Genetsko istraživanje može rezultatirati ciljanom terapijom za Downov sindrom

Datum zadnje izmjene: 05. 11. 2023.

Prema američkim istraživačima razvojna analiza moždane ekspresije gena postmortalno u ljudi s Down sindromom (DS), otkriva oštećenja oligodendrocita i bijele tvari koja bi mogla poslužiti za ciljanu terapiju.

Dr Tarik F. Haydar je rekao: "Detaljno razumijevanje genskih mreža koje se nalaze u mozgu osoba s Downovim sindromom pruža neviđeni uvid u mnoge procese rasta i funkcije mozga."

Dr Haydar iz Boston University School of Medicine i kolege pregledali su parne uzorke tkiva sa 15 euploidnih kontrola i 15 DS mozgova, a u rasponu dobi od 14 tjedana nakon začeća do 42 godine, objavljeno je 25. veljače online u Neuronu.

Glavna komponenta analize pokazala je razliku između DS-a i kontrolnih uzoraka. No, s obzirom da se za mnoge DS promjene mislilo da se pojavljuju prenatalno, istraživači su neočekivano otkrili da moždane regije i dob znatno više pridonose ukupnim razlikama u ekspresiji gena nego status bolesti.

Konkretno, broj različito eksprimiranih gena u dorzolateralnom prefrontalnom korteksu povećava se ovisno o dobi, uz znatno više različito eksprimiranih gena koji se pojavljuju tijekom postnatalnog razvoja i u razdoblju odrasle dobi.

Međutim, u cerebelarnoj kori, broj različito eksprimiranih gena ostao je "zapanjujuće konstantan" tijekom cijelog života.

Trisomija ljudskog kromosoma 21 (HSA21) uzrokuje DS, ističu znanstvenici, ali ti i drugi nalazi, "pokazuju da su mnogi geni diljem genoma promijenjeni u DS, potvrđujući i proširujući dosadašnje rezultate koji kažu da ne-HSA21 geni mogu značajno doprinijeti fenotipovima trisomije 21."

Istraživači su također ispitali oligodendrocitnu linearnu progresiju, mijelinizaciju i provodljivost neurona tijekom razvoja u Ts65Dn mozgu miša, najčešće korištenom DS modelu.

Konkretno, otkrili su da promjene u bijeloj tvari mozga nastaju zbog specifičnih razvojnih oštećenja oligodendrocita, što uzrokuje sporiju živčanu transmisiju. Naime, dr Haydar je naglasio: "Jedan od ključeva za budući klinički razvoj je da se mnoge od tih istih promjena nalaze u Ts65Dn mišjem mozgu, što omogućuje brzo ispitivanje lijeka ili drugih vrsta terapije."

U izjavi je zaključio da "ovo otkriće genetskih promjena koje mijenjaju komunikaciju unutar mozga otkriva potpuno novu metu za moždanu terapiju kod ljudi s DS-om."