Dijabetes melitus i trudnoća

Pojmovi pregestacijski i postojeći dijabetes se odnose prvenstveno na dijabetes melitus tipa 1 ili 2 koji je dijagnosticiran prije trudnoće. Učestalost dijabetesa u žena reproduktivne dobi raste, a s njim i udio trudnoća kompliciranih postojećim dijabetesom. Podaci pokazuju da pregestacijski dijabetes čini otprilike 1 do 2 posto svih trudnoća i 13 do 21 posto ukupnog dijabetesa u trudnoći, a ostatak čini gestacijski dijabetes / dijabetes koji se prvi puta javlja u trudnoći. Iako se čini da stope pregestacijskog dijabetesa tipa 1 i tipa 2 rastu, dijabetes tipa 2 je češći od dijabetesa tipa 1 u većem dijelu populacije.

Temeljni principi

Sve žene u generativnoj dobi s dijabetesom tipa 1 ili tipa 2 trebale bi se prije trudnoće savjetovati o mogućim učincima dijabetesa i njihovih lijekova na ishod trudnoće i fetus te mogućem utjecaju trudnoće na kontrolu dijabetesa i eventualne postojeće komplikacije. Ključne komponente liječenja dijabetesa prije začeća su: kontrola glikemije, stručno samoliječenje dijabetesa i medicinska optimizacija postojećih komplikacija i komorbiditeta povezanih s dijabetesom. Intenzivni medicinski i životni režim koji se mora poduzeti prije i za vrijeme trudnoće te briga zbog ishoda trudnoće mogu utjecati na psihičko blagostanje žene. Iako se čini da se postojeća depresija ne pogoršava tijekom trudnoće kod žena s pregestacijskim dijabetesom, emocionalne tegobe (strah, briga, samooptuživanje) mogu ometati njihovo uživanje u trudnoći. U slučaju prethodnog gubitka fetusa ili urođene malformacije, žene mogu također osjetiti depresiju, žalost, krivnju i poslije trudnoće.

Pregestacijski dijabetes tipa 1 i 2 nose značajno povišen rizik od štetnih ishoda majke i fetusa, uključujući urođene malformacije, pobačaj, prijevremeni porođaj, preeklampsiju, makrosomiju i perinatalnu smrtnost. Hiperglikemija je glavni pokretač ovih rizika, a istraživanja opetovano pokazuju da je dobra kontrola glikemije u perikoncepcijskom razdoblju i tijekom trudnoće povezana s poboljšanim ishodima. Prvih nekoliko tjedana trudnoće, kada žena možda ne zna da je trudna, osobito su važni jer se tijekom tog vremena razvijaju prirođene malformacije izazvane hiperglikemijom (zvane dijabetička embriopatija). Studije također pokazuju da glikemija u ranoj trudnoći korelira s kasnim ishodima trudnoće, uključujući makrosomiju, preeklampsiju i perinatalnu smrtnost; međutim, randomizirana ispitivanja nisu procijenila utjecaj kontrole prekoncepcije na ove kasne ishode.

Metaboličke i vaskularne promjene izazvane trudnoćom također mogu utjecati na kontrolu glikemije i razvoj ili progresiju komplikacija dijabetesa, uključujući prag za razvoj dijabetičke ketoacidoze.  Iako žene oboljele od dijabetesa tipa 2 uglavnom imaju blaži glikemijski poremećaj, niži pregestacijski HbA1c i kraće trajanje bolesti od onih s dijabetesom tipa 1, sustavnim pregledom koji je obuhvatio 33 studije je utvrđeno da nisu imale bolje perinatalne ishode (velike urođene malformacije, perinatalnu smrtnost) od osoba s dijabetesom tipa 1. Manje je vjerojatno da će se žene s dijabetesom tipa 2 pripremiti za trudnoću i postići dobru kontrolu glikemije u usporedbi s onima s dijabetesom tipa 1. Vjerojatno će imati i viši indeks tjelesne mase u prekoncepciji, koji nosi rizik od štetnih ishoda trudnoće zbog hiperglikemije. Ovi čimbenici i drugi (npr. starija dob i paritet) mogu objasniti njihove ekvivalentne ishode. Iako je rizik od komplikacija u trudnoći sličan za žene s dijabetesom tipa 1 i tipa 2, postoje neke važne razlike. Žene sa dijabetesom tipa 1 imaju veću vjerojatnost da imaju pregestacijske mikrovaskularne komplikacije i veći rizik od razvoja teške hipo- i hiperglikemije i DKA.

