Urođene anomalije u muškaraca i potomstvo
Grupa znanstvenika s norveškog univerziteta u Bergenu, kao i američkog National Institute of Environmental Health Sciences istraživala je utjecaj urođenih anomalija u dječaka na njihovo preživljavanje, kao i reprodukciju: ponavljanje urođenih anomalija na potomstvu, kao i stopu reprodukcije općenito.
U periodu između 1967. i 1982. godine u Norveškoj je rođeno blizu pola milijuna dječaka, a kod oko 12.000 su registrirane manje ili veće anomalije. Rezultati ispitivanja pokazuju da je preživljavanje ovih dječaka u 1992. godini s 84% bilo nešto niže u odnosu na dječake rođene bez anomalija, koji su u 97% dostigli uredno ovu dob života.
Reprodukcijska stopa muškaraca s anomalijama bila je za 28% niža od iste u zdravih muškaraca. Praćenjem učestalosti pojave anomalija u njihovom potomstvu nađena je dvostruko veća (5,1%) učestalost anomalija u njihove djece. Uobičajena stopa anomalija kod zdravih očeva iznosila je 2,1% . Ono sto iznenađuje je da se osim istih anomalija u očeva javljaju i druge anomalije. Ista vrsta anomalija kao u očeva registriran je kod 1,6% novorođenih beba, dok 3,4% novorođenčadi pokazuje anomalije različite u odnosu na svoga oca.
Ovi podaci su u suprotnosti s očekivanjima znanstvenika i rezultatima dosadašnjih analiza koje pokazuju povećani rizik anomalija za djecu majki s urođenim anomalijama, neovisno o anomalijama prisutnima u oca.
Na ovom mjestu je svakako za naglasiti da više od 95% djece s urođenim anomalijama potječe od roditelja koji sami nemaju nikakve urođene anomalije. Razlozi javljanju urođenih anomalija u većini slučajeva i dalje ostaju nepoznati. Poznati rizični faktori su virusne infekcije, manjak folne kiselina ili teški alkoholizam.
JAMA. 2001;285:755-760
dr. Vesna Harni
