Bakterijske i parazitarne spolno prenosive infekcije
Klamidija – simptomi, dijagnoza i liječenje
Klamidijska infekcija jedna je od najčešćih bakterijskih spolno prenosivih infekcija. Često prolazi bez simptoma, ali može uzrokovati cervicitis, zdjeličnu upalnu bolest, oštećenje jajovoda, neplodnost i povećan rizik izvanmaternične trudnoće.
Što je klamidijska infekcija?
Klamidija je infekcija koju uzrokuje bakterija Chlamydia trachomatis. Prenosi se ponajprije vaginalnim, analnim i oralnim spolnim kontaktom, a tijekom poroda može se prenijeti sa zaražene majke na novorođenče.
U žena najčešće zahvaća vrat maternice, ali može inficirati i mokraćnu cijev, rektum i ždrijelo. Infekcija je često asimptomatska, zbog čega se može neprepoznato prenositi među partnerima i proširiti prema maternici i jajovodima.
Preboljela infekcija ne stvara pouzdan trajni imunitet. Nakon uspješnog liječenja moguća je nova infekcija ako partner nije liječen ili dođe do ponovnog izlaganja.
Klamidija često nema simptoma
Većina zaraženih žena nema prepoznatljive tegobe. Odsutnost iscjetka, boli ili pečenja zato ne isključuje infekciju niti mogućnost prijenosa partneru.
Asimptomatski tijek važan je jer infekcija može uzrokovati upalu gornjega genitalnog sustava prije nego što žena primijeti bilo kakve simptome.
Kako se prenosi klamidija?
Infekcija se prenosi izravnim kontaktom zaraženih sluznica i sekreta. Rizik postoji i kada zaražena osoba nema simptoma.
Spolni prijenos
Klamidija se može prenijeti vaginalnim, analnim ili oralnim spolnim kontaktom bez odgovarajuće zaštite.
Asimptomatski prijenos
Osoba može prenijeti infekciju i kada nema iscjetka, boli, pečenja ni vidljivih genitalnih promjena.
Ponovna infekcija
Ako partner nije liječen ili postoji novi kontakt sa zaraženom osobom, infekcija se može ponovno steći nakon završene terapije.
Prijenos pri porodu
Izlaganje novorođenčeta tijekom vaginalnog poroda može uzrokovati klamidijski konjunktivitis ili pneumoniju.
Koje simptome može uzrokovati?
Kada postoje, simptomi se mogu pojaviti nekoliko tjedana nakon infekcije, ali mogu biti blagi, prolazni ili nespecifični.
- pojačan ili promijenjen vaginalni iscjedak,
- mukopurulentni iscjedak iz vrata maternice,
- kontaktno ili intermenstrualno krvarenje,
- pečenje ili bol pri mokrenju,
- bol tijekom spolnog odnosa,
- bol u donjem dijelu trbuha ili zdjelici,
- rektalna bol, iscjedak ili krvarenje kod rektalne infekcije.
Povišena temperatura, jača bol u zdjelici, bol pri pomicanju vrata maternice ili osjetljivost adneksa mogu upućivati na zdjeličnu upalnu bolest i zahtijevaju pravodobnu procjenu.
Uredan ginekološki pregled ne isključuje klamidiju
Vrat maternice može izgledati uredno unatoč prisutnosti infekcije. Dijagnoza se ne postavlja samo prema iscjetku, crvenilu ili izgledu cerviksa, nego ciljanim laboratorijskim testiranjem.
PAPA test nije test za klamidiju i uredan citološki nalaz ne isključuje spolno prenosivu infekciju.
Koje komplikacije može uzrokovati?
Cervicitis i uretritis
Infekcija može uzrokovati upalu vrata maternice i mokraćne cijevi, uz iscjedak, kontaktno krvarenje ili pečenje pri mokrenju.
Zdjelična upalna bolest
Uzlazna infekcija može zahvatiti endometrij i jajovode te izazvati PID, ponekad i bez izražene akutne kliničke slike.
Tubarna neplodnost
Salpingitis, ožiljkavanje, priraslice i hidrosalpinks mogu poremetiti prohodnost i funkciju jajovoda.
Izvanmaternična trudnoća
Oštećeni jajovod može usporiti prijenos zametka i povećati rizik implantacije izvan šupljine maternice.
Klamidija i neplodnost
Klamidija može uzrokovati tihu upalu jajovoda bez temperature i izražene zdjelične boli. Upala može oštetiti trepetljikavi epitel, dovesti do fibroze i priraslica te poremetiti transport jajne stanice i zametka.
Rizik komplikacija veći je nakon ponavljanih infekcija. Ipak, pozitivan nalaz klamidije ne znači da je oštećenje jajovoda već nastalo, kao što ni ranije preboljela infekcija sama po sebi ne dokazuje tubarnu neplodnost.
Kod sumnje na oštećenje jajovoda njihova se prohodnost i anatomija procjenjuju odgovarajućim metodama u sklopu obrade neplodnosti.
Kako se postavlja dijagnoza?
Za otkrivanje klamidije najčešće se primjenjuju molekularni testovi amplifikacije nukleinskih kiselina – NAAT. Vrsta uzorka odabire se prema anatomskom mjestu mogućeg izlaganja.
