Ginekologija / spolno prenosive bolesti
Hepatitis B
Hepatitis B je virusna infekcija jetre koja se može prenijeti spolnim putem, krvlju i s majke na dijete tijekom poroda. Iako ne zahvaća primarno genitalni sustav, važan je dio spolno prenosivih infekcija zbog načina prijenosa, mogućnosti kronične infekcije, rizika za partnera i posebnog značenja u trudnoći.
Što je hepatitis B
Hepatitis B je infekcija uzrokovana hepatitis B virusom (HBV). Za razliku od većine spolno prenosivih infekcija koje primarno zahvaćaju genitalni sustav, hepatitis B prvenstveno zahvaća jetru. Infekcija može biti akutna i prolazna, ali može prijeći i u kronični oblik, osobito ako se zaraza dogodi u novorođenačkoj ili ranoj dječjoj dobi.
HBV se nalazi u krvi i tjelesnim tekućinama, zbog čega se može prenijeti spolnim odnosom, kontaktom s krvlju, uporabom zajedničkih igala ili nesterilnih instrumenata, ali i s majke na dijete tijekom poroda.
Zašto je hepatitis B važan u ginekologiji
Hepatitis B je važan u ginekološkoj praksi jer se može prenijeti spolnim putem, može imati posljedice za partnera, a u trudnoći nosi rizik prijenosa infekcije na novorođenče. Zato se u trudnoći provodi probir na HBsAg, a kod pozitivnog nalaza planira se zaštita novorođenčeta odmah nakon poroda.
Za razliku od mnogih drugih spolno prenosivih infekcija, protiv hepatitisa B postoji učinkovito cjepivo, što prevenciju čini posebno važnom.
Kako se prenosi hepatitis B
Najvažniji putevi prijenosa uključuju spolni kontakt, kontakt s krvlju i prijenos s majke na dijete. Virus se ne prenosi uobičajenim socijalnim kontaktom, rukovanjem, zagrljajem ili dijeljenjem prostora.
Spolni prijenos
HBV se može prenijeti nezaštićenim spolnim odnosom, osobito ako postoji kontakt s krvlju ili drugim infektivnim tjelesnim tekućinama.
Krvni prijenos
Prijenos je moguć zajedničkom uporabom igala, pribora za injiciranje, nesterilnim instrumentima, tetoviranjem ili piercingom u neadekvatnim uvjetima.
Prijenos u obitelji
Moguć je pri zajedničkom korištenju britvica, četkica za zube ili predmeta koji mogu doći u kontakt s krvlju.
Prijenos na novorođenče
Najvažniji rizik prijenosa s majke na dijete vezan je uz porod, zbog čega su probir u trudnoći i zaštita novorođenčeta ključni.
Akutna i kronična infekcija
Hepatitis B može se javiti kao akutna infekcija, koja u odraslih često završava eliminacijom virusa i razvojem zaštitnih protutijela. Kod manjeg dijela odraslih infekcija prelazi u kronični hepatitis B, dok je rizik kronične infekcije znatno veći ako se zaraza dogodi pri porodu ili u ranoj dječjoj dobi.
Kronična infekcija može godinama biti bez simptoma, ali s vremenom može dovesti do kronične bolesti jetre, ciroze i povećanog rizika hepatocelularnog karcinoma.
Simptomi hepatitisa B
Velik broj zaraženih nema jasne simptome. Kada se simptomi pojave, obično nastaju nakon inkubacijskog razdoblja i mogu biti nespecifični.
- umor, slabost i gubitak apetita
- mučnina i povraćanje
- bol ili nelagoda ispod desnog rebarnog luka
- bolovi u zglobovima ili osip
- tamna mokraća
- žutilo kože i bjeloočnica
U kroničnom obliku simptomi mogu biti blagi ili potpuno odsutni, a bolest se ponekad otkrije slučajno, laboratorijskom obradom.
Hepatitis B u trudnoći
Trudnoća je posebno važan trenutak za otkrivanje HBV infekcije jer se pravodobnom zaštitom može spriječiti prijenos na dijete.
Sve trudnice trebaju imati određen HBsAg u sklopu prenatalne obrade. Ako je trudnica HBsAg pozitivna, potrebna je daljnja obrada, procjena infektivnosti i plan zaštite novorođenčeta. Novorođenče majke s hepatitisom B dobiva aktivnu zaštitu cjepivom i, prema indikaciji, pasivnu zaštitu hepatitis B imunoglobulinom neposredno nakon poroda.
U žena s visokim virusnim opterećenjem tijekom trudnoće može se razmatrati antivirusna terapija u suradnji s infektologom ili hepatologom.
