Trihomonijaza
Trihomonijaza / trihomonadni kolpitis, upalno je stanje urogenitalnog trakta uzrokovano protozoom / praživotinjom koja se naziva trihomonas vaginalis /Trichomonas vaginalis. Javlja se u svim životnim razdobljima a najviše su podložne mlađe, spolno aktivne žene i djvojke. Procijenjena učestalost je 0.2 - 2% svih ginekoloških pacijentica.
Infekcija se ubraja u spolno prenosive bolesti, jer se najčešće prenosi nezaštićenim spolnim odnosom. No to nije i isključivi način prenošenja pošto je trihomonas parazit koji se javlja u nekoliko tipova koji se mogu naći širom svijeta. Kako uglavnom živi u probavnom i urinarnom traktu toplokrvnih bića, uključujući u to i čovjeka, bude ispušten na svim mjestima i svagdje gdje god se toplokrvna bića nalaze. Može se pronači u rijekama, potocima, jezerima a trihomonijaza je bila osobito raširena u vrijeme kada nije bilo kanalizacije. Može se nalaziti u organima domaćina godinama bez ikakovih znakova svoje prisutnosti.
Kako je trihomonas otporan u vanjskoj sredini, na mokroj spužvi može preživjeti nekoliko sati, a u urinu više od 24 sata, premda se radi o spolno prenosivoj bolesti, moguć je nastanak infekcije i bez seksualnog kontakta. Infekcija trihomonasom se ne može isključiti pri kupanju u bazenu, toplicama, blatnim kupkama ili jaccuziju, osobito jer je trihomonas vrlo otporan na mnogo lijekova i sposoban preživjeti u raznim uvjetima. Opisan je prijenos preko kade za kupanje, mokrih zajedničkih ručnika, zajedničkog toaleta i sl. Također je moguć prijenos infekcije s inficirane majke na dijete za vrijeme njege djeteta. Infekcija se najčešće javlja u dobi između 16 - 35 godina, kada je i najintenzivnija seksualna aktivnost.
Trihomonas vaginalis je jednostanična životinja koja se pokreće pomoću četri biča, kruškolika je oblika koji po potrebi mijenja i prilagođuje. Kad se nađe na vaginalnoj stijenci, spljošti se i proširi te posve priljubi uz nju. Uz to otpušta proteine koji nagrizaciju vaginalnu mukozu i koji mu omogućuju da se u nju usidri. Na taj način može čvrsto prekriti velike površine. Hrani se vaginalnim laktobacilima i leukocitima. Na taj način vaginalna sredina postaja alkalna i osjetljiva za druge mikroorganizme, pa je infekcija često udružena s gonorejom. Karakteristična pjenušavi iscjedak kod trihomonijaze nastaje uslijed otpuštanja vodika.
Simptomi
U žena se javlja bolna upala vagine i vulve popraćena svrbežom i obilnim pjenastim, žućkastim iscjetkom neugodnog mirisa. U muškaraca su smetnje blaže, očituju se pri mokrenju ili dolazi do upale glansa penisa.
Simptomi trihomonijaze:
- javljanje simptoma 4-20 dana od odnosa
- pjenast, žućkast ili zelenkast ili bjelosivkast iscjedak
- jak neugodan miris iscjetka (nalik mirisu pokvarene ribe)
- otečena, crvena i upaljena sluznica stidnice
- peckanje i žarenje, najviše kod mokrenja
- često nesnosan svrbež, izraženije poslije spolnog odnosa
- bol u zdjelici, posebno tijekom spolnog odnosa
- moguće manje krvarenje nakon spolnog odnosa
- pH 5,0-7,0
Dijagnoza se postavlja temeljem ginekološkog pregleda, određivanja vaginalnog pH i mikroskopskog pregleda nativnog preparata vaginalnog iscjetka. Više od 25% inficiranih žena nema nikakove ili ima tek blage simptome.
Infekcija u muškarca uglavnom nema nikakvih simptoma, pa se pri infekciji ženskog partnera uvijek provodi liječenje oba partnera. Muškarci se općenito smatraju češćim prijenosnicima, a žene češćim nositeljicama trihomonasa.
Budući da i žena i muškarac mogu imati asimptomatsku trihomonijazu, nezaštićenim spolnim odnosom mogu širiti infekciju ili potaknuti reinfekciju.
