Spolno prenosive bolesti
STD / sexually transmitted diseases ili SPB / spolno prenosive bolesti, predstavljaju drugu najčešću skupinu bolesti u žena između 15 - 45 godina. Učestalost spolnih bolesti u ovoj skupini je oko 10%, a češće se javljaju samo bolesti povezane s trudnoćom (15 - 20%). Ulcerativne spolne bolesti kao sifilis postale su rijetke, a obolijevanje od gonoreje se u zadnjih 20 godina smanjilo za 95%.
Klamidije su jedine spolno prenosive bakterije, koje su i dalje podjednako rasprostranjene u svim dobnim skupinama. Najveći problem predstavljaju spolno prenosivi virusi: infekcija s humanim papilomavirusom / HPV, poprimila je epidemijske razmjere, pri čemu je u potpunosti rasvijetljena uloga ovog virusa u nastanku genitalnih prekanceroza / predstadija raka genitalnog sustava žene. Ranije se smatralo da HPV igra ulogu samo u nastanaku raka vrata maternice, danas je sasvim jasno da se to u najvećem dijelu odnosi i na rak vagine, kao i u manjem postotku na rak vulve. Infekcija s herpes virusom povećala pet puta u populaciji adolescenata, razmjera ovog problema se vidi samo iz podatka o tome da se radi o doživotnoj infekciji koja u nekih žena izbija redovito prije ili u vrijeme menstruacije, kao i u svim stresnim situacijama i stanjima smanjenog imunološkog odgovora.
Spolno prenosive bolesti razvijaju se obično pritajeno s dugim asimptomatskim fazama, tako da se u oboljelih ne očituju klinički znaci bolesti, zbog čega nosioci bolesti koji za nju uopće ne znaju, nesvjesno prenose infekciju na druge osobe.
Glavni čimbenici rizika za spolno prenosive bolesti su nedovoljna upućenost, promiskuitet osobito kod nezaštićenog spolnog odnosa, analni spolni odnos, loši socijalni uvjeti kao i loša zdravstvena zaštita. Osobiti značaj imaju STD u razdoblju adolescencije. Američki znanstvenici upozoravaju da je četvrtina svih STD u dobnoj skupini od 15 - 19 godina, pri čemu najveći značaj ima velika četvorka: klamidija, gonoreja, herpes i HPV.
Glavni razlozi porasta učestalosti spolno prenosivih bolesti u mlađoj populaciji su biološki čimbenik, osobita osjetljivost stanica genitalnog sustava prema infekciji u ovom uzrastu i kulturološko - odgojni čimbenik. Premda se općenito bilježi porast uporabe kondoma kod mlađih adolescenata, njegova uporaba je i dalje na nezavidno niskoj razini. Većina adolescenata potcjenjuje rizik zaraze. Nerijetko je uporaba kondoma neispravna ili dolazi do prekida njegove uporabe s napredovanjem veze. Stariji partneri djevojaka i mlađih homoseksualaca često ne podržavaju njihovu želju za uporabom kondoma. Pa čak i kod sasvim ispravne uporabe kondoma, neki se virusi kao što su herpes virus ili HPV mogu prenijeti s mjesta koje kod zaražene osobe nije prekriveno kondomom. Oralni seks također nije siguran seks, pa iako neće dovesti do neželjene trudnoće, postoji mogućnost prijenosa spolnih infekcija, zbog čega se sve češće viđaju slučajevi oralnog herpesa ili oralne gonoreje.
Spektar genitalnih infekcija u žena
Klinička slika genitalnih infekcija u žena obuhvaća osim vaginalne upale / kolpitis ili vaginitis ili upale vulve / vulvitis čitav niz oboljenja, koji se osim pojedinačno javljaju i u uzročno-posljedičnoj vezi u različitim kombinacijama. Upala vrata maternice / cervicitis, upala maternične sluznice / endometritis, kao i upala jajovoda i jajnika / salpingitis i adneksitis), pri tome su veoma često nerazdvojivi kako u etiološkom, tako i u kliničkom odnosno terapijskom pogledu, zbog čega se označuju jednim imenom zdjelična upalna bolest / PID - pelvic inflammatory disease.
Zdjelična upalna bolest se javlja s incidencijom od 100 - 200 / 100,000 žena. Obično se javlja u žena mlađih od 35 godina, osobito u dobu adolescencije kada obolijeva jedna od 8 djevojaka. Rijetko nastaje prije menarhe ili nakon menopauze, kao i u trudnoći. Čimbenici rizika su prethodna upalna bolest zdjelice, bakterijska vaginoza ili bilo koja spolno prenosiva bolest. Ostali čimbenici rizika, osobito kada je u pitanju PID izazvan gonorejom ili klamidijom su mlađa životna dob, rasa koja nije bijela, loše socijalno-ekonomsko stanje i česta promjena spolnog partnera.
