Kandidijaza
Najčešći uzročnik gljivične infekcije (80-90%) je kandida albikans / Candida albicans, gljivica koja se i prirodno u manjem broju nalazi u naborima našeg crijeva. U 5 - 10% slučajeva uzročnik gljivične infekcije je kandida glabrata, u 1 - 3% kandida kruzei, a pored ovih u rodnici se mogu naći i kandida tropikalis, kandida kefir, kandida parapsilosis, kandida guiliermondii i drugi sojevi. Procjenjuje se da 75% žena barem jednom u životu iskusi simptome kandidijaze.
Tijekom reproduktivne dobi gljivična infekcija najčešće se javlja kao vaginalna infekcija i/ili infekcija vulve. Mnoge od bolesnica susresti će se i boriti tijekom života s povratnom / recidivirajućom infekcijom a do 10% žena patit će od rekurentne vulvovaginalne kandidijaze, što znači da će imati tri i više upalnih epizoda tijekom jedne godine. Budući da je kandida albikans i u zdravim uvjetima prisutna u našem tijelu, pa i u vagini, za nastanak gljivičnog vulvovaginitisa nije nužan spolni odnos. Otuda kandidijaza ne spada u spolno prenosive bolesti u užem smislu tog pojma.
U postmenopauzalnoj dobi, kao i tijekom djetinjstva zbog hormonalnog utjecaja prvenstveno nastaje upala vulve.U najvećem broju slučajeva vulvovaginalne kandidijaze odgovorne su naše gljivice, a ne gljivice partnera.
Pojavnost
Učestalost vaginalne kolonizacije kvasnicama u zdravih žena reproduktivne dobi procjenjuje se na 10 – 20%, u terminu poroda intravaginalno je moguće u 30% trudnica naći kvasnice. Tijekom života tri od četiri žene najmanje jednom imati će gljivičnu infekciju vagine i/ili vulve, a kod 5% oboljelih pacijentica se radi o kroničnoj infekciji s najmanje četiri ponavljane epizode bolesti tijekom godinu dana.
Kandida albikans je normalan stanovnik vagine u većine žena. Vaginalna kiselost i prisutni mikroorganizmi održavaju njezin broj u podnošljivim okvirima, ali s narušavanjem ravnoteže vaginalne flore zbog smanjenja populacije laktobacila, gljivice koriste za pojačano razmožavanje. Pojava kandidijaze nije samo ovisno o broju laktobacila, jer se kandidijaza javlja i u nekim drugim okolnostima.
Rizični čimbenici
Pod različitim okolnostima dolazi do poremetnje vrlo osjetljive ravnoteže između vaginalne kiselosti, sadržaja glikogena, mliječne kiseline i hormona pri čemu nastaju idealni uvjeti za neprirodno bujanje gljivica. Infekcija nastupa najčešće preko vlastitog probavnog trakta, vrlo rijetko putem spolnog odnosa. U postmenopauzalnih žena kandida vaginitis je rijetka, osim kod onih koje uzimaju sistemsko hormonsko liječenje.
Okolnosti koje pogoduju gljivičnoj infekciji:
- druga polovina menstrualnog ciklusa, par dana prije ili poslije menstruacije → na pojavu kandidijaze djeluju hormonske promjene tijekom menstrualnog ciklusa,
- trudnoća → dramatičan porast hormona posteljice dovodi do inzulinske rezistencije i porasta razine šećera u vaginalnoj sluzi,
- uporaba oralnih kontraceptiva → kontraceptivne pilule utječu na metaboliziam glukoze u našem organizmu,
- antibiotska terapije → antibiotici usputno uništavaju populaciju laktobacila, čime se narušava vaginalni ekosustav,
- kortikosteroidna terapija → smanjuju imunoreaktivnost,
- slabost imuniteta, kronični stres ili rekonvalescencija → slabija mogućnost kontrole umnožavanja gljivica,
- nekontrolirani dijabetes → povišena razina šećera u krvi vodi porastu razine šećera u vaginalnoj sluzi i urinu,
- bolesti štitnjače i metabolizma → neravnoteža spolnih hormona, utjecaj na menstrualni ciklus i vaginalnu mukozu,
- menstruacija → menstrualna krv mijenja vaginalnu kiselost,
- spolni odnos → sjemena tekućina mijenja kiselost vagine i povećava njenu alkalnost, dok penetracija iritira vaginalnu mukozu i nanosi mikropovrede.