- vaginalni bris, koji žena u odgovarajućim uvjetima može uzeti i sama,
- endocervikalni bris tijekom ginekološkog pregleda,
- prvi mlaz urina, osobito kada vaginalni ili cervikalni uzorak nije dostupan,
- rektalni bris nakon analnog kontakta,
- ždrijelni bris nakon oralnog kontakta prema procjeni rizika.
Vaginalni bris vrlo je prikladan i osjetljiv uzorak za testiranje žena. Samo cervikalno testiranje ne otkriva nužno infekciju rektuma ili ždrijela.
Kod potvrđene klamidije procjenjuje se potreba testiranja na gonoreju, sifilis, HIV i druge spolno prenosive infekcije.
Kako se klamidija liječi?
Klamidijska infekcija liječi se antibioticima. Izbor lijeka ovisi o anatomskom mjestu infekcije, trudnoći, mogućnosti redovitog uzimanja terapije, simptomima i sumnji na zdjeličnu upalnu bolest.
U nepregnantnih odraslih osoba nekomplicirana urogenitalna ili rektalna infekcija najčešće se liječi doksiciklinom tijekom sedam dana. U trudnoći se primjenjuje terapija sigurna za majku i dijete, najčešće azitromicin prema preporuci liječnika.
Jednokratni azitromicin može biti alternativa u pojedinim okolnostima, ali doksiciklin ima veću učinkovitost kod rektalne infekcije. Terapiju zato ne treba samostalno birati niti uzimati ostatke ranije propisanih antibiotika.
Ako postoje znakovi zdjelične upalne bolesti, nije dovoljno liječiti samo nekompliciranu klamidijsku infekciju. PID zahtijeva širu antibiotsku terapiju koja obuhvaća više mogućih uzročnika.
Liječenje partnera i spolni odnosi
Aktualne spolne partnere i odgovarajuće partnere iz razdoblja prije postavljanja dijagnoze treba obavijestiti, testirati i prema preporuci liječiti. Partner može imati infekciju bez ikakvih simptoma.
Spolne odnose treba izbjegavati do završetka sedmodnevne terapije ili sedam dana nakon jednokratne terapije te dok svi partneri ne završe liječenje. Time se smanjuje mogućnost prijenosa i neposredne reinfekcije.
Kondomi znatno smanjuju rizik prijenosa klamidije, ali zaštita ovisi o pravilnoj i dosljednoj uporabi tijekom cijeloga spolnog kontakta.
Pozitivan nalaz ne pokazuje kada je infekcija nastala
Klamidija može dugo postojati bez simptoma. Laboratorijski nalaz ne može pouzdano odrediti kada je infekcija stečena, koliko dugo traje niti od kojega je partnera prenesena.
Dijagnoza zato sama po sebi nije dokaz nedavne nevjere. Najvažnije je pravilno liječiti infekciju i spriječiti ponovni prijenos među partnerima.
Je li potrebna kontrola nakon liječenja?
Rutinski test izlječenja nije potreban svakoj nepregnantnoj osobi nakon pravilno provedene terapije. Provodi se kada postoji sumnja na nepravilno uzimanje lijeka, perzistentne simptome, moguću reinfekciju ili drugu kliničku indikaciju.
NAAT se ne treba provoditi prerano nakon završene terapije jer ostaci bakterijske nukleinske kiseline mogu privremeno dati pozitivan rezultat iako održiva infekcija više nije prisutna.
U trudnoći se preporučuje test izlječenja približno četiri tjedna nakon završetka terapije. Zbog česte reinfekcije osobe liječene od klamidije trebaju ponovno testiranje približno tri mjeseca nakon terapije ili pri prvom sljedećem dolasku ako ranija kontrola nije moguća.
Ponovno pozitivan nalaz češće je posljedica reinfekcije od neliječenog ili novog partnera nego neuspjeha pravilno provedene antibiotske terapije.
Klamidija u trudnoći
Klamidijska infekcija u trudnoći zahtijeva liječenje antibioticima primjerenima trudnoći i potvrdu izlječenja. Neliječena infekcija može se prenijeti na novorođenče tijekom poroda.
Najčešće neonatalne manifestacije su konjunktivitis, koji se obično pojavljuje tijekom prvih tjedana života, i afebrilna pneumonija tijekom prvih mjeseci.
Carski rez ne provodi se samo zbog klamidijske infekcije. Pravodobno otkrivanje i liječenje trudnice najvažniji su način smanjenja rizika za majku i dijete.
Tri ključne poruke
- Klamidija često nema simptoma, ali se može proširiti prema maternici i jajovodima.
- Dijagnoza se postavlja ciljanim NAAT testiranjem odgovarajućega anatomskog mjesta, a ne PAPA testom.
- Liječenje partnera i ponovno testiranje važni su jer preboljela infekcija ne stvara trajnu zaštitu.
Kada je testiranje na klamidiju važan sljedeći korak?
Testiranje je važno nakon nezaštićenog odnosa, kod novoga partnera ili pozitivnog nalaza partnera te ako postoje promijenjen iscjedak, kontaktno krvarenje, pečenje pri mokrenju ili bol u zdjelici. Prema dobi i individualnom riziku testiranje može biti opravdano i kada nema simptoma.
Naručite se na pregledAutor
Napomena: Sadržaj služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, laboratorijsko testiranje ni individualni savjet liječnika. Izbor antibiotika, obrada partnera i vrijeme kontrolnog testiranja određuju se prema mjestu infekcije, simptomima, trudnoći i važećim smjernicama.
