rekla je dr. Bollin. „Toksična je, a imamo alternative koje imaju više smisla, kao što pokazuju novi podaci iz neoadjuvantnih studija.“

Brzi napredak neoadjuvantne imunoterapije

Uloga neoadjuvantne imunoterapije brzo se razvija. Nadovezujući se na koncepte iz PRADO proširenja studije OpACIN-neo, istraživači su u fazi 2 studije SWOG Cancer Research Network S1801 nasumično rasporedili pacijente s melanomom stadija IIIB-IVC na neoadjuvantni plus adjuvantni pembrolizumab ili samo adjuvantni pembrolizumab. Dvogodišnje preživljenje bez događaja bilo je 72% u skupini s neoadjuvantnom i adjuvantnom terapijom u usporedbi s 49% u skupini s isključivo adjuvantnom terapijom. Podaci o ukupnom preživljenju iz ovog ispitivanja „još su prerani,“ rekla je dr. Bollin, koja nije sudjelovala u analizi.

U fazi 3 ispitivanja NADINA, istraživači su nasumično rasporedili pacijente s reseciranim, makroskopskim melanomom stadija III na dva ciklusa neoadjuvantnog ipilimumaba plus nivolumaba nakon čega slijedi operacija, ili operaciju nakon koje slijedi 12 ciklusa adjuvantnog nivolumaba. Nakon medijana praćenja od 9,9 mjeseci, procijenjeno 12-mjesečno preživljenje bez događaja bilo je 83,7% u neoadjuvantnoj skupini i 57,2% u adjuvantnoj skupini. Osim toga, zabilježen je značajan patološki odgovor kod 59% pacijenata u neoadjuvantnoj skupini, „što znači da većina melanoma više nije prisutna u limfnim čvorovima,“ rekla je dr. Bollin. „To je izvanredno.“

Dodala je kako je „ljepota propisivanja imunoterapije u tome što ona pruža dugotrajnu kontrolu bolesti kada se postigne odgovor, ali ponekad su i toksičnosti povezane s tim lijekovima također dugotrajne.“ Upozorila je da „mogu postojati kronični imuno-posredovani nuspojave koje zahtijevaju trajnu imunosupresiju ili hormonsku nadomjesnu terapiju, što utječe na kvalitetu života. Pacijenti će možda trebati doživotno praćenje i suradnju sa subspecijalistima kako bi ostali zdravi na duži rok.“

Advances in Systemic Treatments for Melanoma Highlighted - Medscape - February 07, 2025.

Dr. Vesna Harni powered by AI Chat GPT 4,0