Simptomi
Vulvovaginalna kandidijaza je relativno bezopasno, ali neugodno stanje koje karakterizira:
- uporan i neugodan svrbež stidnice, ponekad proširen i na područje rektuma
- moguć, ali ne nužno, bijel iscjedak, često gust i sirast
- iscjedak nema mirisa, ali može malo mirisati na kvasac ili slatkasto
- peckanje i žarenje spolovila
- moguće otežano i bolno mokrenje
- crvenilo i otečenost spolovila i pojava napuklina na upaljenoj sluznici
- moguće javljanje bola, uglavnom pri spolnom odnosu
- moguća pojava osipa na vanjskom dijelu spolovila i preponama
- pH veći od 4,2
Simptomi su uglavnom jednaki u svih žena, no moguća su i odstupanja. U nekih žena se javlja pojačan vaginalni iscjedak uz tek malo otečenosti i crvenila vanjskog spolovila, dok druge žene mogu imati upravo obrnutu situaciju s bolno nateknutim vanjskom spoloviilom bez vaginalnog iscjetka, uz izraženu nelagodu. Moguće je i javljanje samo jednog simptoma, a vrlo je vjerojatno da u nekih žena postoji preosjetljivost na kandidu.
Tipovi kandidijaze
Klinički oblici infekcije vulve obuhvaćaju vezikularni, difuzni ekcematozni i folikularni oblik, dok se vaginalne infekcije prema intenzitetu simptoma svrstavaju u laki, umjereni i teški oblik. Kod lakih oblika postoji neugodan osjećaj, peckanje, žarenje i svrbež, bez jasnog upalnog vaginalnog procesa. Kod umjerenih formi subjektivne tegobe su iste, ali postoje klinički znaci vaginalne upale: crvenilo te pojačani iscjedak.
Teške forme vaginalne kandidijaze praćene su obilnim bjelkasto-žućkastim sirastim iscjetkom iz rodnice uz intenzivne subjektivne tegobe. Uklanjanje ovih simptoma relativno je jednostavno i za to postoje brojni lijekovi kako u klasičnoj medicini, tako i u alternativnim pristupima ovom problemu.
S obzirom na učestalost javljanja, kandidijaza se može kategorizirati kao:
- akutna vulvovaginalna kandidijaza,
- recidivirajuća vulvovaginalna kandidijaza,
- rekurentna / kroničnavulvovaginalna kandidijaza i
- ciklična vulvovaginalna kandidijaza.
Akutnu formu odlikuje javljanje više simptoma relativno umjerenog intenziteta. Ovdje spadaju: svrbež i žarenje spolovila, crvenilo i otečenost spolovila, otežano i bolno mokrenje, pojačan sirasti iscjedak, pojava napuklina na sluznici stidnice, bol pri spolnom odnosu. Ponovno javljanje simptoma kandidijaze nakon završenog liječenja odlika je recidivirajuće forme kandidijaze. Pri tome se mogu javiti svi simptomi kao i prije, ili samo neki od njih, a i različite jačine. Uzroci za to mogu biti različiti: reinfekcija, neadekvatno liječenje, prekratko trajanje terapije, rezistentnost na protugljivično sredstvo.
Kod manjeg postotka žena kandidijaza može prijeći u kroničnu formu, koju odlikuju tri ili više upalnih epizoda tijekom jedne godine. Drugi naziv za ovaj oblik kandidijaze je rekurentna infekcija. Za ovaaj oblik je specifično smanjenje broja simptoma, koji su često intenzivniji. Uglavnom se smanjuje vaginalni iscjedak, dok je svrbež pojačan što dovodi do nastanka fisura i ekskorijacija u području vanjskog spolovila zbog pretjeranog osjećaja nadraženosti i češanja. Mogući uzroci ponavljanja kandidijaze mogu ležati u općoj iscrpljenosti organizma, stresu, oslabljenom lokalnom ili općem imunitetu, uzimanju lijekova, nekoj bolesti ili sistemskoj kandidijazi.
Ciklična vulvovaginalna kanididijaza javlja se u ciklusima, pri čemu najčešće prati menstrualni ciklus. Epizode svrbeža, peckanja, nadraženosti, bez ili s vrlo malo iscjetka, javljaju se u dane prije ili poslije menstruacije, a u nekih žena i/ili u dane ovulacije. Ciklična kandidijaza uglavnom prolazi sama od sebe i ponovno se javlja nevezano od vanjskih utjecaja. Što je još važniije, ciklična kandidijaza najčešće se javlja u žena koje su preosjetljive na antigene kandide, pa im i najmanje povećanje njezina broja izaziva simptome kandidijaze i stvara probleme.
Dijagnoza
Kandidijaza se često može dijagnosticirati samo na temelju ginekološkog pregleda. Mikroskopski pregled uzorka vaginalnog iscjetka / nativni preparat, pri čemu se mogu naći samo spore kandide ili spore zajedno s pseudomicelijem koji nalikuje na bambusov štap, daje karakterističnu sliku tako da su dodatne pretrage najčešće nepotrebne.
Kod negativnog mikroskopskog nalaza, može se načiniti kultura vaginalnog obriska na specijalnoj podlozi / Sabouraud-agar ili Candida-II-agar koja će postaviti točnu dijagnozu.
dr. Vesna Harni
