Alternativni pristup HPV infekciji
U stimulaciji imunološkog odgovora uz pravilnu prehranu, prekid pušenja i konzumacije alkohola, značajnu ulogu igraju i redukcija stresa, pravilan raspored dnevne aktivnosti i dnevnog odmora, odnosno ugodna dnevna rutina.
Stimulacija lokalnog imunološkog odgovora postiže se regeneracijom i snaženjem prirodne vaginalne flore uporabom mnogobrojnih, dijelom i klinički istraženih biljnih vagitorija.
Biljni vagitoriji
Preporuke fitoaromaterapeuta obuhvaćaju biljne vagitorije s eteričkim i baznim uljima iz čajevca, ravensare, niaulija, eukaliptusa polibrakteje i klinčićevca. Aktivni sastojci ovih vagitorija su monoterpenski alkoholi, oksidi, fenilpropanski fenoli i ketoni kriptina, a njihovo sinergijsko djelovanje omogućuje primjenu ovih vagitorija protiv mnogih vrsta DNA i RNA virusa, posebice protiv brojnih sojeva humanog papilomavirusa, herpesa simpleksa, različitih patogenih bakterija i gljivica. Cjelokupna doza koncentrirana je lokalno uz slabu sistemnu apsorpciju, a ovi preparati nemaju učinak na normalnu vaginalnu floru. Protuvirusna koncentracija održava se najmanje 12 sati nakon primjene.
Prva objavljena istraživanja u liječenju HPV infekcije s biljnim vagitorijima koje su sadržavale aloju veru i propolis datiraju iz 2006. godine. Istodobna primjena biljnih vagitorija i interferona je tri mjeseca nakon završetka terapije bila učinkovita kod 71% ispitanica kod kojih je HPV test bio nakon liječenja negativan. Šest mjeseci po završetku terapije HPV test bio je negativan kod svih 35 ispitanica.
Ovisno o preporuci, biljni vagitoriji koriste se jedan navečer ili jedan ujutro a drugi navečer, a vrijeme terapije traje 1 – 3 ciklusa. Tijekom terapije može se javiti osjećaj vrlo slabog hlađenja ili peckanja u rodnici, koji brzo nestaje.
Zeleni čaj
Podaci temeljeni na istraživanju primjene ekstrakta zelenog čaja u vidu kapsula ili lokalne primjene masti ukazuju na blagotvorni učinak zelenog čaja u liječenju promjena epitela vrata maternice, te ukazuju na opravdanost primjene ekstrakta zelenog čaja u pacijentica s HPV infekcijom.
Najznačajniji sastojci zelenog čaja čija je djelotvornost istraživana u liječenju kronične upale vrata maternice te različitih stupnjeva cervikalne displazije od CIN1 do CIN3 su polifenon E i epigalocatehin-3-galat (EGCG), tvari nazvane skupnim imenom katehini. Katehini su moćni antioksidansi, čiji su antiviralni učinak potvrdila brojna istraživanja. U spomenutom istraživanju primjenjivani su polifenon E i EGCG tijekom 8-12 tjedana, a 69% pacijentica je izliječeno.
Najbolji rezultati postignuti su istodobnom primjenom kapsula u dozi od 200 mg polifenona E ili EGCG i lokalnom primjenom masti.
Zeleni čaj posjeduje i druge povoljne učinke, prije svega antioksidativni učinak (smanjuje razinu nitrozamina) i učinak na smanjenje razine kolesterola u krvi, kao i sporiju apsorpciju ugljikohidrata čime sprječavaju nagli skok inzulina što pomaže u regulaciji razine šećera u krvi. Redovito konzumiranje zelenog čaja smanjuje pojavnost raka usne šupljine, jednjaka, želuca, debelog crijeva, dojke, prostate i mokraćnog mjehura.
Preporuka za konzumiranje zelenog čaja je dvije do tri šalice čaja bez kofeina ili 300 – 400 mg ekstrakta zelenog čaja (dvije do tri tablete) dnevno.
Stolisnik
Achille millefolium / hajdučka trava, kunica je višegodišnja ljekovita biljka koja u izobilju raste po livadama, pašnjacima, uz puteve i na rubovima polja.
Pučka medicina svrstava stolisnik u najdjelotvornije biljke protiv ženskih tegoba, upale jajnika, neredovitih menstruacija, kod mioma, u menopauzi i kod raka maternice. Stolisnik djeluje kao baktericid, antimikrobno i antifungalno, sprječava upalu, nadimanje, stimulira probavu i uklanja grčeve. Primjenjuje se i kod bolova u leđima, reumatskih bolova, jetrenih smetnji i želučanih grčeva. Istraživanje japanskih autora ukazuje na antitumorsko djelovanje pripravaka stolisnika.
Čaj od stolisnika priprema se od vrhom napunjene čajne žličice stolisnika na ¼ litre vode, dok se za sjedeću kupku namače 100 g cijele biljke tijekom noći u hladnoj vodi, a slijedeći dan se otopina zagrije do ključanja, te procijeđena ulije u vodu za kupanje.