Što znače hepatitis B markeri
Dijagnoza i procjena statusa infekcije temelje se na serološkim i, prema potrebi, molekularnim testovima. Najvažniji markeri pomažu razlikovati aktivnu infekciju, preboljelu infekciju i imunitet nakon cijepljenja.
HBsAg
Pozitivan nalaz upućuje na prisutnost hepatitis B infekcije i infektivni status.
Anti-HBs
Protutijela koja upućuju na zaštitu nakon preboljele infekcije ili cijepljenja.
Anti-HBc
Protutijela protiv jezgre virusa koja najčešće upućuju na kontakt s virusom, sadašnji ili raniji.
HBeAg i HBV DNA
Koriste se za procjenu virusne replikacije, infektivnosti i potrebe za daljnjom obradom ili liječenjem.
Dijagnostika
Dijagnostika hepatitisa B temelji se na laboratorijskim nalazima. Osnovnu obradu čine serološki markeri hepatitisa B, a kod pozitivnih nalaza provode se dodatne pretrage za procjenu aktivnosti bolesti i stanja jetre.
- HBsAg, anti-HBs i anti-HBc
- HBeAg i anti-HBe prema indikaciji
- HBV DNA za procjenu virusnog opterećenja
- jetreni enzimi ALT i AST
- bilirubin, albumin i koagulacijski testovi
- ultrazvuk jetre i dodatna hepatološka obrada prema nalazu
U suvremenoj obradi biopsija jetre nije uvijek nužna; stupanj fibroze često se procjenjuje neinvazivnim metodama, prema odluci specijalista.
Liječenje
Akutni hepatitis B najčešće se liječi potporno, uz praćenje kliničkog stanja i jetrenih nalaza. Kronični hepatitis B liječi se individualno, ovisno o virusnom opterećenju, vrijednostima jetrenih enzima, stupnju fibroze, dobi, komorbiditetima i riziku komplikacija.
U liječenju kronične infekcije koriste se antivirusni lijekovi koji smanjuju razmnožavanje virusa i rizik napredovanja bolesti jetre. Odluku o liječenju donosi infektolog ili hepatolog, uz redovite kontrole.
Život s hepatitisom B
Osobe s hepatitisom B trebaju izbjegavati alkohol i oprezno uzimati lijekove koji mogu opteretiti jetru. Važne su redovite kontrole, procjena jetrene funkcije i praćenje rizika kronične bolesti jetre.
Partnera treba informirati i testirati, a necijepljene bliske kontakte treba uputiti na procjenu i cijepljenje.
Prevencija
Najvažnija mjera prevencije je cijepljenje protiv hepatitisa B. Osim cijepljenja, prevencija uključuje uporabu zaštite pri spolnom odnosu, izbjegavanje dijeljenja igala, britvica i četkica za zube te korištenje sterilnih instrumenata pri medicinskim i kozmetičkim postupcima.
Nakon mogućeg izlaganja virusu, u određenim situacijama može se primijeniti postekspozicijska zaštita cjepivom i hepatitis B imunoglobulinom, prema procjeni liječnika.
Povezane teme
Za cjelovitije razumijevanje hepatitisa B u kontekstu spolno prenosivih infekcija korisno je pregledati i povezane teme.
Spolno prenosive bolesti
Krovna stranica o najčešćim spolno prenosivim infekcijama, simptomima, dijagnostici i posljedicama.
Cervikalni brisevi
Dijagnostička obrada genitalnih infekcija koje se često razmatraju zajedno sa spolno prenosivim bolestima.
HPV infekcija
Najčešća virusna spolno prenosiva infekcija, važna u procjeni cervikalnih i drugih intraepitelnih promjena.
Genitalni herpes
Virusna spolno prenosiva infekcija koja se očituje bolnim mjehurićima, ranicama i recidivima.
Klamidija
Bakterijska spolno prenosiva infekcija koja često prolazi bez simptoma, ali može imati reproduktivne posljedice.
Gonoreja
Bakterijska infekcija koja može uzrokovati cervicitis i uzlaznu upalu zdjelice ako se ne liječi.
Kada se testirati na hepatitis B
Testiranje je važno nakon mogućeg spolnog ili krvnog izlaganja, prije trudnoće ili u trudnoći, kod nepoznatog cijepnog statusa, kod partnera osobe s HBV infekcijom te prije planiranja zaštite necijepljenih bliskih kontakata.
Napomena: Sadržaj na ovoj stranici služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ni individualni savjet liječnika. O dijagnostici, cijepljenju, postekspozicijskoj zaštiti, praćenju trudnoće i liječenju hepatitisa B odlučuje se na temelju laboratorijskih nalaza i specijalističke procjene.