Savjetovanje o riziku uključuje raspravu o potencijalnim štetnim ishodima kod fetusa, novorođenčeta i majke.

Fetalni i neonatalni rizici

Fetalne i neonatalne komplikacije kod žena s pregestacijskim dijabetesom kreću se u ozbiljnosti od potencijalno blagih (novorođenčad velika za gestacijsku dob) do smrtonosnih (veći rizik od pobačaja i nekih urođenih malformacija). Rizik od ovih komplikacija izravno je povezan s kontrolom glikemije tijekom trudnoće. Iako utjecaj prekoncepcijske glikemijske kontrole na nepovoljne ishode trudnoće kod žena s pregestacijskim dijabetesom nije ispitivan u randomiziranim ispitivanjima iz etičkih razloga, postojeći promatrački podaci snažno sugeriraju da kontrola glukoze u razdoblju od prekoncepcije do porođaja može smanjiti te rizike. Rizik od urođenih malformacija i nekih uzroka perinatalne smrtnosti može se smanjiti na razine bliske onima koje imaju pacijentice bez dijabetesa.

Kongenitalne malformacije

O riziku od prirođenih malformacija (dijabetičke embriopatije) kod žena s pregestacijskim dijabetesom se navodi da je dva do četiri puta veći od onog kod žena bez dijabetesa i da je snažno povezan sa stupnjem hiperglikemije u perikoncepcijskom razdoblju. Stope većih prirođenih malformacija kod žena s dijabetesom tipa 1 kreću se u rasponu od 2,9 do 7,5 posto u usporedbi s 2,1 do 12,3 u žena s dijabetesom tipa 2; perikoncepcijska hiperglikemija povezana je s visokim rasponom.

Tipovi glavnih kongenitalnih anomalija koje su primijećene kod žena s pregestacijskim dijabetesom slični su onima kod žena bez dijabetesa i uključuju prirođene srčane mane, oštećenja neuralne cijevi, oštećenje udova i orofacijalne rascjepe. Najčešća abnormalnost, koja obuhvaća 35 do 40 posto glavnih urođenih anomalija, je prirođena bolest srca (uključujući tetralogiju Fallot, transpoziciju velikih arterija, septalne defekte i anomalan utok plućnih vena), zatim slijede oštećenja središnjeg živčanog sustava (anencefalija, spina bifida, encefalocela, hidrocefalija, anotija / mikrotija) i oštećenja urogenitalnog sustava. Sakralna ageneza / kaudalna displazija (izostanak razvoja kaudalne kralježnice fetusa i odgovarajućih segmenata leđne moždine) rijetka je u općoj populaciji, ali je visoko povezana s dijabetesom majke, koji čini 15 do 25 posto svih slučajeva.

Prijevremeni porođaj

Žene s pregestacijskim dijabetes mellitusom izložene su znatno većem riziku i od medicinski / opstetrički indiciranih prijevremenih porođaja i od spontanih prijevremenih porođaja u usporedbi sa ženama bez dijabetesa. Prerano rođena djeca imaju povećani rizik od sindroma respiratornog distresa i raznih drugih komplikacija povezanih s prijevremenim porođajem, posebno u uvjetima loše kontrole glikemije u majke.

