Datum zadnje izmjene: 31. 12. 2019.

Kod infekcija urogenitalnog trakta i infekcija urogenitalnog sustava praćenih kliničkim simptomima, izolirane su tri vrste uzročnika iz ove skupine: mikoplazma hominis / mycoplasma hominis, ureaplazma urealitikum / ureaplasma urealyticum i mikoplazma genitalium / mycoplasma genitalium. Zajednička je karakteristika svih mikroorganizama iz skupine mikoplazmi i ureaplazmi nedostatak stanične stijenke tipične za bakterije, pa mogu mijenjati oblik što otežava njihovo otkrivanje. Smatraju se najmanjim organizimima sposobnim za samoreprodukciju. Odlikuju se velikom antigenskom različitošću uz mnoštvo serotipova.

Nije jasno mogu li mikoplazme same izazvati vaginalnu upalu, pošto se vrlo često nalaze u sastavu fiziološke vaginalne flore. Ureaplazma se pronađe u 80% i mikoplazma u 53% žena koje su spolno aktivne i nemaju nikakove simptome upale. Pored toga, njihova prisutnost je potvrđena i u 10% žena koje nisu spolno aktivne, pa čak i u 1% (mikoplazme) odnosno 5% (ureplazma) djevojaka koje nisu imale spolni kontakt. Od tih će žena tek manji postotak razviti simptome upale, koji su uglavnom rezultat prateće infekcije najčešće bakterijske vaginoze, udružene s anaerobnim ili aerobnim bakterijama. Nakon liječenja ovih primarnih bakterijskih infekcija, iščezavaju i mikoplazme bez ikakvog dodatnog specijalnog liječenja. 

Naseljavanje genitalnog trakta mikoplazmama počinje obično nakon puberteta, i sasvim je ovisno o seksualnoj aktivnosti. Nakon stupanja u spolne odnose učestalost nalaza mikoplazmi u genitalnom traktu djevojaka raste na 17% i ureaplazmi do 75%. Nije sasvim jasna uloga mikoplazmi u nastanku neplodnosti muškaraca, dok se kod žena osim značaja u okviru zdjelične upalne bolest, raspravlja njihova uloga i u nastanku spontanog pobačaja. Ukoliko mikoplazme iz bilo kojih razloga dospiju u maternicu ili jajovode, mogu izazvati zdjeličnu upalnu bolest s nastankom ožiljkastih promjena u maloj zdjelici, apscesa ili neprohodnosti jajovoda. U oko 25% pacijentica s adneksitisom izolira se mikoplazma hominis. Ukoliko je pozitivan nalaz u cervikalnom obrisku, ovaj postotak se penje i na 40%. 

Mikoplazme i ureaplazme primarno nisu patogeni organizmi, ali na duge staze mogu prouzročiti štetu i izazvati progresivno bolesno stanje. Vjerojatan razlog za ovakovo ponašanje je postojanje primarno aktivnih i primarno neaktivnih sojeva ovih bakterija, što je dokazano u eksperimentalnim istraživanjama. Za ureaplazmu urealitikum je poznato da postoji 12 sojeva, od kojih 8 sojeva nisu patogeni dok su 4 soja patogena. Nažalost, ne postoje komercijalni testovi koji mogu razlučiti o kojem soju bakterijse se radi, pa se u određenim slučajevima, osobito u trudnoći, infekcija uvijek liječi. 

Smatra se da mikoplazme i ureplazma nisu uzročnici vaginitisa, ali mogu djelovati kao kofaktori.Njihova ekspanzija dalje od vrata maternice, prema maternici i jajovodima, puno je patogenija i specifičnija. Mikoplazma hominis se uglavnom povezuje s upalom jajovoda, mikoplazma genitalium s upalom vrata maternice i zdjeličnom upalnom bolesti, dok je ureaplazma češća u muškaraca. Učestalost infekcije mikoplazmom ili ureaplazmom je u porastu.

Mikoplazme i ureaplazme

Simptomi

Ukoliko se radi o asimptomatskim infekcijama, moguć je nalaz tek neznatno pojačanog vaginalnog iscjetka uz nelagodu na ulauz u u vagini. 

Suprotno gotovo saprofitnom ponašanju mikoplazmi u vagini i djelomično na cerviksu, naseljavanje maternice, jajovoda, odnosno širenje mikoplazmatske infekcije u malu zdjelicu oslikava njihov puni patogeni značaj. Simptomi koji se pri tome javljaju nisu specifični, a obuhvaćaju:

  • bolove ili napetost u donjem dijelu trbuha,
  • pojačani vaginalni iscjedak,
  • bolove kod spolnog odnosa,
  • učestalo mokrenje,
  • peckanje pri mokrenju,
  • mučnina i povraćanje,
  • povišena tjelesna temperatura i
  • nepravilna krvarenja. 

Ako su infekcije mikoplazmom i ureaplazmom sekundarne nekoj primarnoj infekciji, simptomi će biti maskirani simptomima te infekcije.Izgleda da je kod žena patogenija mikoplazma hominis, dok kod muškaraca više problema izaziva ureaplazma urealitikum. Dijagnoza se postavlja na osnovu izolacije uzročnika iz obriska cerviksa i/ili uretre, u odgovarajućim kulturama.

