Datum zadnje izmjene: 30. 12. 2019.

Klamidija trahomatis / Chlamydia trachomatis, je bakterija koja uzrokuje jednu od najčešćih spolnih bolesti. Klamidijska infekcija je vrlo učestala, posebice kod mlađih spolno aktivnih žena i djevojaka do 25 godina. Infekcija se dijagnosticira u 4 - 12% odraslih žena i čak 9 - 25% adolescentica. Pretpostavlja se da je jedna od deset ženskih osoba u toj dobnoj skupini zaražena klamidijom, dok je ova stopa upola manja kod starijih dobnih skupina. Učestalost se dovodi u vezu i s čestim promjenama spolnih partnera, s višestrukim drugim infekcijama spolnih organa te nezaštićenim spolnim odnosom.  Procjenjuje se da pri svakom spolnom odnosu postoji približan rizik od oko 75% za prijenos infekcije s jednog (inficiranog) na drugog partnera. 

Izlučevine našeg tijela predstavljaju rezervoar klamidije – sjemena tekućina, urin, cervikalna sluz. To ujedno objašnjava puteve zaraze klamidijom, genitalni, oralni i analni odnos. Muškarac prenosi klamidiju nezaštićenim spolnim odnosom u kojem žena dolazi u kontakt s njegovom izlučevinama, predejakulacijskom tekućinom koju izlujučuju bulbouretralne žlijezde, sjemenom tekućinom ili urinom. Pri tome, penetracija nije uvjet za prijenos klamidije, dovoljan je kontakt vlažne kože i vaginalne ili oralne mukoze. Muškarci po pravilu ne osjećaju simptome klamidijske infekcije, zbog čega nisu niti svjesni kliconoštva.

Postoji i teorijska mogućnost indirektnog prijenosa klamidije, s obzirom da klamidija može preživjeti oko 45 minuta na vlažnoj površini, što bi mogao biti jedan od načina zaraze klamidijom, barem kad je u slučaju oko. Uvažimo li mogućnost preživljavanja klamidije u vlažnim uvjetima, ne bismo smjeli u cijelosti isključiti ni mogućnosti genitalne infekcije preko mokrih predmeta, iako je takav prijenos više slučajnost nego mogućnost. Osim seksualnim putem prijenos infekcije je moguć još tijekom porođaja s majke na dijete ili autoinfekcijom (okularno- genitalni prijenos).

Od mnogobrojnih vrsta klamidija, samo se infekcije sa serotipovima D-K ubrajaju u spolno prenosive bolesti. Tipovi A-C izazivaju očnu bolest trahom, a tipovi L1-L3 venerični limfogranulom. Infektivna forma ove bakterije je metabolički inaktivna i naziva se elementarno tjelešce, veličine je oko 300 nm i kuglastog oblika. Ulaskom u stanicu iz infektivne forme nastaje metabolički aktivna forma, retikularno tjelešce, veličine oko 1 µm. Retikularna tjelešca razmnožavajuse intenzivno 2 dana i potom se ponovno kondenziraju u elementarna tjelešca. Pucanjem inficirane stanice, klamidije se nastavljaju širiti. Ukoliko ne dođe do pucanja stanice, klamidije mogu u ovom obliku perzistirati godinama u genitalnom traktu ne izazivajući nikakove simptoma. Izvan stanica klamidije su veoma neotporne. 

Klamidijska infekcija

Simptomi

Za razliku od drugih spolnih bolesti, klamidijska infekcija se u velikom broju slučajeva razvija bez očitih simptoma: čak 30 - 50% žena s upalom vrata maternice ne osjeća nikakove tegobe.