Makrosomija

Makrosomija (različito definirana kao težina fetusa / novorođenčeta iznad 4000 grama ili 4500 grama) javlja se u 40 do 60 posto trudnoća žena s pregestacijskim dijabetesom nasuprot 6 do 10 posto trudnoća u općoj populaciji trudnica. Makrosomski fetusi imaju povećani rizik od distocije ramena i porođajnih trauma (ozljeda brahijalnog pleksusa, fraktura) ako se vaginalno porađaju. Vrlo čest je porođaj carskim rezom ili elektivno ili zbog slabog napretka poroda.

Zastoj rasta

Pregestacijski dijabetes je povezan s nemogućnošću fetusa da postigne svoj genetski potencijal rasta, što se naziva intrauterino ograničenje rasta i različito se definira kao fetalna / neonatalna težina < 3., 5. ili 10. percentile. Taj je rizik veći kod žena s dijabetesom tipa 1 u odnosu na dijabetes tipa 2. Žene sa dijabetesom tipa 1 s postojećim mikrovaskularnim komplikacijama ili hipertenzijom imaju 6 do 10 puta veći rizik od zastoja rasta u usporedbi sa ženama bez prethodne postojeće vaskularne bolesti. Zastoj rasta je povezan s povećanim mortalitetom, kratkoročnim i dugoročnim morbiditetom.

Neonatalne medicinske komplikacije

Neonatalne medicinske komplikacije povezane s pregestacijskim dijabetesom uključuju neonatalnu hipoglikemiju, eritrocitozu, hiperbilirubinemiju, hipokalcemiju, respiratorni distres i kardiomiopatiju.

Perinatalna smrtnost

Perinatalni mortalitet povećava se kod žena s pregestacijskim dijabetesom, a rizik počinje rasti na razini A1C između 6 i 6,9 posto. Stope perinatalne smrtnosti slične su (3 do 4 posto) za žene s dijabetesom tipa 1 i tipa 2.

Dugoročni ishodi

Dijabetes kod majki može dugoročno utjecati na zdravlje potomstva. Potomci majki s dijabetesom izloženi su povećanom riziku od razvoja dijabetesa, pretilosti i drugih nepovoljnih kardiometaboličkih ishoda. Tip dijabetesa (1 ili 2) kod potomaka je dijelom povezan sa statusom dijabetesa kod majke i oca. Međutim, sve češće studije sugeriraju povećani rizik od pretilosti i dijabetesa tipa 2 u potomstvu žena s pregestacijskim dijabetesom neovisno o genetskim čimbenicima. Nejasno je da li dijabetes majke utječe na kognitivne i druge neurorazvojne rezultate potomstva. Pregestacijski dijabetes i gestacijski dijabetes povezani su s povećanim rizikom za autizam kod potomaka.

Prekoncepcijske obrada i liječenje

Savjetovanje prije začeća treba pružati na kulturološki prikladan način, u skladu s dijabetesom žene (tip 1, tip 2) i njenom osobnom poviješću dijabetičkih komplikacija. Prekoncepcijska obrada treba sadržavati:

• Savjetovanje o utjecaju glikemijskog statusa na ishod majke-fetusa, rizik od razvoja ili napredovanja postojećih komplikacija dijabetesa, vrste i rizike štetnih ishoda majke, fetusa i novorođenčeta.
• Pomaganje pacijentici u postizanju dobre kontrole glukoze, a A1C postaviti u normalan raspon ako je to ostvarivo (< 6,5%).
• Prilagođavanje lijekova prema potrebi za sigurnost fetusa.
• Početak suplementacije folne kiseline.
• Procjena komorbiditeta i komplikacija dijabetesa.
• Započinjanje liječenja komorbiditeta i komplikacija ili optimizacija stanja postojećih zdravstvenih stanja.
• Rasprava i pružanje učinkovite kontracepcije kako bi se izbjegla neplanirana trudnoća.

U žena s uznapredovalim komplikacijama dijabetesa posebno je važna procjena rizika od trudnoće za njihovo zdravlje u odnosu na želju za rađanjem djeteta. Na primjer, žene izložene riziku pogoršanja bubrežne funkcije koji dovodi do dijalize mogu se odlučiti da neće nastaviti trudnoću.