Nakon akutne faze, koja neliječena može postati nesnošljiva, slijedi smirivanje simptoma i prelazak u kroničnu fazu, u kojoj povremeno dolazi do pogoršanja, ali ne istim intenzitetom kao i u akutnoj fazi. Zato se trihomonas ponekada nalazi u vagini godinama, bez adekvatne dijagnoze i liječenja. Normalna vaginalna kiselost potpomaže otpornost prema razvoju trihomonijaze, ali promjena i smanjenje vaginalne kiselosti potiču razmnožavanje trihomonasa.
Liječenje
Trihomonijazu svakako treba liječiti jer su osobe zaražene trihomonastom podložnije zarazi od ostalih spolno prenosivih bolesti. Neliječena trihomonijaza u trudnica može izazvati prijevremeni porođaj ili rađanje djeteta s malom porođajnom težinom.
Preporučuje se sistemsko liječenje trihomonijaze uzimanjem antibiotika i lokalno apliciranje vaginaleta. Lijekovi izbora su 5-nitroimidazoli: metronidazol, tinidazol, ornidazol ili nimorazol u obliku tableta i vaginaleta. Tablete se uzimaju u dozi od 2 g tijekom jednodnevne terapije ili podijeljeno kroz pet dana, dok se vaginalete koriste 10 dana. Nužno je i liječenje partnera, bez obzira na evtl. odsustvo simptoma. Kod 90% pacijentica nastupa brzo izlječenje, u nekih 10% javljaju se recidivi. S obzirom da nije poznata rezistencija trihomonasa prema ovoj medikamentoznoj terapiji, radi se uvijek o reinfekcijama, zbog čega se terapija ponavlja kod oba partnera. Metronidazol se ne propisuje trudnicama u prvih 12. tjedana trudnoće, u ovo vrijeme mogu se koristiti lokalni pripravci clotrimazola.
Trihomonijaza se povlači brzo nakon započinjanja terapije, no ponekad se može dogoditi da je potrebno ponavljanje terapije. Nije naodmet da se primite krpe i sredstava za čišćenje pa dobro očistite kupaonicu i sanitarije te učestalo mijenjate posteljinu, sve dok se u potpunosti ne riješite ovog upornog parazita.
Najbolje liječenje svih spolnih bolesti, pa tako i trihomonijaze jeste dobra prevencija. Spolni odnos uz uporabu kondoma sigurno štiti od trihomonijaze jer se on kod muškarca uglavnom nalazi u sjemenoj tekućini, urinu i smegmi. Sve što dolazi u kontakt sa spolovilom povećava rizik od prijenosa infekcije, stoga se ne preporučuje nošenje tuđeg intimnog rublja, kupaćih kostima, uporaba ručnika, spužvi i sl.
Alternativni pristup
Sve što narušava pH ili vaginalnu bakterijsku ravnotežu može potpomoći nastanku infekcije. Otuda je uz medikamentoznu terapiju, nužno obratiti pozornost na prehranu, gdje se preporučuje povećati unos fermentiranih životnih namirnica i probiotika (kiseli kupus, kiselo zelje, LGG jogurt, acidofil, AB kultura). Na isti način savjetuje se jednostavno zakišeljavanje vagine uporabom vaginalnih tableta koje sadrže vitamin C ili obnavljanje prirodne vaginalne flore, u koju svrhu se koriste vaginalete ili izravni unos kulture mliječno-kiselih bakterija u vaginu. Jednostavna metoda koja se pri tome može koristiti je ispiranje rodnice otopinom mliječne kiseline.
Kod upornih slučajeva preporučuju se homeopatski preparati, koji se tržištu nalazi u vidu ampula s inaktivnim, ali imunogenom sojevima laktobacilusa. Primjenjuje se u tri doze, svaka dva tjedna, a nakon godinu dana se preporučuje još jedna doza za održavanje učinka.
Naturopatija za liječenje trihomonijaze ne nudi puno rješenja, koji se mogu koristiti za prevenciju ili kao komplementarnu terapiju medikamentoznom liječenju. Ovdje spadaju čaj, kapsule ili tinktura od crvene rudbekije / Echinacea purpurea, žutike / Berberis vulgaris i sikavice / Sylibum marianum) koji potiču čišćenje organizma od toksina i jačanje jetre uz dodatno antimikrobno djelovanje
In vitro je dokazana aktivnost ulja australskog čajevca protiv trihomonasa a istraživanje in vivo dalo je izvrsne rezultate kroz 3 tjedna apliciranja. Neki fitoterapeuti savjetuju izradu vaginaleta s mješavinom ulja čajevca, čempresa, lavande i timijana, ili vaginalete s kombinacijom vitamina E i čajevca. Pored toga preporučuju se kratkotrajne, 15-minutne sjedeće kupke u jakom čaju od hrastove kore.
dr. Vesna Harni
