Spolno prenosive bolesti
Bakterijska vaginoza – opis i simptomi
Bakterijska vaginoza najčešći je poremećaj vaginalne flore u žena reproduktivne dobi. Nije klasična spolno prenosiva bolest, nego oblik vaginalne disbioze u kojem se smanjuje broj zaštitnih laktobacila, a prevladavaju anaerobne bakterije, najčešće Gardnerella vaginalis i srodni mikroorganizmi.
Što je bakterijska vaginoza
Bakterijska vaginoza je poremećaj ravnoteže vaginalnog mikrobioma. U zdravoj vaginalnoj sredini prevladavaju laktobacili, osobito Lactobacillus crispatus, Lactobacillus gasseri, Lactobacillus jensenii i Lactobacillus iners. Oni stvaraju mliječnu kiselinu, održavaju kiseli pH rodnice i čine važan dio prirodne zaštite od infekcija.
Kada se broj laktobacila smanji, vaginalna sredina postaje manje kisela, a u njoj se lakše umnažaju anaerobne bakterije. Najvažniju ulogu imaju Gardnerella vaginalis, Fannyhessea vaginae, ranije poznata kao Atopobium vaginae, te druge anaerobne bakterije. Zato bakterijska vaginoza nije klasična upala, nego disbioza: promjena sastava vaginalne flore bez tipične upalne reakcije.
Važne činjenice
- Bakterijska vaginoza najčešći je uzrok pojačanog vaginalnog iscjetka u žena reproduktivne dobi.
- Nije klasična spolno prenosiva bolest, ali je povezana sa spolnom aktivnošću, promjenom partnera i većim brojem partnera.
- U velikog broja žena može biti potpuno asimptomatska.
- Tipičan simptom je rijedak bjelkast ili sivkast iscjedak neugodnog mirisa po ribi.
- Važnu ulogu u ponavljanju bolesti ima vaginalni biofilm, zbog kojeg se simptomi mogu vraćati nakon terapije.
Normalna vaginalna flora i zaštitna uloga laktobacila
Vaginalna flora nije statična. Njezin se sastav mijenja tijekom menstrualnog ciklusa, nakon spolnog odnosa, tijekom trudnoće, u perimenopauzi i postmenopauzi, nakon primjene antibiotika, pod utjecajem stresa, prehrane, hormonskog statusa i lokalnih higijenskih navika.
Laktobacili stvaraju mliječnu kiselinu i pomažu održati vaginalni pH u kiselom rasponu. Takva sredina otežava pretjerano umnažanje bakterija koje dolaze iz crijeva, s kože ili iz spolnog kontakta. Kada ta zaštitna ravnoteža oslabi, otvara se prostor za razvoj bakterijske vaginoze.
Kako nastaje bakterijska vaginoza
Bakterijska vaginoza nastaje kada se smanji udio zaštitnih laktobacila, a prevladaju anaerobne bakterije. Gardnerella vaginalis može biti prisutna i u žena bez simptoma, ali u uvjetima poremećene flore može postati dominantna i potaknuti stvaranje bakterijskog biofilma.
Biofilm je organizirana zajednica bakterija pričvršćena na površinu vaginalnog epitela. Bakterije unutar biofilma zaštićenije su od djelovanja lokalne obrane i antimikrobnih lijekova. Zbog toga bakterijska vaginoza može imati ponavljajući tijek, a simptomi se mogu vraćati i nakon pravilno provedene terapije.
Je li bakterijska vaginoza spolno prenosiva bolest
Bakterijska vaginoza ne smatra se klasičnom spolno prenosivom bolešću, jer se može pojaviti i u žena koje nisu imale spolne odnose. Ipak, spolna aktivnost može utjecati na vaginalni mikrobiom. Promjena partnera, veći broj partnera, nezaštićeni spolni odnosi i odnos s partnericom mogu povećati vjerojatnost pojave ili ponavljanja bakterijske vaginoze.
Zato bakterijsku vaginozu treba promatrati kao poremećaj vaginalne ravnoteže koji je povezan sa spolnim, hormonskim, mikrobiološkim i lokalnim čimbenicima, ali se ne ponaša jednako kao klamidija, gonoreja ili trihomonijaza.
Simptomi
Simptomi bakterijske vaginoze mogu biti izraženi, blagi ili potpuno izostati. Procjenjuje se da velik broj žena nema nikakve tegobe, pa se poremećaj otkriva tek pri ginekološkom pregledu ili obradi vaginalnog iscjetka.
- rijedak, vodenast, bjelkast ili sivkast vaginalni iscjedak,
- neugodan miris po ribi, osobito nakon spolnog odnosa ili tijekom menstruacije,
- osjećaj vlažnosti ili pojačanog iscjetka bez jače boli,
- blaga nadraženost rodnice ili vulve,
- povremeni svrbež ili peckanje, najčešće slabijeg intenziteta nego u kandidijazi.