Sljedeće ciljane vrijednosti glukoze su poželjne ako je moguće:

• HbA1c < 6,5 posto
• Koncentracija glukoze u krvi na tašte 4,4 do 6,1 mmol / L.
• Dvosatna postprandijalna koncentracija glukoze < 8,6 mmol / L.
   

Dijeta, težina i tjelovježba

Dijeta je jedan od najvažnijih aspekata djelovanja u liječenju dijabetesa. Upućivanje na licenciranog dijetetičara obično je od koristi ženama s dijabetesom koje planiraju trudnoću. Razumijevanje kako različiti unosi hrane utječu na glikemiju te razvoj plana prehrane i obroka pomaže ženama da smanje fluktuacije glukoze i upravljaju fluktuacijama koje nastaju.

Žene s prekomjernom težinom ili pretile treba poticati na gubitak kilograma prije začeća. Poboljšanje kontrole težine u trudnoći i smanjenje tjelesne težine prije trudnoće može umanjiti rizik od komplikacija u trudnoći povezanih s pretilošću (npr. preeklampsija, neke urođene anomalije, porođaj carskim rezom, makrosomija).

Kontrola glukoze

Inzulin je lijek izbora za žene s dijabetesom tipa 1 ili tipa 2 koji planiraju začeti. Inzulin je standardni lijek za regulaciju glukoze tijekom trudnoće i treba ga započeti uzimati prije začeća kod žena koje uzimaju oralne antihiperglikemijske lijekove da bi se osigurao kontinuitet.

Medicinska nutricionistička terapija

Optimalna prehrana za održavanje kontrole glikemije tijekom trudnoće uzima u obzir kalorijski unos, sadržaj ugljikohidrata i raspodjelu obroka tijekom dana. Ciljevi su:

• Osigurati odgovarajući unos hranjivih sastojaka za zdravu trudnoću.
• Postizanje i održavanje normoglikemije.
• Osigurati odgovarajuće povećanje tjelesne težine.
• Izbjegavati ketozu izgladnjivanja.
• Osigurati odgovarajuću hranu, fizičku aktivnost i obrazovanje o ponašanju.

Kalorični zahtjevi za jednoplodnu trudnoću porastu u prosjeku za približno 300 kcal / dan iznad bazalnih dnevnih potreba kod ne trudnica. Potrebe u trudnoći:

• Manja težina: 30 kcal / kg u prvom tromjesečju, 36 do 40 kcal / kg u drugom i trećem tromjesečju.
• Normalna težina: 30 kcal / kg u prvom tromjesečju, 36 kcal / kg u drugom tromjesečju i 36 do 38 kcal / kg u trećem tromjesečju.
• Prekomjerna težina i pretile: 24 kcal / kg tijekom trudnoće.

Majčina pretilost može uzrokovati prekomjerni porast fetusa i često pogoršava oslabljenu toleranciju na glukozu i kod dijabetesa tipa 1 i 2. Unatoč tim zabrinutostima, sigurnost gubitka kilograma tijekom trudnoće u ovoj populaciji nije dokazana i kontroverzna je.
 

Kalorični makronutrijentni sastav

Unos hranjivih tvari dijeli se na makronutrijentske komponente radi promicanja optimalne kontrole glikemije i izbjegavanja hipoglikemije i ketonemije:

• Složeni ugljikohidrati s visokim vlaknima - 40 do 50 posto ukupnih kalorija.
• Proteini - 15 do 30 posto ukupnih kalorija.
• Masti, prvenstveno nezasićene - 20 do 35 posto ukupnih kalorija.

Ugljikohidrati i proteini daju 4 kal / g; masnoća osigurava 9 kal / g. Postprandijalne koncentracije glukoze u krvi izravno ovise o sadržaju ugljikohidrata u obroku. Postprandijalno povećanje glukoze, dakle, može se kontrolirati ako je prehrana ograničena ugljikohidratima. Složeni ugljikohidrati, poput onih u grašku, grahu, integralnim žitaricama i povrću, hranjiviji su i podižu postprandijalne koncentracije glukoze u krvi manje i sporije od jednostavnih šećera.

