Kontraceptivne metode

Kontracepcija, poznata i pod nazivom zaštita od začeća obuhvaća postupke za sprječavanje trudnoće, odnosno njezino planiranje. Planiranje trudnoće, omogućavanje i primjena kontracepcije naziva se i planiranje obitelji. Spolni odnos, uz uporabu muškog ili ženskog kondoma, također može pomoći u sprječavanju spolno prenosivih bolesti. 

Postupci za sprječavanje začeća koriste se od davnih vremena, no učinkovitije i bezopasnije metode postale su dostupne tek tijekom 20. stoljeća. U nekim kulturama se dostupnost metoda za sprječavanje začeća namjerno ograničava, jer se smatraju moralno ili politički nepoželjnima.

Ne postoji niti jedna kontraceptivna metoda koja je sasvim pouzdana, ne posjeduje nikakova neželjena djelovanja, a čija je primjena sasvim jednostavna. Svaka kontraceptivna metoda predstavlja kompromis između ovih zahtjeva i prilagodbe individualnim osobenostima kao što su životna situacija, planiranje obitelji, zdravstveno stanje i s time povezanim prioritetima.  Promjena individualnih zahtjeva može rezultirati i promjenom kontraceptivne metode. 

Kontracepcija danas

Metode današnje kontracepcije, od metoda mjerenja bazalne temperature pa do sterilizacije, sačinjavaju širok spektar mogućnosti zaštite od neželjene trudnoće, koji može zadovoljiti potrebe svih parova u bilo kojoj životnoj situaciji. Preduvjeti za to su poznavanje prednosti i nedostataka, kao i koristi, te rizika za svaku pojedinačnu kontracepcijsku metodu. Najčešće korištena kontraceptivna metoda je oralna kontracepcija (kontraceptivne tablete ili pilule). 

Učestalost primjene ove vrste kontracepcije iznosi u Švedskoj 34%, u USA 28%, i u BRD čak 51% svih korištenih metoda. Na drugom mjestu po učestalosti primjene nalazi se u Švedskoj kondom s 21%, u USA sterilizacija muškarca s 28%, i u BRD drugo mjesto dijele kondom i intrauterini uložak s 13%. 

Pouzdanost

Pouzdanost različitih kontraceptivnih metoda mjeri se Pearl Indeksom koji označuje broj trudnoća u 100 žena koje se ispitivanom kontraceptivnom metodom služe tijekom vremenskog razdoblje od jedne godine. Zanimljiva je činjenica da se razlikuju teorijski podaci zakazivanja od stvarnih podataka, kako je prikazano u tablici. Za razliku od opće prihvaćenog mišljenja, osobito u adolscenata, prekinuti snošaj i periodička apstinencija će stvarno rezultirati s oko 20 trudnoća godišnje, premda bi teorijski ovaj podatak trebao biti dva do četiri puta manji.

Metode kontracepcije obuhvaćaju mehaničke metode – barijerne i intrauterinu kontracepciju, hormonsku kontracepciju - kontraceptivne pilule, implantat, flaster i vaginalni prsten, sterilizaciju i prirodne metode kontracepcije. Metode kontracepcije se koriste prije ili za vrijeme spolnog odnosa, dok je hitna kontracepcija učinkovita i do nekoliko dana nakon spolnog odnosa. 

Učinkovitost se obično izražava u postotku žena koje zatrudne nakon primjene neke od metoda tijekom prve godine korištenja, a ponekad i tijekom cijelog plodnog razdoblja života, kad se radi o jako učinovitim metodama kao što je podvezivanje jajovoda. Najučinkovitije metode su one koje su dugoročne, a zbog kojih nisu potrebne česte kontrole kod liječnika. 

Zakazivanje kontraceptivne metode

Neuspješnost kirurške sterilizacije, implantacijskih hormona i intrauterinih uložaka tijekom prve godine primjene iznosi manje od 1%. Hormonske kontraceptivne tablete, flasteri ili prstenovi, kao i metoda dojenja / laktacijska amenoreja, ukoliko se koriste na optimalan način također u prvoj godini odnosno u prvih 6 mjeseci za dojenje pokazuju neuspjeh u manje od 1% slučajeva. Uz tipičan način uporabe, neuspješnost je značajno veća, u rasponu od 3-9%, a zbog nepravilne primjene. 

Neuspješnost ostalih metoda, poput računanja plodnih dana, primjene prezervativa, dijafragme i spermicida je u prvoj godini korištenja veća, čak i uz optimalni način primjene. 

Premda sve metode kontracepcije imaju određene potencijalne nepoželjne učinke, opasnost od njihove primjene manja je od  rizika trudnoće. Nakon prekida primjene mnogih metoda kontracepcije, uključujući oralne kontraceptive, spiralu, implantacijske i injekcijske kontraceptive, stope trudnoća su u sljedećoj godini jednake kao i kada se nije koristila niti jedna od metoda kontracepcije. 

U osoba sa specifičnim zdravstvenim tegobama, prije primjene određenih načina kontracepcije mogu biti potrebne dodatne pretrage. U zdravih i niskorizičnih žena, prije primjene mnogih metoda kontracepcije, uključujući tablete, injekcijsku ili implantacijsku kontracepciju i prezervative nisu potrebni laboratorijski nalazi. Oni će se periodički određivati nakon početka uzimanja kontraceptivnog sredstva i ovisno o novonostaloj situaciji. U visokorizičnih žena koje namjeravaju koristiti hormonsku kontracepciju potrebno je provjeriti postojanje Leidenove mutacije / mutacije faktora V koagulacije, koja je prisutna u oko 5% europskog i 10% skandinavskog pučanstva. Mutacija ovog gena pogoduje nastanku tromboembolije, pa bi uzimanje pilula predstavljalo velik rizik za nastanak tromboze. U visokorizičnih žena koje namjeravaju postaviti spiralu, potrebno je učinti cervikalne briseve, mikrobiološku obradu vrata maternice kako se eventualna infekcija ne bi unijela dublje u unutrašnji genitalni sustav.

Prirodne metode planiranja obitelji često se ističu kao vrlo pouzdane i za jedan dio naše populacije kao jedine prihvatljive. Njihovu učinkovitost neopravdano pretpostavljaju drugim metodama kontracepcije, a ističe se i pouzdanost u liječenju neplodnosti. Odlučujuću ulogu u odabiru metode igraju pouzdanost metode, neželjena djelovanja i rizici, odnosno moguće komplikacije, kao i kontrola, odnosno stabilnost ciklusa. 

 

dr. Vesna Harni