Neven
Calendula officinalis je lijepa i ukrasna biljka koja raste u vrtovima ili kada podivlja na sunčanim strminama.
Cvjetovi nevena obojeni su sjajnom žuto-crvenom ili narančastom bojom uslijed visokog sadržaja karotenoida, koji pripadaju skupini elemenata vitamina A. U pučkoj medicini skupljaju se ne samo cvjetovi, već i stabljika i listovi. Ljekoviti neven poboljšava cirkulaciju i pospješuje cijeljenje rana.
Opisan je lokalni protuupalni učinak kod upale sluznica, pa se čaj preporučuje kod virusnih oboljenja i različitih bakterijskih infekcija, kod oboljenje želuca i crijevnog sustava, upale debelog crijeva, u liječenju zarazne žutice i oboljenja jetara. Vanjska primjena obloga, masti ili kreme ima ljekoviti učinak kod posjekotina, nagnječenja i opeklina.
Sjedeće kupke pripremaju se od dvije pregršti svježeg ili 100 g suhog bilja za jednu sjedeću kupku. Za vanjsko pranje se velika žlica bilja prelije s ½ litre vruće vode. Čaj se priprema tako da se vrhom napunjena čajna žličica nevena prelije s ¼ litre vruće vode.
Probiotici
Mliječno kisele bakterije ili probiotici živi su mikroorganizmi koji mijenjaju sastav i metaboličku aktivnost crijevne mikroflore ili utječu na imunološki sustav što djeluje povoljna na zdravlje. Najvažniji probiotici su laktobacilus acidofilus i bifidobakterijum. Njihov rast i aktivnost pospješuju prebiotici, neprobavljiva vlakna topiva u vodi porijeklom i bljnih namirnica, koje probiotici koriste za hranu. Najvažniji prebiotik je inulin.
Mliječno kisele bakterije pomažu uspostavljanju ravnoteže između dobrih i loših bakterija u crijevima, čiji odnos remete različite bolesti, stres, uporaba antibiotika i drugih lijekova te alkohola, izlaganje toksinima, ali i sam proces starenja. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije probiotici imaju povoljan učinak kod proljeva, zatvora, iritabilnog kolona, alergija, intolerancije laktoze, karcinoma, različitih infekcija kao i u stanjima smanjene imunološke reaktivnosti. Kolonizacija laktobacila u vagini i urogenitalnom traktu temeljni je čimbenik i prva obrambena linija u borbi protiv različitih infekcija.
Premda mliječno kisele bakterije ne utječu na ekspresiju viralnih onkogena E6-E7 humanog papiloma virusa, održavanje niskog vaginalno pH, kao i sprječavanje naseljavanja vagine drugim bakterijama od izuzetnog je značaja u borbi organizma protiv HPV infekcije.
Laktobacili ostvaruju svoj zaštitni učinak nizom mehanizama od kojih su najznačajniji natjecanje s patogenim bakterijama za receptore, nemogućnost adherencije patogena i tvorba antimikrobnih tvari: mliječne i octene kiseline, presudnih u osiguravanju niskog vaginalnog pH u kiselom području, vodikovog peroksida, diacetila i bakteriocina: laktacida, acidofilucina, akidocina i acidofilina, tako da mikroflora rodnice u kojoj prevladavju laktobacili u mnogome smanjuje rizik nastanka karcinoma cerviksa.
Mliječno kisele bakterije primjenjuju se peroralno u vidu kapsula, praha, tableta i u tekućem obliku kao mliječno kiseli napici tipa jogurta, kao i lokalno u vidu vaginalnih supozitorija. U potpomaganju organizma u borbi protiv HPV infekcije posebice njenog kroničnog oblika, integralna medicina preporučuje mnogobrojne komplementarne i alternativne mjere.
Dosadašnja iskustva ukazuju da bi od značajne koristi mogle biti slijedeće promjene:
- Redukcija stresa, prestanak pušenja, zaštićeni spolni odnos i prestanak uporabe oralne kontracepcije.
- Zdrava i uravnotežena prehrana, upotpunjena dovoljnim unosom mliječno kiselih bakterija.
- Antioksidansi: ukoliko niste sigurni da prehranom unosite dovoljno antioksidantnih tvari, potrebno je uzimati njihov nadomjestak. Preporučene dnevne doze kod HPV infekcije su: ß-karoten 30 mg ili 50,000 IU/dan, likopen 5-7 mg/dan, vitamin C 1-2 g/dan; vitamin E 400 IU/dan i folna kiselina 5 mg/dan tijekom tri mjeseca.
- Nadopune prehrani: aloja vera i/ili noni.
- Pijte zeleni čaj!
- Biljne vagitorije s eteričkim uljima aloe vera, australskim čajevcem, ravensarom i niaulijem.
- Sjedeće kupke u otopini nevena i stolisnika.
dr. Vesna Harni