Česti simptomi i znakovi obuhvaćaju bol u donjem dijelu trbuha, mukopurulentni / gnojni iscjedak iz cerviksa, povišenu tjelesnu temperaturu i abnormalna vaginalna krvarenja. Komplikacije obuhvaćaju neplodnost, kroničnu bol u zdjelici i ektopičnu trudnoću. Dijagnoza se postavlja klinički na temelju simptoma prije svega bolova u donjem dijelu trbuha i neobjašnjivog vaginalnog ili cervikalnog iscjetka i potvrđuje mikrobiološkim pretragama, cervikalnim brisevima uzetim iz vrata maternice i krvnih testova koji ukazuju na upalni proces.
Kasno dijagnosticirane i neliječene spolne bolesti mogu imati ozbiljne posljedice. Infekcija može nakon upale jajovoda i jajnika dovesti do stvaranja ožiljkastih promjena, apscesa i začepljenja jajovoda. Česte komplikacije uključuju kroničnu bol u zdjelici, nepravilnosti menstruacije, neplodnost i povećanu opasnost od ektopične / izvanmaternične trudnoće. Akutni gonokokni ili klamidijski salpingitis može dovesti do Fitz–Hugh–Curtisova sindroma, perihepatitisa koji uzrokuje bol u gornjem desnom kvadrantu trbuha. Infekcija može postati kronična, obilježena izmjenjujućim egzacerbacijama i remisijama.
Tuboovarijski apsces (nakupina gnoja u adneksima) se razvija u oko 15% žena sa salpingitisom. Može pratiti akutnu ili kroničnu infekciju a razvoj mu je vjerojatniji ako je liječenje započeto kasno ili je nepotpuno. Obično postoje bol, vrućica i peritonealni znakovi a mogu biti jako izraženi. Apsces može puknuti uzrokujući sve teže simptome te moguće i septički šok. Hidrosalpinks (zatvaranje fimbrijskog kraja i proširenje jajovoda nepurulentnom tekućinom) je obično asimptomatski ali može uzrokovati kroničnu bol u zdjelici ili dispareuniju. Tubo–ovarijski apsces, piosalpinks (gnoj unutar jednog ili oba jajovoda) i hidrosalpinks mogu stvoriti opipljivu adneksalnu masu i izazvati neplodnost. Salpingitis može uzrokovati ožiljkavanje i priraslice jajovoda.
Rizik od neplodnosti
Rizik od neplodnosti nakon jedne epizode zdjeličnie upalne bolesti iznosi 15%, nakon dvije epizode PID 35% i nakon tri ili više epizoda PID čak 55%. Rizik javljanja izvanmaterične trudnoće nakon zdjelične upalne bolesti povećan je 7 - 19 puta.
Neke spolno prenosive bolesti poput HPV infekcije mogu izravno utjecati na nastanak genitalnilh prekanceroza i karcinoma, osobito vrata maternice. Neke spolne bolesti prenose se prilikom poroda na dijete.
Liječenje
Antibiotici se primjenjuju empirijski za pokrivanje gonoreje i klamidijske infekcije, a podešavaju se ovisno o nalazima laboratorijskih pretraga. Bolesnice s cervicitisom ili klinički blagom do umjerenom zdjeličnom upalnom bolesti nije potrebno hospitalizirati. Režimi liječenja ambulantnih bolesnica također su usmjereni na iskorjenjivanje često istodobno postojeće bakterijske vaginoze. Partnere bolesnica inficiranih s gonorejom ili klamidijom također treba liječiti.
Opće indikacije za bolničko liječenje uključuju tešku bolest (npr. peritonitis, dehidraciju), umjereno ili teško povraćanje, trudnoću, sumnju na masu u zdjelici i nemogućnost isključivanja hitnog kirurškog stanja (npr. apendicitisa). U tim slučajevima se započinje s intravenskom primjenom antibiotika čim se dobiju nalazi kultura, te se nastavlja sve dok bolesnica ne postane afebrilna tijekom 24 h. Kod tuboovarijskog apscesa može biti potrebna dulja intravenska primjena antibiotika i hospitalizacija. Liječenje perkutanom ili transvaginalnom drenažom pod kontrolom ultrazvuka ili CT–a se ispituje. Za drenažu je ponekad potrebna laparoskopija ili laparotomija. Kod sumnje na puknuće tuboovarijskog apscesa potrebna je hitna laparotomija. U žena reproduktivne dobi kirurško je liječenje usmjereno na očuvanje zdjeličnih organa, s nadom u očuvanje plodnosti.
dr. Vesna Harni