Kod ostatka žena nakon jednog do tri tjedna nakon rizčinog spolnog odnosa javlja se tipična simptomatologija:

  • cervicitis: Klamidija je vodeći uzročnik mukupurulentnog cervicitisa, odnosno gnojne upale vrata maternice. U takvom slučaju cervikalna sluz više nije prozirna, bistra i rastezljiva kao u vrijeme ovulacije, nego mutna, gnojna ili sukrvava. Klamidijska infekcija vrata maternice još više dobiva na značaju u prisutnosti HPV infekcije, jer pomaže virusu oštetiti stanicu.
  • zdjelična upalna bolest: Procjenjuje se da je klamidija najodgovorija za pojavu upalne bolesti zdjelice. Do toga dolazi kad se klamidija, nerijetko udružena s drugim bakterijama, proširi iz rodnice i vrata maternice na epitel tijela maternice, jajovode, jajnike i potrbušnicu male zdjelice. Upala je najčešće akutna.  Širenje infekcije posebno je olakšano u dane menstruacije jer oticanje menstrualne krvi odstranjuje čep sluzi iz kanala vrata maternice i smanjuje vaginalnu kiselost, koja je jedna od njezinih obrambenih mjera. Prvi simptom upalne bolesti zdjelice jest bol koji se javlja u donjem dijelu trbuha, a kojem se pridružuje povišena tjelesna temperatura i promjena vaginalnog iscjetka, koji može biti gnojan ili sluzavo-gnojan. Međutim, kod nekih žena ovi simptomi mogu izostati ili mogu biti slaba intenziteta, a subjektivno se problemi počnu osjećati tek kad se stvore priraslice i/ili apsces jajnika i jajovoda.
  • neplodnost i izvanmaternična trudnoća: Ako se upalna bolest zdjelice ne liječi odgovarajućom antibiotskom terapijom, posljedice mogu biti dugoročne i utjecati na plodnost i trudnoću. Ožiljci i priraslice otežavaju plodnost i povećavaju mogućnosti za izvanmaterničnu trudnoću i spontani pobačaj.
  • utjecaj na trudnoću: Prijenos klamidije moguć je i s majke na dijete tijekom poroda. Kod takve djece moguća je klamidijska upala pluća i češće, klamidijski konjuktivitis. Prema nekim pokazateljima, klamidijska infekcija može se dovesti u vezu i s preranim porođajem.

Klamidjska infekcija može se dovesti u vezu s mnoštvom različitih problema. Prirodna posljedica neliječene infekcije je neprohodnost jajovoda, odnosno neplodnost (rizik oko 10%) i povećani rizik od ektopične / izvanmaterične trudnoće. Nerijetka komplikacija klamidijske infekcije je perihepatitis sa stvaranjem ožiljkastih promjena u okolici jetre, što je poznato pod nazivom Fitz-Hugh-Curtis sindrom. Klamidijska infekcija, osim toga okrivljuje se i za nastanak spontanog pobačaja, te je u mnogim zemljama svijeta test na klamidiju sastavni dio smjernica za antenatalnu skrb. 

U muškaraca se očituje vrlo blagim simptomima (iscjedak svijetle boje, neobičan osjećaj u mokraćnoj cijevi ili u donjem dijelu trbuha) koji su slabo izraženi i nejasni, pa najčešće prolaze neprimjećeni ili ih se zanemaruje, a u 50% bolest se razvija pritajeno.

 

Dijagnoza

Dijagnoza klamidijske infekcije postavlja se izolacijom uzročnika iz cervikalnog obriska ili obriska uretre postupcima imunokromatografije, imunofluorescentnim testom, u staničnoj kulturi / McCoy stanice ili PCR testovima.

Klamidijska infekcija

Liječenje

Klamidije su osjetljive na antibiotisku terapiju, te je liječenje vrlo uspješno. Nužno je liječiti oba partnera. Primjenjuju se tetraciklini, ciprofloksacin, klaritromicin tijekom 10 - 14 dana i azitromicin u jednokratnoj dozi od 1 g.

U trudnoći se ordiniraju azitromicin i eritromicin. Jednom izliječena infekcija ne znači i zaštitu od bolesti u budućnosti, jer se infekcijom ne stječe otpornost na klamidiju. Ako se ne poštuju zaštitne mjere (kondom), može se ponovno zaraziti. U liječenju klamidijske infekcije nema alternativnih mogućnosti. Nepravilno liječenje ili izostanak antibiotske terapije mogu imati previsoku cijenu za oba partnera. Kako se u liječenju koriste visoke doze antibiotika, preporučuje se obratiti pozornost na prehranu, i regeneraciju vaginalne flore. 