Raspodjela kalorija za žene koje imaju fiksnu dnevnu dozu inzulina, konzistentni obrazac unosa ugljikohidrata s obzirom na vrijeme i količinu poboljšava kontrolu glikemije i smanjuje rizik od hipoglikemije. Distribucija makronutrijenata trebala bi biti individualizirana, ali sljedeća distribucija  se pokazala prihvatljivom za mnoge žene:

• Doručak - 10 do 20 posto ukupnih kalorija. Budući da je otpornost na inzulin najveća ujutro, ovo je najmanji obrok, a unos ugljikohidrata ograničen je za održavanje postprandijalne normoglikemije.
• Ručak - 20 do 30 posto ukupnih kalorija.
• Večera - 30 do 40 posto ukupnih kalorija.
• Užina - Do 30 posto ukupnih kalorija dva do tri sata nakon svakog obroka kako bi se spriječila hipoglikemija. Užina se temelji na kalorijskim potrebama, ali BMI u trudnoći je također važan jer ženama s prekomjernom težinom i pretilim možda neće trebati međuobrok. Obrok prije spavanja često je potreban da bi se minimizirala noćna hipoglikemija i treba biti sastavljen uglavnom od proteina i masnoća, a ne ugljikohidrata, da bi se hiperglikemija svela na minimum.

Alternativno, raspodjela ugljikohidrata može biti fokus prehrane:

• 30 do 45 grama za doručak
• 45 do 60 grama za ručak i večeru
• 15 grama za svaki međuobrok

Potrebe za inzulinom u trudnoći

Ukupne dnevne potrebe za inzulinom variraju ovisno o gestacijskoj dobi kako gestacija napreduje. Opservacijske studije su pokazale da nakon ranog porasta potreba za inzulinom (između 3. i 7. gestacijskog tjedna), često postoji značajan pad u kasnom prvom / ranom drugom tromjesečju (između 7. i 15. gestacijskog tjedna), nakon čega slijedi porast tijekom trudnoće (posebno između 28. i 32. gestacijskog tjedna), a zatim ujednačenost ili čak malo smanjenje, na kraju trećeg tromjesečja.

Komplikacije u trudnoći i porođaju

Pobačaj

Stope pobačaja su dva do tri puta veće kod žena s pregestacijskim dijabetesom nego kod žena koje nemaju dijabetes. Mogući razlozi za taj veći rizik uključuju povećanu stopu prirođenih malformacija, toksične učinke hiperglikemije i vaskularne bolesti majke što dovodi do utero-placentne insuficijencije. Čini se da aneuploidija, čest uzrok pobačaja, nije faktor jer je rizik od nastanka aneuploidnog fetusa isti kod žena sa i bez dijabetesa. Međutim, moguće je da postoji utjecaj epigenetskih promjena u ekspresiji gena.

Preeklampsija i gestacijska hipertenzija

Rizici i preeklampsije i gestacijske hipertenzije su tri-do četiri puta veći kod žena s pregestacijskim dijabetesom od onih bez (za preeklampsiju: ​​12 do 20 posto naprema 5 do 7 posto). Rizik može biti veći kod žena s dijabetesom tipa 1 zbog većeg rizika od postojanja mikrovaskularnih bolesti. Rizik od preeklampsije se povećava kod žena s kroničnom hipertenzijom, postojećim mikrovaskularnim komplikacijama, vaskularnom bolešću ili bubrežnom bolešću, gdje se pojavljuje u oko 50 posto bolesnica. Uloga hiperglikemije u posredovanju preeklampsije je nejasna; međutim, podaci govore da kontrola glikemije smanjuje rizik od razvoja preeklampsije.