Utjecaj infekcije mikoplazmom i ureaplazmom na plodnost je primijećen, ali nije potvrđen. Budući da su ti mikroorganizmi pronađeni unutar maternične sluznice u zdravih žena sa ili bez znakova upalne reakcije, pretpostavka je da bi mogli biti prisutni i u trenutku implantacije jajašca. Posljedica toga je vrlo rani spontani pobačaj, pri nego što je test na trudnoću postao pozitivan. Druga teorija o povezanosti ureaplazme i mikoplazme s neplodnošću odnosi se na negativan utjecaj tih mikroorganizama na metabolizam spermatozoida i ometanje sposobnosti penetriranja u jajašce.

Ureaplazma se povezuje s upalom posteljice i plodovih ovoja, što u konačnici može rezultirati trajnom infekcijom i prijevremrnim porodom. Stoga se trudnicama s nalazom mikoplazme i/ili ureaplazme, premda to nije i dokaz bolesti, preporučuje liječenje.

 

Dijagnoza

Dijagnoza infekcije se postavlja na temelju mikrobioloških obrisaka vrata maternice i uretre, pri čemu se koriste kultura bakterija i PCR test.

Testovi na mikoplazme i ureaplazme ne provode se rutinski, no na njih bi se svakako trebale odlučiti žene koje:

  • se bore s neplodnošću
  • imaju povijest gubitaka trudnoće
  • dugotrajan prigušen bol u zdjelici
  • kronične simptome vaginitisa
Mikoplazme i ureaplazme

Liječenje

Ukoliko su mikoplazme / ureaplazme samo prateća infekcija, nije potrebno specijalno liječenje. Samo ukoliko su mikoplazme jedini uzročnici infekcije provodi se medikamentozno liječenje. Lijekovi izbora su tetraciklini kroz 10 - 14 dana koji su učinkoviti kod svih vrsta mikoplazmi. U terapiji infekcije s mikoplazmom hominis na raspolaganju stoje još linkomicin i klindamicin, dok je u liječenju ureaplazme urealitikum djelotvoran i eritromicin. Ciprofloksacin ima učinak kod obje vrste uzročnika. 

Ponovne infekcije dodatno su česte i zbog antigenske varijabilnosti mikoplazme i ureaplazme, jer to otežava stjecanje specifične imunosti. Budući da mikoplazme i ureplazma žive u prostati muškarca i mogu biti prenesene spolnnim odnosom, preporučuje se istodobno liječenje partnera.

Kao i za sve spolno prenosive infekcije, a infekcije mikoplazmom i ureaplazmom to u najvećem broju slučaja i jesu, vrijedi pravilo maksimalne zaštite, posebice kada se radi o poligamnim vezama. Kondomi mogu potpuno zaštititi od prijenosa ovih mikroorganizama, pa se u tom smislu na njih može osloniti. Druga mjera prevencije je poznavanje specifičnosti i funkcioniranja vaginalnog područja, što podrazumijeva održavanje vaginalnog ekosustava u ravnoteži.

 

Alternativni pristup

Za seksualno aktivnu osobu ne postoji apsolutno sigurni način kako izbjeći spolno prenosive bolesti. Sve što narušava vaginalni pH i bakterijsku ravnotežu može dovesti do infekcije. Imunološka funkcija ovisi i o tome kako i koliko se sigurnim i zaštićenim osjećamo u svijetu općenito tijekom života, ili određenog životnog razdoblja.  Otuda je nužno obratiti pozornost ne samo na zdravu prehranu, nego i na uravnotežen dnevni ritam aktivnosti i odmora, redukciju stresa i emocionalnu stabilnost. 

Ako niste trudni i ne spremate se na trudnoću i pri tome nemate simptome infekcije, mogli biste se odlučiti na prirodno liječenje. Ono bi trebalo biti holističko, kao uostalom i vaš pristup prema svojem tijelu i zdravlju. Stoga bi se vaša terapija trebala sastojati od:

  • zdrave prehrane
  • prirodnih biljnih antimikrobnih sredstava za vaginalnu primjenu (intenzivno sredinom menstrualnog ciklusa)
  • biljnih sjedećih kupki (sredinom menstrualnog ciklusa)
  • dodatnog uzimanja vitamina, biljnih pripravaka s antimikrobnim djelovanjem i za jačanje imunosustava

Liječenje infekcije mikoplazmom i/ili ureaplazmom zahtijeva zdrav i jak opći i lokalni imunosni sustav koji će pridonijeti obrani stanice i regeneraciji epitela nakon infekcije. Tome pripomažu sljedeći vitamini i dodaci prehrani:

pripravci, tinkture i začini:

  • crvena rudbekija ili ehinaceja (Echinacea purpurea)
  • kanadska žutika (Hydrastis canadensis)
  • aloj (Aloe vera)
  • propolis
  • češnjak
  • probiotici
  • začini: kurkuma, klinčić, cimet, origano, ružmarin
  •  

čajevi:

  • stolisnik (Achillea millefolium)
  • žutika (Berberis vulgaris)
  • maslačak (Taraxacum officinale)
  •  

vitaminski preparati:

  • multivitamin
  • dodatno vitamin C, D i E
  • koenzim Q-10
  • kvercetin
  • betakaroten
  • folna kiselina
  • bioflavonoidi
  • biotin
  • slobodne aminokiseline: L-cistein, L-tirozin, L-glutamin, L-karnitin

 

 

dr. Vesna Harni

Povezane teme