Bolesti bubrega i trudnoća
Tijekom trudnoće treba obratiti posebnu pažnju na bubrežnu funkciju jer mogu nastati smetnje kojih prije trudnoće nije bilo, ili se već postojeće bolesti bubrega mogu pogoršavati. S toga bi bilo dobro prije trudnoće imati neke od biokemijskih nalaza radi usporedbe bubrežne funkcije prije i tijekom trudnoće.
Tijekom trudnoće se često susrećemo sa infekcijama urinarnog trakta jer postoji povećana sklonost uroinfekcija a zbog proširenog kanalnog sustava bubrega, spore eliminacije urina i vezikouretralnog refluksa. U trudnoći je tako povećana i vjerojatnost nastanka akutnog pijelonefritisa. Kako pijelonefritis povećava sklonost prijevremenom poroda, u trudnoći je nužno liječiti svaku asimptomatsku bakteriuriju prema antibiogramu. Iz istog razloga se tijekom svakog kontrolnog pregleda trudnice test trakicom provjerava prisutnost bjelančevina, nitrita i leukocita u urinu, jer se na taj način upale mokraćnih putova i bubrega mogu rano otkriti i u pravilu brzo i jednostavno liječiti antibioticima. Kod blažih upala mokraćnog mjehura obično je dovoljno toplije se obući i obilnije piti biljne čajeve za mjehur i bubrege.
Trudnice koje imaju transplantirani bubreg ili pate od bolesti bubrega koja je praćena bubrežnom insuficijencijom, trebaju tijekom trudnoće biti pojačano nadzirane kako bi se osiguralo da bubrezi zbog dodatnih zahtjeva koje na njih postavlja trudnoća, ne budu preopterećeni.
Kod tih trudnica mogu se dogoditi brojne komplikacije kako u fetusa tako i u majke. U fetusa je povećan rizik mentalne retardacije i smrt fetusa u maternici. U majke je povećana mogućnost pogoršanja funkcije bubrega, porasta krvnog tlaka i nastanka arterijske hipertenzije ili preeklampsije, koja se u tom slučaju označuje pojmom Pfropfgestose / superponirana preeklampsija, uz porast učestalosti prijevremenog poroda. Rizik za preeklampsiju u trudnica koje boluju od bubrežne bolesti iznosi 20-40%, najčešće se radi o kasnoj gestozi koja nastaje između 32 i 37. tjedna trudnoće. Od svih rizičnih čimbenika trudnoću najviše može ugroziti povišeni tlak koji se prenosi na glomerularne kapilare i dovodi do intraglomerularne hipertenzije što rezultira oštećenjem funkcije glomerula. Potom slijedi zatajivanje funkcije glomerula, a nakon toga nefrotski sindrom. Takvu trudnicu je potrebno hospitalizirati te kontrolirati klirens kreatinina i proteinuriju u 24 satnom urinu da bi se što ranije uočilo pogoršanje funkcije bubrega. Uz vrijednosti kreatinina ispod 140 mikromola/litri, to će se u pravilu odvijati bez komplikacija.
Ukoliko patite od bolesti bubrega, može biti nužno učiniti carski rez ako porođaj traje predugo i očekuju se komplikacije. Ako su pored toga prisutni znakovi poremećenog rasta fetusa, vjerojatno će se trudnoća morati dovršiti, čak i ako je to prije termina.
Veliki problem tijekom trudnoće predstavlja i dijabetička nefropatija koja je javlja u oko 5 % trudnica sa šećernom bolesti tipa 1. Ako se u prvom tromjesječju nađe proteinurija veća od 300 mg/24 h može se očekivati loš perinatalni ishod. U 30% trudnica s dijabetičkom nefopatijom već u prvom tromjesječju se javlja hipertenzija, a 75% ovih trudnica će dobiti hipertenziju do poroda. Učestalost preranih poroda je visoka zbog razvoja preeklampsije, jer se u više od polovice dijabetičnih trudnoća s preeklampsijom dovršava prije 37. tjedna trudnoće. Lijekovi izbora za hipertenziju u tih trudnica su metildopa i lijekovi koji blokiraju kalcijeve kanale kao što je nifedipin. ACE inhibitori su kontraindicirani tijekom trudnoće jer dovode do fetalne hipotenzije i smanjene bubrežne cirkulacije a dovode i do zastoja fetalnog rasta.
Poliklinika Harni