Polihidramnij

Polihidramnij (prekomjerna količina amnijske tekućine) se češće pojavljuje u trudnoći povezanoj s pregestacijskim dijabetesom, osobito onima sa lošom glikemijskom kontrolom ili velikim plodom za gestacijsku dob. Mehanizam nastanka polihidramnija u tim trudnoćama je nejasan. Fetalna hiperglikemija koja dovodi do poliurije je vjerojatno jedan od uzroka jer je utvrđeno da je polihidramnij često povezan s visokim nivoima A1C kod majke i makrosomijom fetusa. Smanjeno fetalno gutanje ili neravnoteža kretanja vode između majčinog i fetalnog odjeljka drugi su mogući mehanizmi. Polihidramnij je povezan s nizom nepovoljnih porodničarskih ishoda.

Prijevremeni porođaj

U usporedbi sa ženama bez dijabetesa, žene s pregestacijskim dijabetes mellitusom imaju značajno veće stope i indiciranih i spontanih prijevremenih porođaja.

Porođaj carskim rezom

Dijabetes kod majke nije indikacija za carski rez ako nema uobičajenih porodničkih indikacija. Međutim, žene s pregestacijskim dijabetesom izložene su većem riziku od porođaja carskim rezom nego žene iz opće populacije, dijelom zbog veće stope makrosomije, preeklampsije, indukcije porođaja i pretilosti. Žene s dijabetesom tipa 2 također su izložene visokom riziku za porođaj carskim rezom, ali čini se da imaju manji rizik od onih s dijabetesom tipa 1.

Medicinski rizici za majku

Trudnice s pregestacijskim dijabetesom liječene inzulinom izložene su povećanom riziku od teške hipoglikemije u ranoj trudnoći, dijelom zbog nižih ciljeva vrijednosti glukoze u trudnoći, a možda i zbog loših obroka posredovanih jutarnjim mučninama. Uz to, trudnice su izložene većem riziku za dijabetičku ketoacidozu i pogoršanje postojećih komplikacija dijabetesa kasnije u trudnoći. Dodatna briga je i emocionalni utjecaj dijabetesa u trudnoći. Vjerojatnost pogoršanja mikrovaskularnih komplikacija u trudnoći povezana je s trajanjem dijabetesa i kontrolom glikemije u prevenciji.

Dijabetička retinopatija

Većina žena s dijabetičkom retinopatijom neće osjetiti pogoršanje retinopatije u trudnoći ili nakon nje. Međutim, kod nekih, posebno onih s proliferativnom retinopatijom (rast novih žila mrežnice), retinopatija se može pogoršati tijekom trudnoće ("prolazno pogoršanje") zbog vaskularnih i volumenskih promjena povezanih s trudnoćom. Za malu podskupinu žena s ozbiljnom pregestacijskom retinopatijom, promjene vida mogu perzistirati nakon porođaja. Vjerojatnost napredovanja retinopatije povezana je s trajanjem dijabetesa kod majki, prisutnošću i težinom postojeće retinopatije i stupnjem kontrole glikemije prije i tijekom trudnoće. Hipertenzija, pušenje, hiperlipidemija i hipoglikemija također su povezani s ubrzavanjem retinopatije u trudnoći. Rijetko se retinopatija prvo razvija u trudnoći.

Dijabetička bolest bubrega

Žene s dijabetesom i normalnim izlučivanjem albumina pod niskim su rizikom za razvoj bubrežne bolesti u trudnoći. Čini se da su žene s dijabetesom, umjereno povećanom albuminurijom (ranije mikroalbuminurijom) i normalnom funkcijom bubrega pod malim rizikom za gubitak bubrežne funkcije tijekom trudnoće, ali mogu imati prolazno povećanje albuminurije. Kod žena s većom proteinurijom, izlučivanje proteina u urinu može se drastično povećati kako trudnoća napreduje, ali nakon porođaja se izlučivanje proteina smanjuje kod većine žena. Suprotno tome, žene sa slabo kontroliranom hipertenzijom ili smanjenom brzinom glomerularne filtracije (GFR) i teškom proteinurijom (razina kreatinina u serumu > 1,5 mg / dL, proteinurija > 3 grama u 24 sata) u početku trudnoće imaju rizik od trajnog oštećenja bubrega, uključujući bolest bubrega u terminalnom stadiju. Dijabetička bolest bubrega također nosi rizike za trudnoću. Umjereno povećana albuminurija i nefropatija su povezane s povećanom stopom prijevremenog rođenja, prvenstveno zbog preeklampsije. Hipertenzija i preeklampsija povezane su s ograničenjem rasta fetusa i (rijetko) smrti fetusa ili majke.