Kao i uvijek kod antibiotskog liječenja, preporučuje se povećati unos fermentiranih životnih namirnica i probiotika (kiseli kupus, kiselo zelje, LGG jogurt, acidofil) i smanjiti, odnosno izostaviti unos rafiniranih šećera i ugljikohidrata. 
Uzimajte dobre multivitaminske preparate. Izbjegavajte kemijske iritanse, nošenje hulahopki ili tanga gaćica. Ne koristite tampone. Nastavite održavati vaginalnu mukozu zdravom uz siguran i zaštićeni spolni odnos.

Za one koje uvijek žele dati šansu prirodnom liječenju, ili ga koristiti za komplementarno i preventivno liječenje, izbor nije prevelik, ali je zato učinkovit.

Ulje čajevca može se koristiti na više načina:

  • uronite tampon u otopinu čiste vode i ulja čajevca u omjeru 20:1 i držite ga uloženim u rodnicu tijekom noći
  • u istu svrhu tampon možete uroniti u otopinu ulja čajevca i čaja od kadulje (Salvia officinalis) ili maslinova ulja
  • u gel od aloja (Aloa vera) umiješajte do 5 kapi ulja čajevca i tom kremom mažite stidnicu dva puta dnevno, ili namočite tampon i držite ga tokom noći u rodnici
  • pomiješante ulje čajevca i tekućeg vitamina E u omjeru 1:3 te emulzijom natopljen tampon držite tokom noći, a dodatno emulzijom namažite i stidnicu
  • 2-3 kapi ulja čajevca dodajte u vodu kojom ćete prati spolovilo
  • dodajte nekoliko okapi u posudu s toplom (ne vrelom!) vodom i parite spolovilo
  • odlično djeluje sjedeća kupka prije spavanja: u prokuhanu vodu stavite ulje čajevca, ulje lavande i ulje oregana u omjeru 3:2:1
  • 1-2 kapi kapnite na intimno rublje

Origano je moćan prirodni antiseptik koji djeluje na gljivice, bakterije i viruse. Ulje origana koristi se tako što ćete ga pomiješati s gelom aloja / Aloa vera te tom emulzijom natopiti tampon i držati ga u vagini tijekom noći. Ulje origana dodaje se u vrlo skromnim količina, svega par kapi, jer ćete u priotivnom oštetiti sluznicu. Svakodnevno možete popiti do 2 šalice čaja od origana, tim se čajem jednom dnevno oprati i napraviti 10-minutnu sjedeću kupku.

Ljekovita kadulja pokazat će se učinkovitom u suzbijanju klamidijske infekcije korištena na tri načina:

  • za intimno pranje (mlaki čaj)
  • za parenje spolovila (topli čaj)
  • kao čaj 3 puta dnevno (50 grama kadulje prelijte s 250 ml vode, procijedite i razdijelite na tri porcije)

Preporučuje se svaki dan pojesti najmanje jedan režanj svježeg češnjaka, što odgovara jednoj tableti češnjaka s 5,000 mcg alicina. Sameljite nekoliko režanja češnjaka i pomiješajte ih s litrom mlake odstajale vode, pa tu tekućinu pijte tijekom dana.

Čaj, kapsule ili tinktura od crvene rudbekije / Echinacea purpurea, žutike / Berberis vulgaris i sikavice / Sylibum marianum preporučuju se kao podrška za čišćenje organizma od toksina i jačanje jetre uz dodatno antimikrobno djelovanje.

Tijekom dana pijte čaj od sušenih listova masline. Šaku maslinova lišća prelijte s dvije litre provrele vode i pustite da vrije još minutu. Nakon toga poklopite i ocijedite tek nakon desetak minuta.Umjesto čaja, možete tri puta dnevmo uzimati ekstrakt maslinova lišća.

 

 

dr. Vesna Harni

Povezane teme