Za razliku od upalnih vaginalnih infekcija, bakterijska vaginoza najčešće ne uzrokuje izraženo crvenilo, otok, bolnost ni obilje leukocita u mikroskopskom preparatu. Ako su bol, pečenje, ranice, krvarenje ili jači svrbež izraženi, potrebno je isključiti druge uzroke tegoba.
Kliničke manifestacije i moguće posljedice
Vaginalni iscjedak i neugodan miris
Najčešća manifestacija je promijenjen iscjedak koji može biti oskudan ili obilan, rijedak i homogen. Miris po ribi nastaje zbog amina koje stvaraju anaerobne bakterije, a često se pojačava nakon spolnog odnosa.
Izostanak tipične upale
Bakterijska vaginoza obično nema klasičnu sliku vaginitisa. Zbog toga simptomi mogu biti podcijenjeni, a žene se često javljaju tek kada se tegobe ponavljaju ili kada iscjedak postane izrazito neugodan.
Povezanost s drugim infekcijama
Poremećen vaginalni mikrobiom može povećati osjetljivost na druge spolno prenosive infekcije, uključujući klamidiju, gonoreju, trihomonijazu, herpes, HPV i HIV infekciju.
Trudnoća i ginekološki zahvati
U trudnoći i prije invazivnih ginekoloških postupaka bakterijska vaginoza ima posebnu kliničku važnost jer se povezuje s povećanim rizikom komplikacija, osobito ako postoje simptomi ili dodatni rizični čimbenici.
Zašto je važno prepoznati simptome
Bakterijska vaginoza često se doživljava kao prolazna nelagoda, ali ponavljajući iscjedak, neugodan miris i poremećaj vaginalne flore mogu biti znak dugotrajnije disbioze. Rano prepoznavanje omogućuje pravilnu dijagnostiku, razlikovanje od drugih infekcija i pravodobno liječenje kada je ono potrebno.
Kada se javiti ginekologu
Ginekološki pregled preporučuje se ako se pojavi nov ili promijenjen vaginalni iscjedak, neugodan miris, ponavljajuće tegobe nakon terapije, simptomi nakon promjene partnera, tegobe u trudnoći ili sumnja na drugu spolno prenosivu infekciju.
Samostalno liječenje na temelju mirisa ili izgleda iscjetka nije pouzdano jer se bakterijska vaginoza može preklapati s kandidijazom, trihomonijazom, cervicitisom, atrofičnim promjenama i drugim uzrocima vulvovaginalnih tegoba.
Klinička važnost
Bakterijska vaginoza važna je u ginekološkoj praksi jer predstavlja poremećaj vaginalnog ekosustava, a ne samo lokalnu neugodnost. Njezina učestalost, sklonost ponavljanju i povezanost s drugim infekcijama zahtijevaju pažljiv dijagnostički i terapijski pristup.
Najvažnija klinička poruka jest da bakterijska vaginoza nije znak loše higijene i nije klasična spolno prenosiva bolest. Riječ je o poremećaju mikrobioma koji treba pravilno prepoznati, liječiti kada postoje simptomi ili rizične okolnosti te razlikovati od drugih infekcija rodnice i vrata maternice.
Povezane teme
Bakterijska vaginoza najbolje se razumije kroz tri povezane cjeline: simptome, liječenje i dijagnostiku s procjenom rizika.
Bakterijska vaginoza – dijagnoza, rizici i prevencija
Amselovi kriteriji, pH rodnice, mikroskopija, PCR testovi, rizici u trudnoći i preporuke za prevenciju recidiva.
Bakterijska vaginoza – liječenje i recidivi
Standardno liječenje, ponavljanje simptoma, uloga biofilma, partnerski kontekst i potporne mjere u obnovi vaginalne flore.
Trihomonijaza
Spolno prenosiva infekcija koja može nalikovati bakterijskoj vaginozi zbog iscjetka i neugodnog mirisa, ali zahtijeva drukčiji pristup.
Klamidija
Česta bakterijska spolno prenosiva infekcija koja može biti asimptomatska, ali zahvaća vrat maternice i može utjecati na plodnost.
Gonoreja
Infekcija koja može uzrokovati cervicitis, upalu male zdjelice i komplikacije ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme.
Vaginalni iscjedak
Pregled najčešćih uzroka pojačanog iscjetka, razlika između fiziološkog iscjetka, disbioze i infekcije.
Ponavljaju li vam se simptomi bakterijske vaginoze?
Individualni pristup liječenju i procjena uzroka recidiva ključni su za dugoročno rješenje.
Napomena: Sadržaj je informativan i ne zamjenjuje liječnički pregled.
Imate neugodan miris, pojačan iscjedak ili ponavljajuće vaginalne tegobe?
Pravilna dijagnostika pomaže razlikovati bakterijsku vaginozu od drugih infekcija i odabrati liječenje koje odgovara nalazu, simptomima i mogućim rizičnim okolnostima.
Napomena: Sadržaj na ovoj stranici služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ni individualni savjet liječnika. O dijagnostici i liječenju odlučuje se na temelju kliničkog nalaza i odgovarajućih laboratorijskih pretraga.