Kardiovaskularne bolesti

Trudnice s pregestacijskim dijabetesom izložene su povećanom riziku od makrovaskularne srčane bolesti (bolest koronarnih arterija, zatajenje srca, moždani udar) i mikrovaskularnih kardiovaskularnih bolesti (mikrovaskularna angiopatija, srčana autonomna neuropatija). Rizik je povezan i s dijabetesom i s čestom prisutnošću drugih čimbenika rizika od strane kardiovaskularnog i bubrežnog sustava, poput hipertenzije i nefropatije. Uz to, povećanje volumena povezano s trudnoćom može zamaskirati prethodnu subkliničku bolest, poput asimptomatske dijastoličke disfunkcije.

Periferna i autonomna neuropatija

Čini se da trudnoća ne utječe na tijek periferne ili autonomne neuropatije. Međutim, autonomna neuropatija može komplicirati trudnoću jer su pogođene žene izložene povećanom riziku od hiperemeze gravidarum (povezane s gastroparezom), nesvjesnosti hipoglikemije i ortostatske hipotenzije. Dijagnoza gastropareze je važna jer može snažno utjecati na prehrambeni pristup, režim inzulina i druge medicinske terapije. Uz to, kliničke manifestacije gastropareze se mogu pobrkati s hiperemezom trudnoće. Teška gastropareza jedna je od rijetkih relativnih kontraindikacija trudnoći kod žena s pregestacijskim dijabetesom jer može dovesti do ekstremne hipo- i hiperglikemije, povećanog rizika od dijabetičke ketoacidoze (DKA), gubitka težine i pothranjenosti. Žene sa značajnom gastroparezom koja zatrudne često su hospitalizirane i mogu zahtijevati parenteralnu prehranu.

Dijabetička ketoacidoza

Dijabetička ketoacidoza je česta, javlja se kod nižih vrijednosti glikemije i nosi veći rizik od smrtnosti u trudnica s dijabetesom tipa 1 u usporedbi s ne-trudnicama s dijabetesom tipa 1. Može se pojaviti kod vrijednosti glukoze ≤ 13,9 mmol / L, jer povećana otpornost na inzulin i lipolitičko stanje trudnoće, zajedno s kompenziranom respiratornom alkalozom sa smanjenom sposobnošću puferiranja ketoacida, čine trudnice sklonijim ketoacidozi. Dijabetička ketoacidoza se javlja u 1 do 10 posto trudnica s dijabetesom tipa 1 i može biti fatalna. Rizik od smrti fetusa je značajan: prijavljene su stope od 9 do 35 posto. Ostale komplikacije uključuju posljedice fetalne hipoksije i acidoze, prijevremeni porođaj i prijem u jedinicu intenzivne njege majke i / ili novorođenčadi. Dijabetička ketoacidoza se može javiti kod dijabetesa tipa 2 sklonog ketozi, ali je rijedak u trudnoći.

Razdoblje nakon porođaja

Dojenje treba poticati. Preporučuje se dodatnih 500 kcal / dan kako bi se zadovoljile metaboličke potrebe dojenja. Potrebe za inzulinom znatno padaju nakon porođaja i u ovom trenutku ih treba ponovno preračunati na temelju serijskih određivanja glukoze u krvi. Postporođajna depresija češća je kod žena s dijabetesom (pregestacijskim ili gestacijskim) nego kod nedijabetičnih žena, pa je probir opravdan. Oftalmološko praćenje nakon porođaja tijekom godinu dana, jer se retinopatija može pogoršati bilo kada tijekom trudnoće ili nakon porođaja.

dr. Dubravka Dedeć